U Hrvatskoj lovstvo i sve aktivnosti vezane uz lov regulirane su ZAKONOM O LOVSTVU i pravilnicima koji proizlaze iz zakonskih odredbi.
Zakon uređuje gospodarenje lovištem i divljači.
Gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova.
Gospodarenje lovištem i divljači ima gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore. U svim ovim aktivnostima važnu ulogu ima lovac.
Tko je lovac? Po definiciji to je osoba koja ima položeni lovački ispit i obavlja osnovne zadaće lova: uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova uz poštovanje lovačkih običaja i etike.
Dakle lovac nije osoba koja se nedjeljom obuće u lovačku odoru, u torbu stavi kobasicu i pivicu i odlazi sa psom u šumu ili polje gdje iz zabave puca po svemu što se kreće.
Ne to nije lovac, lovac je ljubitelj prirode koji s kolegama iz lovačkog društva volonterski brine o svim stanovnicima lovišta u skladu s zakonima.

Lovci imaju, pa nazovimo to oporbom, građanske udruge koje brinu o životinjama i prirodi. Oni pomno prate aktivnosti lovaca i na nepravilnosti reagiraju. Građanske udruge svojim prijedlozima često dovode do promjena zakonskih odredbi čime doprinose kvaliteti lovstva.
Te aktivnosti građanskih udruga su svako opravdane dok su u okviru zakona.

Nakon listanja zakona i pravilnika vrijeme je da odemo u lovište. U lov na divlje svinje.

Prema pravilniku o lovostaju, vepar, nazime i prase lovi se kroz čitavu godinu, za njih nema lovostaja. Dok se krmača ne smije loviti od 1. veljače do 30. lipnja.
Divlje svinje se najčešće love dočekom s visokih zasjeda ili prigonom odnosno brakadom. Pojam brakada Jezikoslovac definira kao „lov u kojem psi goniči slijede i gone dlakavu divljač (npr. zeca); ili pojednostavljeno brakada je lov s goničima“.
Obučenost pasa samo za lov divljih svinja nužna je kako oni ne bi uznemiravali druge vrste divljači.

U lovu na divlje svinje koriste se psi goniči. Oni po svježim tragovima noćnog ili jutarnjeg kretanja divljači pronađu divljač, pokrenu je i glasno je gone po mirisnim tragovima. Dobar pas gonič sam će pronaći divljač i goniti je. Goniči su idealni za lov u pokrivenim lovištima, šumama i brdskim predjelima, gdje je lov sa drugim pasminama otežan ili čak nemoguć.

Prednost lova sa goničima je ta što lovac po lajanju psa uvijek može ocijeni gdje se divljač nalazi i od kuda je može očekivati, pa se ima vremena pripremi za sigurni odstrel.

Najčešće korišteni psi goniči na ovim prostorima su: istarski kratkodlaki gonič, istarski oštrodlaki gonič, posavski gonič, dalmatinski pas, bosanski oštrodlaki gonič (barak), srpski gonič, trobojni gonič, planinski gonič, slovački gonič (Kopov), tirolski gonič, alpski brakjazavčar, bigl i baset;

Jedan od popularnijih goniča na ovim prostorima je slovački gonič, Kopov.
Po FCI-klasifikaciji pripada Grupi 6 goniči i srodne pasmine.
Kopov je gonič srednje veličine, odlikuje ga izdržljivost, što se očituje u mogućnosti višesatnog praćenja toplog traga ili mirisa uz davanje glasa. Također se ističe svojom oštrinom.
Idealan je za za lov na divlje svinje i predatore.
Kopov je uvijek jednobojan crni s preplanulom bojom oznake. Lagane građe tijela, ali čvrste strukture kostiju. Dugačkog pravokutnika.
Dlaka mu je 2-5 cm duga, srednje gruba, priležuća i gusta; dulja na leđima, vratu i repu. Poddlaka je gusta, posebno zimi, ali ne smije nedostajati ljeti.
Boja dlake je crna sa smeđim do žutosmeđim oznakama, boje mahagonija na nogama. Živahnog je temperamenta. Izvanredno razvijenog osjećaja za smjer.
Visina psa u grebenu je 45 do 50 cm. Visina kuje u grebenu je 40 do 45 cm. Težina mu je 15 do 20 kg.