BLOG I VLOG

Datum: 26.06.2023

Kako se kampiralo od osamdesetih do dvije tisuće i dvadesetih

U pozadini ove priče gledamo filmove koji su snimljeni u kampovima. Najstariji film snimljen je prije dvadeset godina u Zatonu, a najnoviji prije desetak dana u Kozicama.
Zašto volim kampiranje? Za odgovor na ovo pitanje iskoristiti ću izreku, kod kuće je najljepše. Kad kampiram, gdje god da jesam, kod kuće sam.

Moja priča kao kampera započela je prije nekih 45 godina. Dakle krajem sedamdesetih nas tri porodice zajedno smo kupili kamp kućicu. Bila je to makedonska Treska, službeno je imala dva plus dva ležaja. Ova plus dva bila su prilagodljiva, preko dana stol koji se pretvarao u krevet. Uz kamp kućicu došla je i tenda, koja je u to vrijeme bila obavezni dio opreme uz kućicu. Tenda je bila zatvorena i imala je na stranicama prozirne folije kao prozore i vrata koja su se zatvarala patentnim zatvaračem, ciferšlusom. Službeni broj osoba za spavanje od dva plus dva znali smo debelo premašiti. Jednom prilikom u kućici i tendi spavalo nas petnaest.
Bilo je to vrijeme prijateljstva i duženja. Bili smo mladi, imali malo ali smo dijelili. Ako je netko nešto imao, svi su imali. Upravo ta treskina kućica puno je nas ugostila u svojih dvadesetak godina služenja.

Kućica je imala plinski štednjak i sudoper sa slavinom. Voda je trebala biti u pvc spremniku ispod sudopera i pumpala se nožnom pumpom. Uglavnom taj sistem vodovoda se nije koristio, već se u prostor predviđen za smještaj spremnika za vodu ugradio mali kuhinjski hladnjak, kojeg u opremi kućice nije bilo. Ugrađeni plinski štednjak nije se koristio, već se improvizirala kuhinja u tendi a pranje suđa, toalet i tuševi koristili su se u sanitarnom čvoru.
U tim osamdesetim godinama kampiralo se u Svetom Filipu i Jakovu, Zadarskom Boriku, Loparskoj Rajskoj plaži, kampu u Selcima...

E mail