U tim prvim minutama dana Kosinjski most izgleda posebno dojmljivo. Topla svjetlost zlatnog sata nježno obasjava njegovu kamenu konstrukciju, dok se u mirnoj površini rijeke Like zrcali gotovo kao u ogledalu. Most nije samo prijelaz preko rijeke. On je tih svjedok vremena, dio identiteta Kosinja i jedan od najprepoznatljivijih simbola ovoga kraja. Njegovi kameni lukovi skladno su uklopljeni u okoliš, kao da su oduvijek bili dio ovog krajolika.

Iz zraka posebno dolazi do izražaja odnos čovjeka i prirode. Most povezuje dvije obale, a rijeka Lika svojom mirnoćom povezuje prošlost i sadašnjost, stvarajući prizore koji jednako oduševljavaju posjetitelje, fotografe i zaljubljenike u prirodu.

Dok letimo nisko iznad rijeke, zlatna svjetlost otkriva svaki detalj njezine površine. Dugi odsjaji, meke sjene i bogate boje razlog su zašto se upravo zlatni sat smatra najboljim vremenom za snimanje. Krajolik dobiva dubinu, kontrasti postaju ugodniji oku, a svaki kadar odiše posebnom toplinom i prirodnom ljepotom.

Na blagoj uzvisini iznad doline stoji crkva svetog Antuna Padovanskog. Jednostavna i nenametljiva, već generacijama čuva vjeru, tradiciju i sjećanja stanovnika ovoga kraja. Okružena zelenilom i tišinom ličke prirode, podsjeća kako se najljepše priče često kriju upravo u malim i mirnim mjestima.

No Kosinj nije poznat samo po prirodnim ljepotama. Ovo mjesto zauzima posebno mjesto i u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Spomenik hrvatskom tiskarstvu podsjeća na tradiciju tiskane riječi i na znameniti Misal po zakonu rimskoga dvora, prvu hrvatsku tiskanu knjigu, dovršenu 1483. godine. Zanimljivo je da je Misal tiskan samo 28 godina nakon Gutenbergove Biblije, što svjedoči koliko su Hrvati rano zakoračili u svijet tiskarstva. Tiskan je glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom te se smatra prvim europskim misalom koji nije otisnut latinicom.

Danas ovaj spomenik čuva uspomenu na bogatu glagoljašku i tiskarsku baštinu po kojoj je Kosinj poznat diljem Hrvatske.

Za kraj, s vidikovca se Kosinjska dolina otkriva u svoj svojoj ljepoti. Rijeka Lika vijuga kroz polja, brežuljci zatvaraju horizont, a pogled seže preko jednog od najljepših krajolika Hrvatske. U takvim trenucima lako je shvatiti zašto se ljudi uvijek iznova vraćaju ovom kraju.

I zanimljivo je kako ni sav ljudski nemar nije uspio u potpunosti narušiti ono što je priroda stvarala tisućama godina. Zelene šume, plodna polja i mir rijeke još uvijek nadjačavaju ono smeće koje su neki, uz pomoć politike i bez previše savjesti, odlučili ostaviti ili zakopati u ovom kraju.

Ostaje nada da će zagađena područja biti sanirana, da će priroda dobiti zaštitu kakvu zaslužuje te da će odgovorni snositi posljedice za svoje postupke. Jer krajolik poput ovoga nije naslijeđe koje smo dobili od svojih predaka, nego posudba od budućih naraštaja.

Dok promatramo ovu dolinu, teško je ne pomisliti koliko je njezina ljepota jedinstvena. Upravo zato rasprave o budućnosti Kosinja izazivaju toliko emocija. Dio ovih prizora mogao bi se jednog dana promijeniti zbog planirane hidroenergetske akumulacije, projekta koji već godinama izaziva podijeljena mišljenja među stanovnicima, stručnjacima i javnosti.

Što god mislili o budućnosti ovog kraja, jedno je sigurno – Kosinjska dolina prirodna je, povijesna i kulturna vrijednost koju vrijedi upoznati, doživjeti i sačuvati u sjećanju.

Jer Kosinj, unatoč svemu, i dalje ostaje mjesto koje oduzima dah.