Klik za proširi
U teoriji se to zove institucionalizirani klijentelizam, ali u stvarnosti, najnovija rošada oko Zlatka Mateše ima sve karakteristike mafijaškog načina zbrinjavanja vjernih vojnika.
Mnogi zaboravljaju da Mateša nije samo „sportski djelatnik“ – on je bio HDZ-ov premijer (1995. – 2000.) u ključnom, najmračnijem razdoblju hrvatske tranzicije. Upravo je pod njegovom palicom i pod egidom njegove Vlade zacementiran model po kojem stranka posjeduje državu.
Evo kako taj sustav funkcionira po čistim principima „obitelji“, od devedesetih do danas:
Izvorna pljačka: Kako je društveno postalo državno
Prije nego što su tvornice, poduzeća i resursi u bescijenje podijeljeni „odabranima“, zakonski je izveden ključni manevar: ono što su radnici desetljećima gradili kao društveno vlasništvo pretvoreno je u državno vlasništvo. Time je partija na vlasti (HDZ) dobila zakonski ključ da upravlja cjelokupnom imovinom ove zemlje. Matešina Vlada bila je izvršitelj te pretvorbe i privatizacije u kojoj je ekonomski uništena Hrvatska, a stvorena kasta povlaštenih.
Zakon šutnje (Omertŕ):
Nakon premijerske fotelje, Mateša je sklonjen u zavjetrinu: pune 24 godine kao jedini kandidat vladao je Hrvatskim olimpijskim odborom (HOO). Kontrolirao je stotine milijuna javnog novca i držao mir u sportu za vladajuću stranku. Čovjek koji je vodio Vladu u doba privatizacije i koji desetljećima drži leđa sustavu previše zna da bi ga se ostavilo na cesti. Ogorčenost takvih kadrova opasna je za vrh piramide, pa ih organizacija uvijek štiti.
„Zbrinjavanje obitelji“ nakon pada u svibnju 2026.
Kada je prošlog mjeseca pukla višemilijunska afera u Skijačkom savezu, uz uhićenje Vedrana Pavleka i USKOK-ove izvide nad samim Matešom zbog obiteljskih troškova na račun HOO-a, on je morao odstupiti. Javnost je mislila da je to konačni pad. No, u lipnju 2026. HDZ-ova Vlada ekspresno reagira i predlaže ga za Nadzorni odbor državne aviokompanije Croatia Airlines.
Državni resursi kao obiteljski plijen:
Krug se zatvara tamo gdje je i počeo devedesetih. Državna poduzeća u Hrvatskoj ne služe razvoju, već kao partijski fond za nagrađivanje. Poruka koju Vlada šalje ovim imenovanjem je jasna svakom lokalnom šerifu i direktoru: „Ostanite vjerni sustavu. Čak i ako padnete pod teretom afera, obitelj će vas prebaciti u novu državnu fotelju.“
Razlika između klasične mafije i „zarobljene države“ je u tome što mafija krši zakon, a u Hrvatskoj je mafijaški mentalitet donio zakone. Sve se rješava legalnim odlukama Vlade, pečatima i funkcijama.
Kreator sustava iz 90-ih danas uživa plodove tog istog sustava. Sustav ne uništava svoje. On ih samo rotira.