Kada kažemo za psa ptičara da je svestrani pas, što pod tim podrazumijevamo?
Ono što prvo uočimo na terenu je vodljivost, suradnja psa s vodičem. Stupanj vodljivosti pokazuje se u volji psa da u svakom trenutku bude u vezi sa svojim vodičem, te i spremnost da dobrovoljno služi vodiču. Vodljivost je preduvjet za svaki oblik suradnje između vodiča i psa. Ona je nasljedno uvjetovana, ali do punog izražaja dolazi samo primjenom dobrog i pravilnog postupka sa psom tijekom njegova odgoja i obuke.
Traženje psa mora biti energično, usklađeno s prirodom terena. Ptičar treba pretraživati polje krećući se živahno, poletno, lijepim stilom i visoko dignutim nosom, tako da presjeca postojeću struju vjetra, a da pri tom ne preskače divljač. Najbolje je kad pas ispred vodiča pretražuje teren široko lijevo i desno, a da pri svakom zaokretu prolazi unutar dometa puške vodiča i da zaokreti budu u smjeru kretanja vodiča, a ne natrag prema vodiču.
Traženje ne smije biti divlje, iako treba biti brzo i ustrajno.
Osobito se cijeni ako pas pri nepogodnom smjeru vjetra samostalno počne tražiti protiv vjetra .
Kad pas nađe divljač, koja čvrsto leži, mora pred njom stajati sve dok mu se vodič mirno ne približi i dok mu ne izda novu naredbu, ako divljač dotad nije sama krenula. Ako se pas privlači divljači s većeg odstojanja znak je da ima kvalitetniji nos/njuh
Pas koji stoji na divljač treba na zapovijed vodiča slijediti divljač. Najveću ocjenu dobiva pas koji spontano prati miris tijela divljači koja se izvlači.
Pogreška vodiča je ako za vrijeme slijeđenja gura psa rukom ili koljenom ili vuče psa za ovratnik
Kao najbolji učinak u mirnoći na pucanj smatra se ako pas, poslije pucnja na odletjelu ili odbjeglu divljač ostane miran na svojemu mjestu, sve dok ne uslijedi nova naredba. Poslije pucnja pas ne smije neobuzdano juriti i otići izvan nadzora vodiča.
Pri donošenju se podrazumijeva volja, način i brzina kojom pas donese vodiču nađenu odstreljenu ili postavljenu mrtvu divljač. Cijeni se volja kojom pas krene da na datu zapovijed donese divljač
Pas mora svaku ulovljenu divljač (dlakavu, pernatu, poljsku ili barsku) bez oklijevanja uzeti, brzo i s veseljem donijeti i bez posebne naredbe ili uz tihu zapovijed sjesti pred vodiča i dobrovoljno pustiti da mu se po naredbi oduzme divljač.
Kod obuke ili ispita krvnog traga staza mora biti duga najmanje 400 metara, stara najmanje dva sata i pripremljena s 25 ml krvi na 100 metara. Krv treba biti od divljači istovjetne s divljači na kraju traga. Suci postavljaju krvni trag prskanjem krvi iz boce. Trag se obično postavlja s dvije do tri okuke koje su najčešće pod tupim kutom. Pri postavljanju traga treba voditi brigu o smjeru dominantnih vjetrova. Poželjno je da pas radi s vjetrom u leđa.
Početak traga treba biti postavljen tako da vodič može jasno vidjeti krv, čuperke dlaka, i eventualno komadiće mesa i kosti. Rad na krvnom tragu se prvih 100 metara radi isključivo na povodniku. Povodnik mora biti minimalne dužine 6 metara i u cijelosti odmotan, sa širokom kožnom ogrlicom koja ne davi psa. Vodič smije korigirati psa prilikom rada na tragu.
Nakon što je pas odvezan s povodnika trag treba izraditi samostalno do mrtve divljači i oblajavati je dok vodič i sudac ne dođu do njega.
Vrijeme predviđeno za izradu krvnog traga je 30 minuta.
I stigli smo do povlake, vlečke ili vučne staze. Početni dio povlake divljači postavljamo na otvorenom terenu po mogućnosti s nisko obraslim raslinjem. Najbolje je povlaku postaviti na livadi, pašnjaku ili na mladoj pšenici. Pri izradi povlaka osobitu pozornost treba obratiti na vjetar i po mogućnosti postaviti povlaku s vjetrom u leđa.
Početak vučne staze treba naznačiti pomoću pojedinačnih pera ili dlaka vučene divljači. Povlaka se postavlja na taj način što pomoćnik ili sudac, najbolje na dugom štapu (na kojemu je na kraju obješena divljač), paralelno sa svojim kretanjem, povuče trag divljači, iste vrste s divljači na kraju traga. Povlaka se postavlja u dužini od 200 koraka s jednim tupo kutnim zavojem. Za izradu traga koristimo odstrijeljenu pernatu divljač (patka, fazan, trčka, golub ili šljuka) ili dlakavu divljač (kunić ili zec). Na kraju traga postavljamo divljač koja nije prethodno korištena i nije oštećena.
Prilikom izrade povlake vodič treba odložiti svoga psa toliko daleko da pas ne može vidjeti polaganje traga. Nakon što je položio trag, polagatelj povlake se treba udaljiti toliko daleko da ga pas ne vidi i ne osjeti, a da može vidjeti što pas radi prilikom preuzimanja divljači s tla.
Prilikom postavljanja na trag, vodič smije psa usmjeravati na trag na dugačkom povodniku u dužini dvadesetak koraka.
Pravilna primopredaja divljači je u sjedećem položaju ispred vodiča i ispuštanje divljači isključivo na zapovijed vodiča. Prilikom izrade i ocjenjivanja rada na povlaki, treba obratiti pozornost na nekoliko stvari: kako pas prihvaća trag, način izrade zavoja, preuzimanje divljači s tla, pravilno donošenje, položaj kod primopredaje divljači (stojeći ili sjedeći) te način ispuštanja divljači (u ruku vodiča ili na tlo). Budući je donošenje divljači vrlo bitan dio rada, pas koji ne donese divljač ne može biti pozitivno ocijenjen niti položiti ispit. Predviđeno vrijeme za izradu povlake je 8 minuta
