Ključna činjenica mora biti izrečena jasno: HKS je neprofitna udruga, a ne organizacija kojoj je cilj stvaranje visoke dobiti. Višak prihoda ne smije postati sam sebi svrha niti sredstvo jačanja administrativnog aparata. Taj novac mora imati vidljiv, mjerljiv i izravan učinak u klubovima, edukaciji, razvoju kinologije, zdravstvenim programima i dobrobiti pasa.

Poseban problem su cijene obveznih usluga u sustavu u kojem članovi nemaju stvarnu alternativu. Kada se takve usluge naplaćuju iznad razine potrebne za opravdane troškove, rezultat nije razvoj baze, nego financijsko opterećenje onih koji hrvatsku kinologiju svakodnevno nose. Zato visoki višak nije dokaz uspjeha, nego znak da se model naplate mora preispitati.

Ono što se ne vrati u bazu ne nestaje. Ostaje u sustavu i troši se kroz administraciju, reprezentaciju, putovanja, ugovore s dobavljačima, organizacijske troškove i druge stavke za koje članovi moraju vidjeti jasnu svrhu i konkretan učinak. Ako takvi troškovi nisu razumljivo obrazloženi i povezani s koristima za pse, klubove, edukaciju i razvoj, tada baza s pravom vidi problem: novac koji je morala uplatiti ne radi za nju, nego održava aparat.

Realne cijene umjesto viška na račun baze

Bazi ne treba naknadni povrat vlastitog novca kroz potpore kao da je riječ o dobroj volji vrha. Bazi trebaju realne cijene od početka. Tada sredstva odmah ostaju klubovima, uzgajivačima i članovima za poligone, opremu, edukaciju, zdravstvene programe i rad sa psima.

·        Veliki višak je upozorenje: sustav uzima više nego što neprofitna svrha opravdava.

·        Baza je platila taj višak: novac dolazi iz uplata klubova, uzgajivača i članova koji sami financiraju teren, opremu i rad sa psima.

·        Potrošnja mora biti jasna: administracija, reprezentacija, putovanja i dobavljači moraju imati dokazivu korist za kinologiju.

·        Svrha je iznevjerena: ako se novac ne vraća u klubove, sustav se udaljio od razloga zbog kojeg postoji.

·        Transparentnost je obveza: HKS mora pokazati trošak usluga, strukturu potrošnje i stvaran povrat bazi.

Pravo rješenje nije povremeno dijeljenje viška, nego pošten sustav naplate. Član koji odmah plaća realnu cijenu ima više sredstava za vlastiti klub, uzgoj, edukaciju i rad sa psima. Godinama naplaćivati previsoke cijene, akumulirati višak i zatim odlučivati kome će se nešto vratiti znači držati bazu u podređenom položaju.

HKS zato mora prestati prikazivati visoke viškove kao znak snage. U neprofitnoj udruzi snaga se ne mjeri novcem koji ostaje u sustavu, nego novcem koji se vraća u pse, klubove, edukaciju, zdravstvene programe i stvarni razvoj hrvatske kinologije.