Rastoke - ušće Slunjčice u Koranu

No, radi istine i poštenja prema onima koji su ostali vjerni evanđeoskim načelima, valja reći da postoje i časne iznimke. Nisu svi šutjeli niti su svi pristali uz političku moć. Među njima se ističe riječki nadbiskup Mate Uzinić, koji je više puta pozivao na dijalog, društvenu osjetljivost, samokritičnost i dosljednije življenje evanđeoskih vrijednosti. Teolog i franjevac fra Ivan Šarčević godinama upozorava na opasnosti politizacije vjere, nacionalizma i pretvaranja religije u sredstvo ideoloških sukoba. U javnim nastupima često podsjeća da je temeljna zadaća Crkve služiti čovjeku, a ne političkim projektima. I kardinal Josip Bozanić više je puta javno osuđivao korupciju te upozoravao na posljedice društvene nepravde, osobito prema najslabijima.

Takvi ljudi pokazuju da problem nije u vjeri, kršćanstvu niti u svim članovima crkvene hijerarhije. Problem je u onom dijelu crkvenih struktura koji je svoju proročku ulogu zamijenio komforom, privilegijama i šutnjom pred nepravdom.

Kada se djelovanje dijela crkvene hijerarhije u Hrvatskoj stavi pod lupu vlastitog Evanđelja i izvornog kršćanskog nauka, postaje jasno koliko se pojedini njezini predstavnici udaljavaju od onoga što propovijedaju. Ovo su neka od ključnih odstupanja koja kritičari ističu kao razlog za zabrinutost:

​1. Ekstremno bogaćenje i trgovanje svetinjama

• ​Što kaže nauk: Isus je iz hrama istjerao trgovce, pozivao na siromaštvo, skromnost i dijeljenje s potrebitima ("Lakše je devi kroz iglene uši nego bogatašu u kraljevstvo nebesko").
• ​Što radi Crkva u Hrvata: Institucija je premrežena materijalnim bogatstvom, nekretninama i milijunskim dotacijama iz državnog proračuna. Dok se običan narod muči s ovrhama i preživljavanjem, crkveni vrh živi u luksuzu, skuplja vozni park i zgrće kapital. Financijska ovisnost o državi pretvorila ih je u korumpirane partnere vlasti.

​2. Gaženje socijalne pravde i solidarnosti s obespravljenima

• ​Što kaže nauk: Krist je stajao na stranu odbačenih, siromašnih, radnika i potlačenih.
• ​Što radi Crkva u Hrvata: Potpuna šutnja na masovno iseljavanje, na radnike koji crče za minimalce i na nepravdu koju sustav provodi nad malim čovjekom. Socijalni nauk sveden je na floskule, dok se u praksi podržava surovi kapitalizam i pljačkaški sustav.

​3. Moralno licemjerje i zaštita vlastitih redova

• ​Što kaže nauk: Istina će vas osloboditi, a grijeh se mora priznati, okajati i ispraviti.
• ​Što radi Crkva u Hrvata: Zataškavanje najtežih skandala unutar vlastitih redova. Dok se s oltara moralizira o obiteljskim vrijednostima, unutar institucije se sustavno štite pojedinci, a žrtve se ignoriraju.

​4. Pretvaranje vjere u politički instrument i ideologiju

• ​Što kaže nauk: Vjera je univerzalna, a domovina vjernika je nebesko kraljevstvo, a ne zemaljski politički tor.
• ​Što radi Crkva u Hrvata: Vjera je svedena na klijentelistički nacionalizam i ideološki megafon vladajućih. Crkva blagoslivlja zastave onih koji pljačkaju državu, a s oltara se glasačima sugerira koga da podrže. Bog je privatiziran i stavljen u funkciju stranačke iskaznice.

​5. Oholost i klerikalizam umjesto poniznosti

• ​Što kaže nauk: "Tko želi biti najveći među vama, neka bude sluga."
• ​Što radi Crkva u Hrvata: Odnos prema vjernicima često je ohol i inkvizicijski. Biskupi i svećenici ponašaju se kao nedodirljivi feudalci okruženi protokolima, dok običnog čovjeka tretiraju s prezirom čim postavi pitanje o moralu ili odgovornosti.

​Poziv vjernicima: Razdvojite Boga od klerikalne pohlepe

​Kada moralni autoritet u trenucima narodne katastrofe i trovanja izabere stranu okupatora, a ne stranu prevarenog čovjeka, u potpunosti se ogolio. Izdali su vlastita načela, izdali su Boga u kojeg se kunu i zabili nož u leđa vjernicima koji ih pošteno hrane.

​Od vjernika se danas ne traži nikakva rušilačka energija, već čin osnovne duhovne zrelosti: da prestanu miješati Bogom danu vjeru s ljudskom pohlepom i da izaberu moralne vrijednosti umjesto slijepog slijeđenja korumpiranog klera.

• ​Bog ne stanuje u milijunskim dotacijama i šutnji nad tuđom nesrećom.
• ​Slijediti nekoga samo zato što nosi reverendu dok žmiri na trovanje naroda nije vjera – to je idolatrija.

​Maske su spuštene do kraja. Vrijeme je da vjernici prepoznaju tko služi Bogu i narodu, a tko služi sistemu, novcu i moći. Jer dok god šutke podržavamo lažne pastire, živjet ćemo u mraku koji nam sami kroje.

Pogledajmo malo unatrag.

Povijest je već dala svoje upozorenje. U vrijeme NDH dio crkvenog vodstva stao je uz režim koji je bio povezan s okupacijom, fašizmom i teškim zločinima. Iako su postojali svećenici i vjernici koji su se tome protivili i pomagali progonjenima, dio crkvenih struktura izabrao je biti uz vlast, a ne uz vlastite vjernike i narod. Takvi izbori dugoročno su skupo koštali ugled Crkve. Zato se i danas postavlja isto pitanje: služi li Crkva prvenstveno Evanđelju, svojim vjernicima i narodu ili političkim i materijalnim interesima moćnika? Ako je suditi po šutnji pred nepravdom i bliskosti s onima koji njome upravljaju, dio crkvenih struktura ponovno riskira naći se na krivoj strani povijesti.