Dugogodišnje iskustvo u uzgoju i praćenju radnih osobina lovačkih pasa. Na ovim stranicama nudimo otvoren pristup službenim evidencijama:
Pristupite našem ažurnom i stručnom Registru pasa pogodnih za uzgoj gdje se nalaze detaljni rodovnici, ocjene oblika, ispiti prirođenih osobina (IPO) te zdravstveni nalazi za njemačke kratkodlake ptičare.
Video reportaže i putopisi
Sva dokumentarna video snimanja s terena, kinoloških utakmica i putovanja kroz Hrvatsku objedinjena su na video platformi.
Posjetite i pretplatite se na moj Službeni YouTube kanal (Ivan Hrvačić) gdje se nalazi bogata arhiva s više od 260 video zapisa o prirodi, lovstvu i kinologiji.
Host Ime
Danas 156 posjeta i Obracun dana 11 posjeta i 5 gosta
?? Objavljeno: 5. listopada 2026.
RAT SIROMAŠNIH: Kako su nas posvađali, opljačkali i zašto je vrijeme za zajednički otpor!
Klikni za otvaranje
Nedavni štrajk ogolio je svu apsurdnost našeg društva i pokazao kako smo kao nacija sposobni potpuno promašiti metu. Ono što nam je prodano kao herojska borba za radnička prava, u stvarnosti je tragikomičan igrokaz. Radnik traži od drugog radnika – onog običnog građanina koji se smrzava na stanici i koji u prosjeku ima osjetno manja primanja – da mu iz svog praznog džepa financira bolji standard. U javnom i komunalnom sektoru novac ne nastaje na tržištu. Svaki traženi euro dolazi ISKLJUČIVO iz poskupljenja usluga ili većih poreza koje plaćaju svi građani. To je savršeno osmišljen RAT SIROMAŠNIH. Da ne pričamo u prazno, pogledajmo apsurdnost tog sukoba i pravog krivca kroz neumoljivu matematiku. Ovo je anatomija jedne prosječne plaće (npr. ZET-ovog vozača): PROSJEČNA NETO PLAĆA (novac koji radnik dobije na račun): 1.992,12 eura UKUPNI TROŠAK RADNOG MJESTA (novac koji poslodavac/građanin plaća): 3.243,78 eura Gdje nestaje razlika od ogromnih 1.251,66 EURA SVAKI MJESEC? Taj novac uzima onaj nevidljivi partner u svakom radnom mjestu – PRESKUPA DRŽAVA. Kroz razna osiguranja i porez lokalnoj samoupravi, država svakog mjeseca samo na jednom vozaču prisilno uzme iznos koji je veći od medijalne hrvatske plaće! KAD POMISLIS DA JE GOTOVO – TEK TADA KREĆE PRAVA PLJAČKA! Država nam je s plaće već uzela 1.251 euro prije nego što smo je uopće vidjeli. No, tu priča ni izbliza ne završava. Onih preostalih 1.992 eura (vaš čisti neto) nosite u trgovinu, na benzinsku crpku, platite račune... i na svaku kupljenu litru mlijeka, kilu kruha ili litru goriva čeka vas razorni PDV OD 25%! Kada taj neto iznos okrenemo kroz matematiku potrošnje, država vam iz džepa izvlači još dodatnih 398 EURA samo kroz porez na dodanu vrijednost. Zbrojimo li to: 1.251 euro uzet direktno iz plaće... + 398 eura uzet kroz PDV pri kupnji... DRŽAVA VAM MJESEČNO UZME NEVEROJATNIH 1.650 EURA! Kada sve saberemo, od ukupnog troška koji poslodavac mora izdvojiti za jedno radno mjesto (3.243 eura), država kroz harače i PDV uzima PREKO 50% SVEGA ŠTO RADNIK ZARADI! Više od polovice vašeg rada ne ide vašoj obitelji, ne ide za vaš stan, nego odlazi u bezdan predimenzioniranog aparata, dok vama ostaje mrvica s kojom jedva krpite kraj s krajem u državi s europskim cijenama. KOLIKA BI BILA PLAĆA BEZ DRŽAVNOG HARAČA? Kada bi radnik na ruke dobio cjelokupan iznos koji se za njega mora izdvojiti (uz zadržavanje samo osobne štednje u II. mirovinskom stupu), čista neto plaća tog istog radnika iznosila bi NEVJEROJATNIH 3.113 EURA! Radnik bi s više od 3.100 eura mjesečno živio iznad europskog standarda i s lakoćom pokrivao današnje cijene. Pritom građane koji pune proračun to povećanje ne bi koštalo NITI JEDNOG JEDINOG CENTA više nego danas. A KAKO TO IZGLEDA U "SKUPOJ" NJEMAČKOJ? Na istu bruto osnovicu, njemačka država će radniku samcu uzeti osjetno manji porez na dohodak nego hrvatska lokalna samouprava. Prava pljuska našem sustavu događa se ako radnik ima obitelj. U Njemačkoj bi se takvom radniku porez na dohodak spustio NA NULU, a uz plaću bi od države dobio još 250 eura dječjeg doplatka po djetetu. PRAVO NA VLASTITI NOVAC Država NEMA PRAVO oduzimati radniku njegov pošteno zarađen novac da bi ga bahato dijelila po svom nahođenju. Nije posao radnika da kroz astronomska davanja prisilno financira predimenzionirani stranački i birokratski aparat, interesne udruge, crkvu ili promašene projekte. Taj novac mora ostati na računu radnika – pa neka on sam, kao slobodan građanin, odlučuje kome će ga, kako i hoće li ga uopće dati. ZAŠTO JE NAŠ RADNIK OTIŠAO? Ovdje leži brutalan odgovor na pitanje koje javnost licemjerno ignorira dok se zgraža nad stranim dostavljačima. Naš domaći čovjek nije spakirao kofere jer je lijen. Otišao je jer mu je preskupa država poreznim klinom doslovno ogulila kožu s leđa i oduzela svaku matematičku šansu da od svog rada dostojanstveno živi! Uvezeni radnici iz Nepala i Indije samo su SIMPTOM te sistemske bolesti. Njima je onaj osakaćeni ostatak plaće bogatstvo jer ovdje ne grade kuće, ne podižu obitelji i ne financiraju ovaj bolesno skupi aparat. Tiha zamjena stanovništva izvršena je kako bi se nahranila nezajažljiva blagajna, a bijes naroda savršeno je preusmjeren na strance i susjede. Sve to osigurava da nitko nikada ne postavi pitanje odgovornosti onih koji sjede u institucijama i zadovoljno zbrajaju tuđih 1.250 eura. VRIJEME JE ZA ZAJEDNIČKI FRONT Rješenje nije u tome da radnik štrajka protiv građanina, niti da građanin prosvjeduje protiv stranog radnika. Trebamo svi zajedno – RADNICI, POSLODAVCI I GRAĐANI – stati na istu stranu barikade i jasno uperiti prst u problem. Pravi prosvjedi i štrajkovi ne smiju blokirati tvrtke koje stvaraju vrijednost, niti građane koji idu na posao. Oni moraju blokirati sustav koji nas pljačka! Samo zajedničkim, koordiniranim otporom možemo zaustaviti ovo haračenje, srušiti porezni klin i VRATITI DRŽAVU ONIMA KOJIMA JEDINO I PRIPADA – građanima i malim poslodavcima koji ovu zemlju zapravo i drže na životu. Vrijeme je da prestanemo biti taoci vlastitog aparata!