Živimo u državi gdje se stvara milijunska šteta građanima i turizmu, a nitko na pozicijama moći ne trepće. Sustav je savršeno anesteziran jer svi u tom lancu imaju financijski ili politički interes, dok je Vlada Andreja Plenkovića glavni kreator i jamac ovog institucionalnog kaosa.

Ovo je dubinska analiza projekta "Hrvatska sad i nikad više" – s točnim imenima, brojevima i mehanizmima pljačke našeg standarda:

1. Operacija "Lučko": Čuvari gotovine i namjernog zastoja

Kilometarske kolone na naplatnoj postaji Lučko nisu tehnički problem, nego svjesni izbor uprave Hrvatskih autocesta (HAC) i resornog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na čelu s Olegom Butkovićem.

• Apsurd kartona: Prva kolona na Lučkom se stvara isključivo zato da bi vozač uzeo komad magnetske kartice na ulazu, da bi na izlazu čekao novu kolonu za plaćanje. U Europi to je tehnološka prapovijest.

• Gdje su imena i obećanja? HAC, pod dugogodišnjim vodstvom predsjednika uprave Borisa Huzjana, još od 2019. obećava novi sustav naplate (ALPR – čitanje tablica i slobodan protok bez zaustavljanja). Tenderi se namjerno rastežu, poništavaju, a rokovi prebacuju na godine u nedogled. Za ovaj logistički slom koji izravno tjera turiste, potpuni promašaj uprave HAC-a zahtijeva hitnu smjenu Borisa Huzjana i političku odgovornost ministra Olega Butkovića, od kojeg javnost mora tražiti ostavku.

• Zašto se drže gotovine? Kroz kućice na Lučkom u jeku sezone vikendom prođe i preko 40.000 vozila dnevno. Golemi dio stranih turista i dalje plaća gotovinom. Živi novac u vrećama unutar državnog poduzeća je "crna kutija". Digitalni trag preko bankovnih aplikacija i automatskog skeniranja tablica u milisekundi registrira svaki cent i eliminira prostor za sivu zonu, ali i reže potrebu za stotinama radnih mjesta na kućicama koja služe kao stabilna glasačka baza vladajuće stranke.

2. Politički inženjering inflacije: Od Tomislava Ćorića do Plenkovićeva blagoslova

Zakon o trgovini, kojim je nametnuto samo 16 radnih nedjelja, nije nikakva "socijalna mjera". To je izravan proizvod kuhinje Tomislava Ćorića iz njegovog prošlog mandata na čelu Ministarstva gospodarstva, a koji je Andrej Plenković blagoslovio radi čistog političkog oportunizma i skupljanja jeftinih bodova desnog spektra.

• Zakon koji generira inflaciju: Ćorićev zakon je prisilno ugasio rad trgovina nedjeljom, čime je stvoren ogroman preneseni trošak. Mega-pogoni poput Arena Centra (u vlasništvu NEPI Rockcastle) i hipermarketi poput Interspara projektirani su za rad 365 dana u godini. Rashladni sustavi u prehrani, najam prostora, amortizacija i krediti za izgradnju zgrade koštaju jednako i nedjeljom kada su vrata zaključana. Taj "hladni pogon" nedjeljom stvara fiksni trošak koji se mora pokriti.

• Vrhunac apsurda, licemjerja i nagrade za neuspjeh: Kako su trgovci nadoknadili taj gubitak produktivnosti? Trošak zatvorene nedjelje ugradili su izravno u redovne cijene artikala koje kupujete preostalih šest dana u tjednu. Najveći lanci u Hrvatskoj nisu izgubili ni centa – marže su očuvane, a prave akcije ukinute. Veliki trgovci dobili su više nego da rade. 

I što država radi s arhitektom tog inflatornog modela? Umjesto da bude trajno eliminiran iz donošenja odluka, Tomislav Ćorić je ponovno postavljen za potpredsjednika Vlade i ministara financija! I sada se Bori protiv inflacije. Čovjek koji je generirao inflaciju i ugradio je u temelje trgovine sada ponovno sjedi u Vladi i njen je podpredsjednik. To je jasan dokaz da Plenkovićeva Vlada ne samo da ne želi zaustaviti divljanje cijena, nego autore tih ekonomskih sabotaža nagrađuje najvišim državnim funkcijama.

• Vlada kao suučesnik: Plenković i njegova garnitura trljaju ruke jer se državni proračun preko rekordno ubranog PDV-a (25\%) na prenapuhanim cijenama hrane puni brže nego ikada. Oni svjesno sponzoriraju ovaj udar na džepove građana i za to traže vaš glas.

3. Teološki lobi i proračunski milijuni

Zakon je gurnut pod izravnim pritiskom Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i konzervativnih udruga koje su Plenkovića ucjenjivale biračkim tijelom desnog spektra.

• Kapitulacija s propovjedaonice: Crkva je zatražila od države da pendrekom zakona zaključa trgovine jer vlastitim pastoralnim radom nije uspjela napuniti crkve nedjeljom. Odgoj slobodne volje vjernika zamijenjen je državnom zabranom.

• Financijsko licemjerje: Dok s oltara slušamo propovijedi o svetosti nedjelje i zaštiti jadnih radnica u trgovini, Crkva svake godine iz državnog proračuna (prema Vatikanskim ugovorima) prima desetke milijuna eura. Taj proračun se puni izravno od onog brutalno visokog poreza koji država ubire na paničnim subotnjim gužvama i prenapuhanim cijenama hrane u preostalih šest radnih dana. Na taj novac klerikalne strukture nikada nemaju prigovora.

4. Sindikalna izdaja i bježanje od funkcije

Sindikat trgovine Hrvatske (STH) na čelu sa Zlaticom Štulić proglasio je kapitulaciju i odradio prljavi posao za Vladu i krupni kapital.

• Praksa razvijene Europe: U zemljama poput Švedske ili Finske, sindikati ne traže zabrane rada. Oni kroz kolektivne ugovore nametnu da sat rada nedjeljom košta 100\% ili 200\% više. Poslodavac tada sam računa isplati li mu se uopće otvarati vrata, a radnici se sami otimaju za smjene jer mogu pošteno zaraditi za kućni budžet.

• Hrvatska prečica: Budući da naši sindikati nemaju snagu, a Državni inspektorat pod vodstvom Andrija Mikulića nije sposoban (ili ne želi) kontrolirati i drakonski kažnjavati poslodavce koji varaju na satnicama, sindikat je pristao na liniju manjeg otpora – potpunu zabranu. Time su izravno zakinuti studenti, samci i radnici koji su dobrovoljno htjeli raditi vikendom i zaraditi više.

Europsko rješenje koje ignoriramo

Razvijene turističke zemlje, poput Francuske, odavno imaju jasan i kompromisan model: dopustiti rad prehrambenim trgovinama nedjeljom do 13:00 sati.

To rješava sve probleme:

1. Nema prekidanja hladnog lanca: Smanjuje se otpis i bacanje svježeg mesa, ribe i voća (što odmah spušta bazični trošak poslovanja i cijenu na polici).

2. Turisti i građani mogu obaviti normalnu nabavu svježih namirnica bez da kupuju kruh na benzinskim pumpama po cijenama koje su 40\% više.

3. Radnici odrade jutarnju smjenu, pošteno je naplate, a popodne i večer imaju slobodno za obitelj.

Zašto se to ne provodi u Hrvatskoj? Jer Plenkovićevoj Vladi, Butkovićevom ministarstvu i bivšim Ćorićevim kadrovima ne treba ekonomski održiv sustav, nego jeftini politički bodovi, ideološki mir pod kontrolom HBK-a i zadržavanje kontrole nad živim novcem.

Vrijeme je da se zatraže polaganje računa i korjenite ostavke u samom vrhu Ministarstva prometa i uprave HAC-a zbog svjesnog uništavanja turističke sezone i standarda građana. Dok se u javnosti vodi jeftini reality show, vi ste ti koji svake srijede i petka na blagajni plaćate račun ove predstave. Pogledajte kadrove, pročitajte brojke i sjetite se ovoga kad idući put stanete u red na Lučkom ili na blagajni supermarketa.

Hrvatska sad i nikad više.

Tag: hac Zakon o zabrani

Komentiraj

Ispis

Komentara(0)

13. srpnja 2026.

🔥 PRVI PUT U KOMADU: Cjelovita dijagnoza koja razbija 30 godina laži o ratu, pljački i lažnom sukobu Plenkovića i Milanovića!

Klik za više

​Već više od tri desetljeća hrvatskim javnim prostorom dominira jedan te isti, pažljivo njegovan mit. To je priča o "ocu domovine", o stranci koja je stvorila državu i o ratu koji je bio isključivo rezultat povijesnih, vjerskih i nacionalnih sudbina. Taj mit služi kao emocionalni štit vladajuće kaste. Svaki pokušaj ukazivanja na kriminal, sumnjive koncesije ili institucionalni mrak, taj aparat automatski proglašava "napadom na državu" i "rušenjem temelja Hrvatske".

​Međutim, ako skinemo domoljubni celofan i stvari pogledamo kroz hladne ekonomske činjenice, dolazimo do brutalne spoznaje: rat na ovim prostorima imao je svoju preciznu, hladnokrvnu ekonomsku predigru i bio je najsavršenija dimna zavjesa za povijesnu pljačku. Nacionalizam nije bio uzrok rata – on je bio alat i pogonsko gorivo.

​1. Predigra i stvarni plijen rata: Bankrot i panika elita

​Krajem osamdesetih godina, ekonomski sustav bivše Jugoslavije bio su u potpunom slomu, pritisnut vanjskim dugom i hiperinflacijom. Umrežene elite tog doba – direktori velikih socijalističkih giganata, bankari i partijski moćnici – našli su se u panici. Shvatili su da kapitalizam neizbježno dolazi. Znali su da će u slučaju provođenja stvarnih, transparentnih tržišnih reformi izgubiti svoje fotelje, dok bi kontrolu nad poduzećima preuzeli radnici ili strani investitori.

​Da bi spasili vlastite pozicije moći i pretvorili svoj politički utjecaj u privatno vlasništvo, te su elite u javni prostor preko kontroliranih medija ubrizgale čisti, koncentrirani strah od "onog drugog". Izvučene su traume iz prošlosti, a susjed je preko noći postao biološka prijetnja. To je bila svjesna priprema rata: preplašen čovjek gubi racionalni um. He ne pita gdje je novac i tko kontrolira tokove kapitala; preplašen čovjek traži samo zaštitu, oružje i vođu.

​Najbolji dokaz da se rat vodio zbog pljačke, a ne zbog nacionalnih interesa, jest njegova konačna bilanca. Kada se nakon godina razaranja, patnje i tisuća ugašenih života podvukla crta, granice novonastalih država završile su gotovo u milimetar tamo gdje su bile i republičke granice u socijalizmu. Teritorijalno, rezultat je bio status quo.

​No, unutar tih granica dogodio se stvarni, unutrašnji inženjering. Dok je narod s puškom u ruci krvario na bojištima, u pozadini se odvijao najveći transfer bogatstva u povijesti ovih prostora. Suverenitet koji je plaćen životima nije iskorišten za slobodu naroda, nego za ekskluzivno pravo nove, politički odabrane kaste na pljačku tog istog naroda.

​Taj inženjering stvorio je različite oblike zarobljenih država (state capture) na zgarištu bivše Jugoslavije, ovisno o tome kako su lokalne elite podijelile plijen:

​Bosna i Hercegovina (Etno-nacionalni feudalizam): Najgori oblik zarobljenosti. Tri nacionalne oligarhije desetljećima glume stalni sukob i drže narod u trajnom ratnom stanju straha od "drugoga", dok iza kulisa savršeno surađuju u podjeli javnih poduzeća, proračuna i resursa unutar vlastitih torova.

​Srbija (Autokratska zarobljenost): Sustav u kojem je moć potpuno centralizirana u rukama jednog čovjeka i jedne partijske mašinerije. Institucije, pravosuđe i preko 90% medijskog prostora pretvoreni su u privatni servis i dekoraciju volje vladajućeg klana.

​Crna Gora i Sjeverna Makedonija (Tranzicijska zarobljenost): Sustavi u kojima su smjene vlasti donijele samo smjenu klanova koji preuzimaju državni aparat. Institucionalna mreža je toliko duboko prožeta klijentelizmom da su države u trajnoj političkoj krizi, a reforme se provode samo na papiru.

​Slovenija (Jedina funkcionalna država): Jedina iznimka u ovom turobnom društvu. Izbjegavši dugotrajna ratna razaranja i duboke traume, Slovenija je uspjela zadržati jake neovisne institucije, transparentniji tranzicijski model i snažno civilno društvo. Tamo korupcije ima, ali je sustav prepoznaje i kažnjava – država nije oteta od svojih građana.

​Hrvatska (Sofisticirana zarobljenost): Hrvatska je u ovom društvu razvila najperfidniji model. Mi smo štreberski ispunili sve forme, zakone i birokratske uvjete za ulazak u Europsku uniju, ali smo zadržali balkanski, koruptivni sadržaj. Kod nas se pljačka ne odvija grubom silom ili očiglednom diktaturom, već kroz proceduralni inženjering. Zakoni se kroje točno po mjeri interesnih skupina – sve je "po zakonu", a institucije su suštinski ispražnjene od neovisnosti. To je savršenstvo institucionalnog mraka.

​2. Ulazak HDZ-a u igru: Radnici u rovove, partija u sefove

​Kada je rat napokon buknuo, dotadašnji radnici, poljoprivrednici i obični građani preko noći su obukli uniforme i otišli na prvu crtu bojišnice. Dok su oni u rovovima branili gole živote, u pozadini se stvarao sustav koji će te iste ljude trajno pretvoriti u ekonomske robove. U Hrvatskoj su tu povijesnu prekretnicu potpuno monopolizirali HDZ i Franjo Tuđman, proglašavajući se ekskluzivnim vlasnicima hrvatske neovisnosti.

​Prvi i presudni udarac zbio se u travnju 1991. godine, u predvečerje općeg rata. HDZ-ova parlamentarna većina donosi sudbonosni Zakon o pretvorbi. Tim jednim zakonskim aktom, društveno vlasništvo – imovina koju su generacije radnika gradile 45 godina – dekretom je ukinuto i prepisano na državu. U tom trenutku stvoren je temeljni apsurd: radnici koji su u rovovima branili domovinu, istovremeno su zakonski razvlašteni. Izbačeni su iz vlastitih tvornica, a upravljanje cjelokupnim gospodarstvom preuzeo je HDZ preko svojih povjerenika u Upravnim odborima. Njihov zadatak nije bio razvoj, već priprema terena za predaju imovine u ruke odabrane kaste.

​Iz Tuđmanovog političkog kruga tada izlazi famozna ideja o potrebi stvaranja "200 obitelji" koje bi trebale vladati hrvatskim gospodarstvom. Budući da ti odabrani pojedinci nisu imali ni kapital ni znanje, bogatstvo im je dodijeljeno stranačkim dekretom. Preko noći, vozači, monteri, skladištari i povratnici iz emigracije postali su vlasnici industrijskih giganata i hotela.

​Sustav je za njih osmislio genijalan mehanizam: tajkun bi od državne banke dobio menadžerski kredit bez ikakvog stvarnog pologa. Tim novcem bi formalno kupio tvrtku, a onda bi taj isti kredit otplaćivao tako što bi isisavao dobit iz kupljene tvrtke, gasio proizvodnju i rasprodavao njezine vrijedne nekretnine. Rizik je prebačen na građane, a čisti profit ostao je u rukama pojedinaca s plavom stranačkom iskaznicom.

​Svaki pokušaj radnika da u jeku rata postave pitanje: "Zašto nam uništavate i otimate tvornice dok krvarimo?", HDZ-ov aparat bi smjesta ugušio najtežom mogućom optužbom – proglašavani su petom kolonom, rušiteljima države i unutarnjim neprijateljima.

​3. Kraj rata, povratak izbjeglica i stvaranje "Živog zida"

​Kada je rat formalno završio, započela je faza povratka stotina tisuća izbjeglih i prognanih te velika obnova zemlje. No, HDZ-ov sustav, koji se tijekom pet godina rata savršeno uigrao u pozadini, pretvorio je obnovu u novi poligon za klijentelističko mešetarenje. Ugovori za obnovu infrastrukture i kuća dodjeljivani su isključivo tvrtkama u vlasništvu novopečenih stranačkih tajkuna. Državni proračun postao je nova kasa za isisavanje novca. Ljudi su u regijama koje su najviše propatile dobili zidove, ali su ostali bez tvornica, posla i budućnosti.

​Najveći strah HDZ-ove elite nakon 1995. godine bio je povratak stotina tisuća naoružanih i gnjevnih ljudi s bojišnice koji su zatekli uništena radna mjesta. Postojala je stvarna opasnost od socijalne revolucije koju bi predvodili sami pobjednici u ratu.

​Tada HDZ povlači svoj najpodliji potez – sustavnu pasivizaciju braniteljske populacije kroz masovno, prijevremeno umirovljenje.

​Umjesto da te radno sposobne ljude integrira u gospodarstvo, HDZ ih masovno šalje u mirovine sa 25, 30 ili 35 godina života. Jednim potezom, najopasniji potencijalni kritičari sustava pretvoreni su u proračunske ovisnike. Poruka je bila jasna: Dali smo vam mirovine, budite tiho. Ako mi padnemo s vlasti, gubite sve.

​Čelnici ključnih braniteljskih udruga instalirani su izravno iz stranačkih redova i obilno financirani javnim novcem kako bi služili kao politička falanga stranke. Tu nastaje vrhunac apsurda: stranka koja je poslala građane u rat da bi ih lakše opljačkala, sada se u javnosti prodaje kao "najveći prijatelj i zaštitnik branitelja".

​4. Tehnologija manipulacije: Granićevi mališani i salonski lideri

​Ova prevara ne bi opstala tri desetljeća bez konkretnih izvođača radova na terenu. To su takozvani "Granićevi mališani" – politički kadrovi koji su pod palicom Mate Granića devedesetih godina, dok je sirotinja krvarila u blatu, sjedili u klimatiziranim uredima Ministarstva vanjskih poslova. Iz tog inkubatora proizašli su Ivo Sanader, Gordan Jandroković, Andrej Plenković, Kolinda Grabar-Kitarović, pa čak i Zoran Milanović.

​To je generacija koja nije vidjela rova, ali je savršeno svladala salonski inženjering. Prvu brutalnu fazu institucionalnog reketa i crnih fondova operativno je vodio Ivo Sanader. No, kada je on, pljačkajući i same lopove unutar sustava, postao prevelik teret, aparat je napravio smjenu straže. Iz briselske klupe, kao uglađeno, europsko lice, povučen je Andrej Plenković.

​Zadatak ove nove garniture bio je dovesti zarobljavanje države do savršenstva. Plenković nije promijenio model iz devedesetih – on ga je samo umotao u finu europsku birokraciju i paragraf. Pod njegovim vodstvom, pljačka se odvija kroz "savršenu legalnost", kroz zakone pisane po mjeri interesnih skupina, kroz plinske afere i sumnjive koncesije.

​5. Lažni sukob: Milanović kao amortizer otpora

​Genijalnost i dugovječnost ovog sustava leži u tome što zarobljena država ima i svoju zarobljenu oporbu. Najveća zabluda građana jest vjerovanje u stvarni politički sukob između Pantovčaka i Banskih dvora.

​U toj savršeno izrežiranoj predstavi, Zoran Milanović ima točno određenu ulogu: on služi kao ispušni ventil i kontrolor lijeve oporbe.

​Njegov zadatak nije srušiti klijentelistički sustav, već amortizirati stvarni socijalni i građanski otpor. Kada god gnjev naroda zbog pljačke i institucionalnog mraka zaprijeti da će prijeći kritičnu točku, Milanović stupa na scenu. Svojom agresivnom retorikom i dizanjem ideoloških tenzija, on uspješno skreće fokus javnosti s ekonomskog kriminala na osobna i povijesna prepucavanja.

​On drži lijevu oporbu pod kontrolom, osiguravajući da se stvarna alternativa sustavu nikada ne artikulira. Građani dobivaju privid da netko "govori u njihovo ime", dok se u stvarnosti opravdani gnjev naroda troši na jalove političke predstave.

​Tako se zatvara krug Granićevih mališana: dok Plenković i HDZ drže sef i kontroliraju desno krilo, Milanović kontrolira i pacificira lijevu stranu. Obojica osiguravaju da temeljni mehanizam zarobljene države – u kojem elita uzima privatni profit, a osiromašeni narod snosi javni rizik – ostane potpuno netaknut.

​ Zaključak: Ratom su stvoreni robovi, privatizacijom su otete tvornice, a salonski političari su preuzeli ključeve sefa. Obrana Hrvatske danas više ne znači mahanje zastavama dok nas pljačkaju, nego prokazivanje onih koji su je zarobili i oslobađanje njezinih institucija iz ruku klijentelističke mreže koja nas već tri desetljeća drži u mraku. 

​Ne dopustite da se ova tema ugasi, širite istinu.

Tag: cjelovito

Komentiraj

Ispis

Komentara(0)

13. srpnja 2026.

ZABLUDA JE GOTOVA: Ovo nisu političari, ovo su specijalni operativci tranzicijskog kriminala!

Klik za više

Žalosna je istina da devedeset pete nismo oslobodili Hrvatsku, okupirana je i sada, rat za oslobođenje tek predstoji.

​Uvod u rat: Kako je zapaljena mržnja da bi se sakrio plijen

​Da bismo potpuno shvatili današnju okupaciju, moramo se vratiti na sam početak – u kasne osamdesete i rane devedesete. Moramo ogoliti prvu i najveću laž na kojoj je ovaj sustav izgrađen.

​Narodu je prodana priča o ideološkom slomu komunizma i rađanju nacionalne slobode. No, istina je potpuno drukčija: bivši Savez komunista nikada, u svojoj srži, nije bio komunistički. Ljudi s potpunim pravom govore da mi stvarni komunizam nikada nismo ni živjeli. Ta crvena ideologija, petoljetke, bratstvo i jedinstvo – sve je to za partijsku elitu bila samo prigodna potrošna ambalaža. Bit tog sustava nikada nije bila ideja, nego apsolutni monopol nad resursima, moći i ljudskim sudbinama.

​Kada je ta crvena ambalaža krajem osamdesetih globalno propala, ta ista, lažna komunistička elita našla se pred zidom. Imali su golemo društveno bogatstvo koje su stvorile generacije radnika, ali ga nisu posjedovali "jedan kroz jedan". Da bi to bogatstvo prepisali na svoje ime, trebali su savršen paravan. Trebali su kaos.

​Tada na scenu stupaju arhitekti tranzicije – šefovi tajnih službi, partijski tehnokrati i obavještajni krugovi (UDBA i KOS). Oni donose hladnu, proračunatu odluku: zapaliti narodne mase najsirovijom, najbrutalnijom mržnjom. Rat i razaranja nisu se dogodili slučajno; oni su bili planski pokrenuti i dirigirani iz istih centara kako bi se stvorio emotivni i sigurnosni dimni zaslon. Dok su obični ljudi, vođeni čistim i iskrenim domoljubljem, ginuli i krvarili na bojišnici braneći svoje domove, iza te vatrene stihije odrađivao se stvarni posao.

​Partijska knjižica se preko noći podijelila na dva krila:

​Desno krilo (HDZ): Kamo bježi operativni, financijski i obavještajni vrh Partije, koristeći nacionalni zanos kao štit pod kojim će proveti divlju privatizaciju i prepisati tvornice, banke i hotele na odabrane obitelji.

​Lijevo krilo (SDP): Kamo ostaje salonski dio Partije, s jedinim zadatkom da glumi "demokratsku opoziciju" i narodu pruža privid višestranačja.

​Dok je narod bio paraliziran strahom, tugom i mržnjom prema neprijatelju, sustav je zacementiran. Rat je poslužio kao savršen filtar – tko god bi u tom trenutku pitao: "Čije su naše tvornice i kamo nestaju novci?", bio bi proglašen izdajnikom. Kada su se dim i magla raščistili, država je imala novo ime i novu zastavu, ali su vlasnici procesa ostali isti.

​Dokazi iz stvarnosti: Gluma na vrhu i zaštita mreže

​Ako itko i danas sumnja u ovu teoriju, neka samo pogleda najsvježije primjere iz stvarnosti koji tjeraju maglu s očiju.

​Pogledajte taj takozvani "smrtni sukob" između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića. Godinama nas preko medija uvjeravaju da se organski mrze, da se ne mogu vidjeti, da ruše ustavni poredak jedan zbog drugoga. To je najobičniji, jeftini fingirani sukob! To je predstava za naivne, dimna zavjesa osmišljena da drži narod podijeljenim u dva tabora dok se u pozadini provode strateški interesi duboke države. Oni se javno vrijeđaju kako bi stvorili buku, jer dok god ima buke, vi ne čujete tihi rad obavještajnog i kriminalnog stroja.

​A kako taj stroj štiti svoje, najbolje pokazuje najnoviji pravosudni skandal: Medikol ne ide u istragu. Dok običnog čovjeka sustav gazi za stotinu eura duga, dok se zakoni rigorozno provode na sirotinji, stvarni gospodari tranzicijskog kapitala i povlaštene privatne klinike koje godinama isisavaju stotine milijuna iz državnog zdravstvenog proračuna imaju potpuni imunitet. Pravosuđe, kao zadnja linija obrane ove pljačke, jednostavno zatvori oči i donese odluku da istrage – nema. Zašto? Zato što bi stvarna istraga u Medikolu povukla konce koji vode ravno do glava koje sjede na Zrinjevcu i u Banskim dvorima. Sustav ne istražuje sam sebe.

​Inkubator sa Zrinjevca: Kako su stvoreni čuvari fasade

​Kako bi osigurala da ova monstruozna prijevara potraje desetljećima, duboka država morala je pažljivo odabrati i odgojiti novu generaciju upravitelja. Ključne institucije nisu se smjele prepustiti idealistima s bojišnice ili nepredvidivim ljudima iz naroda. Stvoren je elitni inkubator na Zrinjevcu – Ministarstvo vanjskih poslova pod vodstvom Mate Granića.

​Tamo se regrutiraju točno određeni kadrovi: Andrej Plenković, Zoran Milanović, Gordan Jandroković, Kolinda Grabar-Kitarović.

​Pogledajte ih dobro. To su djeca te iste tranzicijske elite, odgojena u sklopu koji ne poznaje ideale, već isključivo opstanak u aparatu. Oni nisu školovani da budu diplomati koji se bore za interese naroda – oni su trenirani kao specijalni agenti kontinuiteta. Njihov zadatak je bio naučiti jezike, navući uglađena odijela i svijetu prezentirati fino, proeuropsko lice, dok iza njihovih leđa ista obavještajno-kriminalna mreža nesmetano vlada i crpi preostale resurse.

​Masovna manipulacija nije politika – to je teški kriminal!

​U pravnom smislu, kada nekoga sustavno dovodite u zabludu kako biste mu oteli imovinu, to se zove prijevara. Kada se to radi cijelom jednom narodu kroz kontrolirane medije i fingirane sukobe, to je organizirani kriminal golemih razmjera.

​Ova četvorka i njihovi prethodnici nisu političari – oni su menadžeri te prijevare:

​Oni ne vode državu, oni amortiziraju vaš bijes. Njihov je posao da svakih nekoliko mjeseci bace ideološku kost ili izvedu novu rundu Plenković-Milanović teatra. Dok se vi iscrpljujete u komentarima i raspravama, iza zavjese se nesmetano dijeli plijen, krčme resursi i prebacuju milijarde.

​Oni su izdali građane jer nikada građanima nisu ni služili. Njihov stvarni nalogodavac je duboka mreža koja drži pravosuđe, kapital i tajne službe.

​Oni su ucijenjeni sustavom. Pogledajte što se dogodi onima koji pomisle da su jači od matrice i da mogu raditi sami za sebe. Ivo Sanader i Ivica Todorić nisu pali zbog „pravne države“. Oni su brutalno kažnjeni i likvidirani s javne scene kao opomena. Sustav im je poslao jasnu poruku: „Tu ste da služite nama, a ne sebi. Ako skrenete s linije, završit ćete u blatu.“ Plenković, Milanović i Jandroković tu lekciju odlično znaju. Zato su tako hladni, tehnokratski poslušni i proračunati.

​Skidanje maski

​Država se ne mora okupirati tenkovima. Može se okupirati institucijski. Kada kontroliraš sudove, poreze, policiju i medije, ti si osvojio teritorij bez ispaljenog metka. Ova četvorka je samo uglađeno lice te okupacije.

​Najveći uspjeh ovog kriminalnog sustava nije u tome što je pokrao tvornice i novac. Najveći uspjeh je što nas je natjerao da o čistom organiziranom kriminalu raspravljate kao o „legitimnoj politici“.

​Prestani igrati po njihovim pravilima. Prestani ih zvati političarima. Nazovi ih pravim imenom – krimosi u odijelima specijalnih agenata. Tek kad se ta zabluda razbije u glavi svakog građanina, fasada se ruši, a okupacija prestaje! 

Tag: politicari

Komentiraj

Ispis

Komentara(0)

13. srpnja 2026.

KAZALIŠTE LUTAKA: Kako je afera s vojskom razotkrila puzajući udar zarobljene države

Klik za više

​Dok medijski prostor gori od rasprava o tome tko leti helikopterima, tko ide u Pariz i tko glasnije viče pred mikrofonima, pred našim se očima odvija stvarni, tihi slom ustavnog poretka. Vrijeme je da stvari nazovemo pravim imenom, mimo spinova s Pantovčaka i Banskih dvora.

DVIJE PRAVNE TOČKE KOJE RAZBIJAJU MAGLU (I ZAŠTO JE OVO USTAVNI SLOM):

​Da bismo do kraja razumjeli ovu režiranu igru oko vojske, moramo se vratiti na same temelje pravne države. Cijeli ovaj medijski teatar ruši se pred dvije nepobitne činjenice koje analitičari namjerno prešućuju:

​1. Ustav se ne može tumačiti kao operativni zakon

Ustav daje samo krovna načela i opće okvire (npr. "Predsjednik je vrhovni zapovjednik"), ali on ne sadrži tehničke paragrafe i administrativne procedure. Za to služe zakoni. Kada Milanović uzme jedno ustavno načelo i koristi ga da bi izbrisao konkretne članke Zakona o obrani, on vrši pravno nasilje. Ustavna načela moraju supostojati s ustavnim ovlastima Vlade da upravlja proračunom i resursima. Izolirano, privatno čitanje Ustava je čista manipulacija.

2. Zakon obvezuje sve dok ga Ustavni sud ne ukine

Ovo je ključ za generala Kundida. Čak i ako netko misli da je Zakon o obrani manjkav ili loš, taj zakon ima punu pravnu snagu jer ga je izglasan u Saboru. On obvezuje svakog građanina i svakog dužnosnika. Dok Ustavni sud službeno ne ukine neki članak, nitko — pa ni načelnik Glavnog stožera — nema pravo proglasiti zakon nevažećim i uzeti predsjednikovu zapovijed kao alibi za nepostupanje.

​Rezultat?

Milanović je srušio prvu točku glumeći samozvanog ustavnog arbitra. General Kundid je srušio drugu točku pristajući na sivu zonu bezakonja. A Vlada ruši cijeli sustav jer odbija pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom koji bi to riješio.

​Upravo zato je ovo školski primjer zarobljene države: svjesno se briše granica između ustavnih načela i operativnih zakona kako bi se stvorio kaos u kojem zakoni više ne vrijede, već opstaje samo gola politička moć i podobnost.

3. Generalov "tihi udar"

Načelnik Glavnog stožera NEMA privatni kapacitet

​General pukovnik Tihomir Kundid u trenu kada nosi uniformu i donosi odluke o zapovijedanju nije građanin Tihomir. On je Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH. On je oličenje vojske. Svaki njegov potpis, svaki njegov pristanak na sivu zonu i svako njegovo odbijanje zakonskih procedura MORH-a nije čin pojedinca — to je čin Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Ustav i Zakon o obrani su jasni: vojska je podređena civilnoj, demokratski izabranoj vlasti. Kada načelnik Glavnog stožera, general Kundid, svjesno izabere ignorirati izričite zakonske procedure i odluke MORH-a o protokolarnom slanju vojnika, te se pokori privatnom tumačenju jednog čovjeka — on prelazi granicu vojnog legalizma. To nije tek "nezgodna pozicija", to je institucionalni vojni udar u rukavicama. Vojska je time samu sebe postavila iznad pisanog zakona i pretvorila se u političkog arbitra. General je u sukobu zakona i sile izabrao silu, uzevši predsjednikovu zapovijed kao kukavički, ali spasonosni alibi.

​4. Predsjednik kao savršen paravan

U ovoj konstelaciji snaga, Zoran Milanović je zapravo nebitan. Njegove ustavne teze nemaju potvrdu Ustavnog suda, no on služi kao idealan ustavni paravan. On preuzima političke udarce, drži govore i glumi "suverenističkog buntovnika", dok stvarna operativna moć koja suspendira zakone na terenu leži u rukama generala koji te zapovijedi provodi. Bez pristanka vojnog vrha na bezakonje, predsjednikove bi riječi ostale samo prazna politička jeka.

5. Najveća zamka za oporbu i građane

Nametanje Milanovića kao "prirodnog vođe" otpora protiv HDZ-a najveća je podvala ovog sustava. Time se cjelokupni društveni bunt građana — opravdan gnjev zbog korupcije, uništenog pravosuđa i netransparentnih koncesija — uspješno privatizira, estradizira i pretvara u verbalni šou. Stvarna, neovisna oporba ostaje u sjeni, a građani su prisiljeni birati između dva modela samovolje, umjesto između bezakonja i pravne države.

6. Rezerva na zagrijavanju: Kolinda Grabar-Kitarović

No, što kada se narod umori od ovog agresivnog verbalnog rata i toksične atmosfere? Zarobljena država uvijek ima spreman plan B, a "rezerva s klupe" već je poslana na zagrijavanje. Iznenadno, intenzivno medijsko pumpanje Kolinde Grabar-Kitarović — kroz glamurozne izvještaje s tribina Svjetskog prvenstva, putopisne crtice i tobože neutralne diplomatske komentare — klasično je pripremanje terena za idući čin predstave. Kada javnost potpuno ogugla na ulični rječnik i institucionalni nihilizam sadašnjih lidera, sustav će nam kao "spas i pomirenje" ponuditi nju. Scenografija će se promijeniti, glumci će presvući kostime, ponudit će nam se zapadni glamur umjesto teških ustavnih kriza, ali redatelj u pozadini ostat će isti.

7. Zarobljena država drži sve konce

Krunski dokaz da je ova igra namještena jest — potpuno nečinjenje. Da je nekom doista stalo do ustavnosti, spor bi bio na Ustavnom sudu u roku od 24 sata. Ali zahtjeva nema. Zašto? Jer i Vladi i Predsjedniku odgovara kontrolirani kaos. Plenković dobiva trajnog "kršitelja Ustava" kao štit od drugih afera, a Milanović cementira ulogu "jedinog teškaša". 

ZAŠTO ŠUTI USTAVNI SUD? (Krunski dokaz namještene igre)

​Ustavni sud je u ovom slučaju morao reagirati izvanrednim priopćenjem ili upozorenjem javnosti. Imali su i pravni temelj i jasan presedan:

​Presedan iz 2024.: Kada je Milanović izlazio iz okvira u predizbornoj kampanji, znali su sami izaći pred kamere i podvući crtu. Danas, kada se preko leđa vojske provodi puzajući ustavni udar, odjednom glume pasivne promatrače.

​Članak 104. Ustavnog zakona: Ovaj članak Sudu daje izravnu ovlast da reagira na pojave koje ugrožavaju ustavnost i zakonitost — bez ičijeg službenog zahtjeva.

​Šutnja je suučesništvo: Kada jedini čuvar Ustava šuti dok se gazi važeći Zakon o obrani, to nije neutralnost. To je prešutni blagoslov institucionalnom kaosu.

​Paraliziran unutrašnjim stranačkim kvotama podobnih kadrova, Ustavni sud svjesno prepušta državu bezvlašću. Njihova šutnja je konačni, neoborivi dokaz: igra je namještena, a režiser iz sjene ne želi red, nego trajni mrak zarobljene države.

​Zaključak:

Ovo što gledamo u ljeto 2026. je školski primjer dresure naroda. Cilj zarobljene države je uvesti praksu da su njezini lideri i njezini generali iznad zakona i Ustava, te proizvesti opću apatiju kod građana pod krinkom "svi su oni isti". Kada se javnost navikne da zakon ne vrijedi za vojni i državni vrh, prag tolerancije na nepravdu u svakodnevnom životu pada na nulu.

​Maske su pale. Predstava je režirana, a jedini stvarni gubitnik je pravna sigurnost hrvatskih građana.

Tag: vojska

Komentiraj

Ispis

Komentara(0)

ARHIVA

657. Hrvatska sad i nikad više - HAC i Zakon o neradu

*Komentara(0)

656. 🔥 PRVI PUT U KOMADU: Cjelovita dijagnoza koja razbija 30 godina laži o ratu, pljački i lažnom sukobu Plenkovića i Milanovića!

*Komentara(0)

655. ZABLUDA JE GOTOVA: Ovo nisu političari, ovo su specijalni operativci tranzicijskog kriminala!

*Komentara(0)

654. KAZALIŠTE LUTAKA: Kako je afera s vojskom razotkrila puzajući udar zarobljene države

*Komentara(0)

653. KAKO SE ZAROBLJAVA DRŽAVA: Slučaj Medikol

*Komentara(0)

652. VELIKA PREVARA od Vardara do Triglava 1990-ih: Kako nam je Komunistička partija prodala državu, režirala pljačku i zadržala moć.

*Komentara(0)

651. OTVORENI ZAHTJEV ZA OČITOVANJEM

*Komentara(0)

650. Kako je HDZ-ov olimpijac Mateša postao kartodrapec u Croatia Airlinesu

*Komentara(0)

649. ⚠️ ANATOMIJA ZAROBLJENE DRŽAVE: Kako funkcionira hrvatska matematika propasti (1990. – danas)

*Komentara(0)

648. EKSKLUZIVNO: Anatomija aerodromskog apsurda

*Komentara(0)

646. Ljepote Turopolja - proljeće na rijeci Odri

*Komentara(0)

645. Kratka povijest Velike Gorice, Male Gorice i četvrti Kurilovec, Pleso,Rakarje

*Komentara(0)

644. Rastoke, prekrasno ušće rijeke Slunjčica u Koranu

*Komentara(0)

642. Glina, grad koji je uglazbio "Lijepu našu domovinu"

*Komentara(0)

641. Zadar - European Cup for Continental Pointers 2026

*Komentara(0)

640. Elitna natjecanja pasa, Europski kup i Svjetski šampionat u praktičnom lovu

*Komentara(0)

639. Koji pas za polje, krš, planinu ili vodu?

*Komentara(0)

638. Međunarodna izložba pasa - BEST IN SHOW NITRADOG

*Komentara(0)

636. Kontinentalni ptičar - put od štenca do uzgojnog psa

*Komentara(0)

635. Satira 2026.

*Komentara(0)

634. Dobitnici Zlatng lovačkg odlikovanja s likom svetog Huberta

*Komentara(0)

633. Grupa "Dingosi" preko šezdeset godina na sceni

*Komentara(0)

632. Veličanstveni prosvjedni marš protiv fašizma - Zagreb 30.11.2025

*Komentara(0)

631. Registar pasa pogodnih za uzgoj VII FCI skupine

*Komentara(0)

630. Kinološki sudac, edukacija i ovlasti

*Komentara(0)

629. Kanal Sava - Odra, može li Zagreb obraniti od poplave?

*Komentara(0)

628. Malo satire - slavna turopoljska rijeka, poznata je po tome što teče, kad joj se da

*Komentara(0)

626. Pas s karakterom - Mađarska Vižla

*Komentara(0)

625. Magyar Vizsla Europen Cup 2025 CACIT Šaštin-Straže, Slovakia- FT 3.10.2025.

*Komentara(0)

623. Totalni odstrel divljih svinja zbog afričke svinjske kuge, da ili ne?

*Komentara(0)

621. Izložbe pasa u Osijeku - CACIB I CAC

*Komentara(0)

620. Turopolje od brončanog doba do stoljeća sedmog

*Komentara(0)

619. Lov na prepelicu, kako, zašto i čime?

*Komentara(0)

618. Ljepote rijeka, Save, Kupe, Odre, Gacke, Like, Krke, Zrmanje, Dunava, Drave, Mure

*Komentara(0)

617. Živjeti u Velikoj Gorici

*Komentara(0)

614. Kroz Vukomerićke gorice, preko Kupe do mora bez gužva i stresa

*Komentara(0)

611. Registar pasa 7 FCI skupine

*Komentara(0)

610. Uzgajati na način Dalmatinera ili Njemačkog ptičara?

*Komentara(0)

609. Specijalna izložba pasa za 2 i 9 FCI grupu - Koprivnica 2025.

*Komentara(0)

608. Ispiti na ispuštenu prepelicu - Britanski ptičari

*Komentara(0)

606. Sisak

*Komentara(0)

605. Odransko Polje i njegovo blago

*Komentara(0)

603. Rijeke Lika i Gacka ljepotice svjetskog ranga

*Komentara(0)

602. Palmanova, Italija

*Komentara(0)

601. Rijeka Drava - njeno ušće, ljepote i atrakcije

*Komentara(0)

600. Podcast: Blago uzgajivačnice od Gložinića

*Komentara(0)

598. Ušće Mure u Dravu, mjesto izuzetnih prirodnih vrijednosti

*Komentara(0)

597. Cestom smrti do grada s jajima, Virovitice

*Komentara(0)

596. Čudo prirode, Murter i njegovi kampovi, plaže...

*Komentara(0)

595. Stražnice u Češkoj, Batov kanal, cimbule, bludište i fina vina

*Komentara(0)

594. Naredbe koje bi pas trebao znati

*Komentara(0)

593. Rad psa na vodi, pronalaženje od ptica močvarica do podmornica

*Komentara(0)

592. Kako odabrati psa za lov, specijalista ili doktor opće prakse?

*Komentara(0)

591. Trening postojanosti lovačkih pasa - znanost i praksa

*Komentara(0)

590. Ne produktivni i ne profitabilni trgovci, uz pomoć vlade gule građane

*Komentara(0)

588. Rastoke i Gospić

*Komentara(0)

587. Srušen povijesni most na rijeci Odri kod Poljane Čičke

*Komentara(0)

586. Raport, o lovcu i psu

*Komentara(0)

585. Život u Turopolju

*Komentara(0)

584. Glina četiri godine nakon potresa

*Komentara(0)

582. Milanović i Primorac kandidati su tajkuna Gojka Ostojića

*Komentara(0)

581. Prosinac u Vekikoj Gorici

*Komentara(0)

580. Deutsch Kurzhaar - 46. Dr. Kleemann uzgojni test

*Komentara(0)

579. Podcast rAport epizoda 3

*Komentara(0)

578.

*Komentara(0)

577. Međunarodno prvenstvo Njemačkih Oštrodlakih Ptičara

*Komentara(0)

576. Pobjednici Svetskog šampionata u praktičnom lovu za 2024.

*Komentara(0)

575. Podcast Lovac i pas

*Komentara(0)

574. Međunarodna Specijalna izložba Njemačkih Oštrodlakih Ptičara - Velika Gorica 2024

*Komentara(0)

573. WORLD CHAMPIONSHIPS Practical Hunting With Pointing Dogs and Saint Hubert Cup

*Komentara(0)

571. Putovanje smotanog kampiste, zgode i nezgode

*Komentara(0)

570. Putovanje smotanog kampista - veprove kyta

*Komentara(0)

569. Putovanje Bačkom

*Komentara(0)

568. Visoki vodostaj napunio jezera parka prirode Kopački Rit

*Komentara(0)

567. Putovanje smotanog kampiste

*Komentara(0)

566. Pun mjesec, ponekad mi ne da spavati pa brojim ovce do četiri, nekad i do pola pet

*Komentara(0)

565. Hrvatski bogovi ničeg i korupcije

*Komentara(0)

564. VG Trophy 2024. - Izložba pasa

*Komentara(0)

563. Legenda o Svetom Hubertu

*Komentara(0)

562. Rijeka Kupa - Letovanić

*Komentara(0)

561. Hari Herak i njegove svjetske i europske pobjede

*Komentara(0)

560. Ljeto na Odri kod Selca

*Komentara(0)

559. Ponos Hrvatske kinologije i lovstva

*Komentara(0)

558. Zaustavimo utrku za enormnim bogatstvom i spasimo planet

*Komentara(0)

557. Robotski roštilj, sačuvajmo planet roštiljajmo na vodik

*Komentara(0)

556. Velika Gorica - veliki grad bez bolnice

*Komentara(0)

555. Toplotni val i Toplotni udar?

*Komentara(0)

554. Ljepota prirode naspram ljudske gluposti - Odransko polje i Greda polje

*Komentara(0)

553. Podmorje okolice Klenovice - Hrvatsko primorje

*Komentara(0)

552. Grad baroka, glazbe i cvijeća

*Komentara(0)

551. Šibenik i okolica

*Komentara(0)

550. Gacka dolina, Otočac i rodna kuća velikog Nikole Tesle

*Komentara(0)

548. Vukomeričke gorice za život i rekreaciju

*Komentara(0)

547. Ispit rada kontinentalnih ptičara i oštrodlakih ptičara bez odstrela CACT HR - Luč 13.4.2024.

*Komentara(0)

546. Pravna država u kaosu!

*Komentara(0)

545. Uvjek mladi Dingosi i njihove obrade hitova šezdesetih

*Komentara(0)

544. Proljetni dan na Murteru

*Komentara(0)

543. Obrovac i Knin

*Komentara(0)

542. Trideset godina na izborima biramo nesposobne i čudimo se što država propada

*Komentara(0)

540. Stražnice, Veljača 2024.

*Komentara(0)

539. Malo satire

*Komentara(0)

538. Šampioni svjetskog kinološkog kupa

*Komentara(0)

537. Krapina, metropola Hrvatskog Zagorja

*Komentara(0)

536. Cakovec medimurska metropola

*Komentara(0)

534. Da li je odron smetlišta u Jakuševcu tehnička greška ili diverzija?

*Komentara(0)

533. Dr. Kleeman uzgojni test - Njemački Kratkodlaki Ptičari

*Komentara(0)

532. Izložba pasa Zagreb Winter Classic Dog Shows 2023.

*Komentara(0)

531. Lov s pticarima

*Komentara(0)

530. Svjetski kinološki šampionat, o rezultatima, o psima i uzgajivačima

*Komentara(1)

529. Hrvatska ekipni prvak svijeta u praktičnom lovu

*Komentara(2)

528. Nutrija

*Komentara(1)

527. Nacionalni park Krka, Manojlovački slap i Panorama Betine

*Komentara(1)

526. Sv. Hubert, Županijsko natjecanje za Zagrebačku županiju

*Komentara(0)

525. Velika Gorica prekrasna turopoljska metropola

*Komentara(0)

524. Rijeka Odra prije i poslije melioracije

*Komentara(0)

523. Odra, Odransko Polje, Žabno, Sisak

*Komentara(0)

520. Lov na Prepelicu u Bosni i Hercegovini i vrtače Bravskog Polja

*Komentara(0)

519. Kupanje u rijekama Kupe, Une, Odre

*Komentara(0)

518. Iznad Odre i Poljane Čičke

*Komentara(0)

517. Posavina, Turopoljska Posavina

*Komentara(0)

516. Kako se kampiralo od osamdesetih do dvije tisuće i dvadesetih

*Komentara(0)

515. Kampiranje u kampu Kozica

*Komentara(0)

514. Moj grad

*Komentara(0)

513. Koprivnica

*Komentara(0)

512. Izložba pasa svih pasmina Celje Slovenija

*Komentara(0)

510. Potok Lomnica i Petrovina Turopoljska

*Komentara(0)

509. Portal zdravlja, mjesto gdje možemo pratiti podatke o svom zdravlju, o tome što su nam radili i što nisu, a trebali su

*Komentara(0)

508. Recenzija za Dental Gmaz, ocjena 1

*Komentara(0)

507. Susret psa i uzgajivača nakon dvije godine

*Komentara(0)

506. Dosta je ponižavanja i diskriminacije

*Komentara(0)

505. Smotra i ispiti za pse ptičare u Orlima, Velika Gorica

*Komentara(0)

504. Najava Ispita za ptičare na terenima Orle kraj Velike Gorice

*Komentara(0)

503. O lovu na divlje svinje, lovcu i njegovom psu

*Komentara(0)

502. Murter

*Komentara(0)

501. Potok Lomnica, od ušča do Brezovice

*Komentara(0)

500. Odra se prolila

*Komentara(0)

499. Kurzhaar Lenni vom Möwensee i vodič Kay Hahnheiser pobjednici 44. Dr. Kleemann uzgojnog testa

*Komentara(0)

498. Najbolji pas ptičar na svijetu nakon Svjetskog kupa u Srbiji

*Komentara(0)

Izradio Ivan Hrvačić, 2007