​Međutim, za svestranu pasminu – ti su uvjeti potpuno nedovoljni! Pariti svestranog ptičara koji je samo prošao kroz polje znači svjesno ga zakiniti za više od polovice njegovog genetskog koda. Nije li vrijeme da prestanemo uzgajati papire i počnemo uzgajati radne pse? Pogledajmo u čemu je problem."

​1. Uvjeti za ptičara nisu uzgojni cilj za svestranog psa

​Administrativni minimum koji propisuje nacionalni savez postavljen je kao opća ulazna stepenica za lovačke ptičare. To je zakonodavni temelj, ali ne i mjerilo svestranosti.

• ​Ispit prirođenih osobina (IPO) uspješno provjerava temeljne urođene osobine radnog ptičara: nos, reakciju na pucanj i nagon stajanja (fermanja) u polju.
• ​Međutim, IPO ne provjerava i ne dokazuje specifične kvalitete svestranog psa: ustrajan rad u dubokoj vodi i trstici, rad na krvnom tragu krupne divljači, rad u šikari, čvrstoću živaca pod opterećenjem te oštrinu na grabežljivce.

​Smatrati da je pas koji je zadovoljio opće uvjete za ptičara automatski spreman za uzgoj svestranog ptičara znači zapostaviti više od polovice njegovih mogućnosti.

​2. Što svestranu pasminu čini drugačijom?

​Svestrani ptičari (poput njemačkog oštrodlakog, kratkodlakog, dugodlakog ptičara, vajmarca, vižle ili bretona) nisu stvarani samo za rad u polju. Izvorna zamisao njihovih matica bila je stvoriti psa koji jednako učinkovito i pouzdano radi u tri medija:

1. ​POLJE: Sustavno traženje, čvrsto stajanje (fermanje), sekundiranje i mirnoća na poletanje i pucanj.
2. ​VODA: Samostalno i odvažno pretraživanje guste trstike, praćenje mirisa/staze patke u vodi te pouzdan aport iz duboke vode pod svim vremenskim uvjetima.

1. ​ŠUMA: Rad na starom krvnom tragu krupne divljači (400+ metara), guranje/cunjanje u šikari, tišina na tragu i aport teške divljači ili grabežljivca (lisica) preko prepreka.

​Ako se svestrana pasmina kroz generacije selektira samo na temelju općeg poljskog ispita (IPO), njezin se genetski potencijal za rad u šumi i vodi postupno gasi. Ono što se u uzgoju ne provjerava — s vremenom u populaciji nestaje.

​Usporedba: Osnovni uzgojni minimum vs. Radni standard svestranog ptičara

3. Stanje u regiji: Razlike i izazovi (Hrvatska, BiH, Srbija, Slovenija)

​Problem je prisutan u svim zemljama regije koje funkcioniraju unutar FCI okvira za VII. skupinu ptičara, no sa specifičnim lokalnim izazovima:

• ​Hrvatska i Bosna i Hercegovina: Nacionalni savezi propisuju IPO kao obavezni prag. U praksi većina pasa ostaje na tom minimumu, dok rad u vodi i šumi ovisi isključivo o entuzijazmu pojedinih uzgajivača.
• ​Srbija: Izraženo je usmjeravanje prema natjecateljskoj kinologiji (Field Trial). Zbog velikog fokusa na brzinu i pretraživanje polja, u širem uzgoju postoji rizik od potpunog zanemarivanja vodenog i šumskog rada u korist "čisto poljskih trkača".
• ​Slovenija: Kinološka zveza Slovenije (KZS) i slovenski matični klubovi primjenjuju uzgojne uvjete usko naslonjene na njemački JGHV sustav. Ispit u polju i vodi (PNZ / HZP) tamo je standard bez kojeg se svestrani ptičar ne smatra uzgojno vrijednim.

​4. Rješenje: Nacionalna i regionalna suradnja klubova

​Da bi se ova praksa promijenila, strukovni klubovi ne smiju djelovati izolirano. Potrebno je uspostaviti nacionalnu i Regionalnu koordinaciju klubova svestranih ptičara i poduzeti konkretne korake:

​A) Inicijative prema nacionalnim savezima (HKS, KSNBIH, KSS, KZS)

​Ujedinjeni klubovi trebaju uputiti usklađeni prijedlog svojim savezima da se unutar VII. FCI skupine jasno razdvoje opći ptičari od izričito svestranih pasmina. Za svestrane pasmine potrebno je uvesti obavezu položenog Ispita u polju i vodi (IUO / Jesenski ispit) namjesto samog IPO-a.

​B) Regionalni klupski uzgojni pravilnici i zajednički radni pečati

​Dok se opći pravilnici na razini saveza ne prilagode, klubovi u regiji mogu usvojiti usklađeni Klupski pravilnik o svestranom uzgoju. Za štence čiji roditelji imaju dokazan rad u tri medija izdavao bi se Zajednički klupski certifikat/pečat svestranog radnog uzgoja, prepoznatljiv u cijeloj regiji.

​C) Organizacija zajedničkih prekograničnih ispita

​Pojedinačni klubovi često nemaju dovoljan broj pasa ili resursa za samostalnu organizaciju složenih ispita. Klubovi iz regije mogu organizirati zajedničke jesenske uzgojne ispite (HZP/IUO) i Svestrane ispite (VGP) u polju, vodi i šumi, te međusobno priznavati rezultate i olakšati pristup uzgajivačima.

​D) Zajednička edukacija lovačke javnosti

​Širokom edukativnom kampanjom kroz regionalne lovačke medije i portale potrebno je jasno objasniti kupcima štenaca razliku između rodovnice s osnovnim administrativnim minimumom i rodovnice koja jamči radnu genetiku na sva tri terena.

​Poruka uzgajivačima i voditeljima

​Opći uzgojni uvjeti saveza nisu loši — oni su sasvim u redu kao osnovni prag za kontinentalne ptičare. Ali za svestranu pasminu, oni su tek pola puta.

​Onog trenutka kada shvatimo razliku između općeg minimuma za ptičare i stvarnih potreba svestranog psa, te kada ujedinimo klubove oko zajedničkog cilja, napravit ćemo pravi korak prema očuvanju i napretku pasmina. Sačuvajmo ih barem onakvima kakvi su generacijama uzgajani — neumorne, stabilne i svestrane lovačke partnere u polju, vodi i šumi!

 3. Rješenje je u ujedinjenju: Konkretni koraci za klubove i Savez

​Da bi se ova praksa promijenila i zaštitio radni potencijal svestranih ptičara, strukovni klubovi ne smiju djelovati izolirano. Svi klubovi svestranih ptičara trebaju se ujediniti u zajedničku koordinaciju i nastupiti prema Hrvatskom kinološkom savezu (HKS).

​Kada klubovi nastupe ujedinjeno, potrebno je poduzeti sljedeće konkretne radnje:

​A) Inicijativa prema HKS-u za dopunu Pravilnika

​Ujedinjeni klubovi trebaju uputiti službeni prijedlog HKS-u da se unutar VII. FCI skupine jasno razdvoje opći ptičari od izričito svestranih pasmina. Za svestrane pasmine potrebno je uvesti obavezu položenog Ispita u polju i vodi (IUO / Jesenski uzgojni ispit) namjesto samog IPO-a, čime se rad u vodi i aport postavljaju kao nezaobilazni uvjet za uzgoj.

​B) Uvođenje Klupskog uzgojnog pravilnika i zajedničkih pečata

​Dok se opći pravilnik na razini Saveza ne prilagodi, ujedinjeni klubovi mogu unutar svojih članstava usvojiti Klupski pravilnik o svestranom uzgoju. Za štence čiji roditelji imaju položen Ispit u polju i vodi, Svestrani ispit (VGP) ili rad na krvnom tragu, izdavao bi se Zajednički klupski certifikat/pečat svestranog radnog uzgoja koji ta legla jasno izdvaja na tržištu.

​C) Organizacija zajedničkih ispitnih utakmica

​Pojedinačni klubovi često nemaju dovoljan broj pasa ili resursa za samostalnu organizaciju složenih ispita. Ujedinjeni klubovi mogu organizirati zajedničke jesenske uzgojne ispite (HZP/IUO) i Svestrane ispite (VGP) u polju, vodi i šumi, omogućujući svim uzgajivačima pristupačno testiranje pasa na domaćim terenima.

​D) Edukacija uzgajivača i lovačke javnosti

​Zajedničkim djelovanjem kroz lovačke medije i klupske kanale treba otvoreno educirati kupce štenaca o razlici između rodovnice koja nosi samo administrativni minimum (IPO) i rodovnice u kojoj su roditelji dokazani radni psi na sva tri terena.

​Poruka uzgajivačima i voditeljima

Opći uzgojni uvjeti HKS-a nisu loši — oni su sasvim u redu kao osnovni prag za ptičare. Ali za svestranu pasminu, oni su tek pola puta.

​Onog trenutka kada shvatimo razliku između općeg minimuma za ptičare i stvarnih potreba svestranog psa, te kada ujedinimo klubove oko zajedničkog cilja, napravit ćemo pravi korak prema očuvanju i napretku naših pasmina. Sačuvajmo ih onakvima kakve su nam ostavljene — kao neumorne, stabilne i svestrane lovačke partnere u polju, vodi i šumi!