​FIZIKA NJUHA I SUKOB HLAĐENJA

​Da bismo razumjeli zašto ptičar pri višim temperaturama gubi oštrinu, moramo pogledati kako njegov nos uopće funkcionira. Ptičari se razlikuju od većine drugih radnih pasa po tome što traže visoke glave. Oni ne prate mirisni trag s tla, već hvataju zračnu struju koja nosi mikroskopske čestice mirisa divljači.

​Međutim, da bi nosni receptori točno identificirali te čestice, sluznica njuške mora biti izrazito vlažna. Pri temperaturama višim od 15 stupnjeva i niskoj vlažnosti zraka, sluznica se suši u rekordnom roku. Osim toga, visoka temperatura tla stvara konvekciju – topli zrak se diže i doslovno podiže mirisne molekule visoko iznad nosa psa.

Tu nastaje drugi, još veći fizikalni problem. Psi nemaju razvijene znojne žlijezde kao ljudi – oni se primarno hlade dahčanjem. Kada pas u brzom galopu intenzivno dahće kako bi smanjio unutrašnju temperaturu tijela, zrak ulazi i izlazi primarno kroz usta, potpuno zaobilazeći nosnu šupljinu. Pas u tom trenutku dolazi u funkcionalni sukob: mora birati između njušenja i hlađenja vlastitog organizma. U praksi se već pri umjereno toplim uvjetima, osobito uz suh zrak i zagrijano tlo, jasno vidi pad učinkovitosti pretraživanja njuškom.

​TEMPERATURNE ZONE I OPASNOSTI

Svaki vodič i sudac na ispitima trebao bi imati jasnu orijentacijsku podjelu temperaturnih zona, uz stalno praćenje vlažnosti zraka, vjetra, kondicije psa i trajanja rada.

​Prva zona je Idealna zona: od 5 do 15 stupnjeva Celzijusa. Ovo su savršeni uvjeti za rad pasa 7. FCI skupine. Hladan zrak omogućuje tijelu brzo oslobađanje viška topline, sluznica nosa ostaje vlažna, a pas može raditi u punom galopu satima s maksimalnom nosnom osjetljivošću.

• ​Druga zona je Zona opreza: od 15 do 22 stupnja. U ovom rasponu radni kapacitet psa vidno opada. Pas češće prelazi iz galopa u kas, širina traženja se skraćuje, a dahčanje postaje primarni fokus. Radni intervali moraju se ograničiti na 15 do 20 minuta, uz obavezno napajanje i pauze u hladu.
• ​Treća zona je Zabranjena zona: sve iznad 22 stupnja Celzijusa. Pri intenzivnom radu i galopu pri ovoj temperaturi, unutrašnja temperatura psa u roku od samo 15 minuta prelazi kritičnih 40,5 stupnjeva.

​Posebno upozorenje odnosi se na vlažnost zraka. Ako je vlažnost iznad 80 posto, opasna zona počinje već na 18 stupnjeva! Isparavanje vode s jezika pri dahčanju tada prestaje funkcionirati i pas ulazi u izravan rizik od toplinskog udara i otkazivanja unutarnjih organa. U takvim uvjetima rad i ispitivanja moraju se obustaviti.

​ANATOMIJA I RAZLIKE MEĐU PASMINAMA

​Nisu sve pasmine 7. FCI skupine jednako ugrožene pri visokim temperaturama. Razlike u dlaci, poddlaci, konstituciji i stilu rada igraju presudnu ulogu.

Kratkodlaki ptičari, poput njemačkog kratkodlakog ptičara ili poentera, brže otpuštaju toplinu u okoliš jer nemaju gustu poddlaku. Međutim, poenteri i engleski ptičari često imaju toliko izražen radni nagon i temperament da se neće sami zaustaviti. U punom galopu nastavljaju raditi do fizičkog kolapsa, ne pokazujući umor sve dok ne bude prekasno.

​S druge strane, oštrodlaki ptičari – poput njemačkog oštrodlakog ptičara imaju gustu poddlaku koja pruža izvrsnu zaštitu od šikare. No, pri visokim temperaturama ta ista poddlaka stvara "učinak staklenika". Unutrašnja toplina koju generiraju mišići ostaje zarobljena pod dlakom. Ako se takav pas namoči po suhom i toplom vremenu bez vjetra, voda u poddlaci stvara efekt tople obloge.

Dugodlaki ptičari i seteri teže ispuštaju toplinu, no kod engleskog setera stil rada može u određenim uvjetima pomoći: njegov niži, mekši galop, s glavom bliže liniji leđa, ponekad mu omogućuje hvatanje mirisa u svježijem sloju zraka tik iznad tla i rose, u usporedbi s pasminama koje stalno rade s visoko podignutom glavom.

​SIMPTOMI PREGRIJAVANJA I PRVA POMOĆ

​Budući da ptičari u radu često prikrivaju umor zbog nagona za divljači, vodič mora znati prepoznati prve vizualne znakove hipertermije.

​Rani simptomi uključuju prekomjerno i izrazito brzo dahčanje pri čemu je jezik potpuno isplažen i tamnocrven, stvaranje guste, ljepljive sline oko usana te crvenilo bjeloočnica i desni. Pas počinje gubiti koncentraciju, usporava tempo i umjesto divljači počinje tražiti hlad ili vodu.

​Ako ne reagirate, nastupaju kritični simptomi toplinskog udara: pas dobiva "pijani", nesiguran hod i tetura stražnjim nogama, desni postaju blijede ili modre, javlja se povraćanje, a na kraju dezorijentiranost i gubitak svijesti.

​Što učiniti na terenu ako primijetite ove simptome?

1. ​Odmah obustavite rad i prenesite psa u duboki hlad ili u klimatizirano vozilo.
2. ​Zapamtite zlatno pravilo hlađenja: nikada ne polijevajte psa ledeno hladnom vodom po leđima i glavi! Nagli šok uzrokuje sužavanje krvnih žila na koži, što toplinu zarobljava u unutrašnjim organima.
3. ​Hladite psa mlakom ili umjereno hladnom vodom i to isključivo po trbuhu, preponama, prsima i jastučićima na šapama. Tu se nalaze velike krvne žile koje najbrže odvode toplinu.
4. ​Ponudite mu manje količine vode sobne temperature i, čim ga stabilizirate, obavezno ga odvedite veterinaru – oštećenja bubrega i krvotoka mogu se razviti satima nakon kolapsa.

​ZAKLJUČAK I PORUKA

​Naši ptičari stvoreni su za strastven, neumoran rad i spremni su dati sve od sebe na terenu. No, u vremenu naglih klimatskih promjena i ekstremnih ljetnih uvjeta, naša je primarna dužnost prepoznati njihove biološke granice.

​Prilagodba ovim uvjetima ne znači odustajanje od lova i ispita. Ona znači pomicanje satnice u rane jutarnje sate pod rosom, osiguravanje pravilne hidracije, pametno vođenje treninga i pravovremenu reakciju sudaca i organizatora na terenima.

​Tehnologija nam daje uvid u znanost i fiziku njuha, no odgovornost, briga i ljubav prema psu i dalje ostaju najveća odlika svakog pravog kinologa.