Njihovo ponašanje obilježavaju:

Selektivni legalizam: Koriste svaku blagodat i zakonsku rupu, ali odbijaju poreznu i građansku odgovornost. Zakoni su prepreka koju valja zaobići.

Inverzija kršćanskog nauka: Mahnito isticanje krunica i vjere služi kao pokriće za gaženje osnovnih načela poštenja i skromnosti.

Fašizacija i isključivost: Normalizacija ustaške ikonografije i mržnje prema svima koji ne pripadaju njihovom „plemenu“.

Kadrovski filter: Kako poslušnost stvara sustav otpada

Takav mentalitet i bezpogovorna poslušnost prema autoritetu predstavljaju savršeni profil za obnašanje političkih i društvenih funkcija u zarobljenoj državi. Budući da kadar nije opterećen moralom, zakonom ni iskrenom vjerom, on bez trunke grižnje savjesti i propitivanja izvršava svaku direktivu odozgo. U takvom sustavu vrijednosti sposobnost i integritet postaju teret, a moralna rastezljivost uvjet napredovanja. Rezultat je prirodni mehanizam selekcije u kojem pošteni i stručni ljudi otpadaju, dok na površinu isplivava isključivo poslušni otpad.

Pitomi građani protiv agresivne manjine

Najveća tragedija leži u apsolutnoj neravnopravnosti. S jedne strane stoje mirni, pristojni građani koji uredno plaćaju poreze i šute, vjerujući da će sustav prodisati. S druge je bučna skupina koja siledžijskim metodama uzurpira javni prostor. Pristojni ljudi nemaju mehanizme kojima bi parirali toj agresiji; u svijetu gdje galama mijenja argumente, pristojnost postaje hendikep.

Pokret bez cilja i njegova cijena

Apsurd je u tome što ova skupina nema nikakav konstruktivan cilj – cilj nije izgradnja države, nego njezino održavanje u stanju zarobljenosti. Stvarna se cijena plaća na tri razine:

Gubitak ljudskih prava: Pod naletom pokreta poput „Hoda za život“ i klerikalnih čistunki prava se gube, a autonomija pojedinca se sustavno sužava.

Gazenje ustavnih temelja: Vladavina prava i antifašizam proglašeni su neprijateljima.

Ekonomski i moralni slom: U društvu u kojem buka i snalaženje postaju jedini kriterij uspjeha, pošten rad gubi svaku vrijednost.

Izlaz iz kaveza: Vratiti državu građanima

Republika Hrvatska ne može imati budućnost sve dok je talac parazitskih skupina i poslušnog kadrovskog otpada. Oslobođenje države ne znači njezino rušenje, nego njezin povratak temeljnim civilizacijskim i ustavnim vrijednostima – vladavini prava, ravnopravnosti i istaknutoj brizi za svakog čovjeka, bez obzira na plemensku ili ideološku pripadnost. Da bi se to postiglo, tiha većina pristojnih građana mora prestati šutjeti i prepuštati javni prostor galami. Država se vraća ljudima onog trenutka kada zakon prestane biti slovo na papiru za poštene, a alat za odabrane, te kada rad, stručnost i dostojanstvo ponovno postanu jedini kriterij uspjeha.