Klik za više
Žalosna je istina da devedeset pete nismo oslobodili Hrvatsku, okupirana je i sada, rat za oslobođenje tek predstoji.
Uvod u rat: Kako je zapaljena mržnja da bi se sakrio plijen
Da bismo potpuno shvatili današnju okupaciju, moramo se vratiti na sam početak – u kasne osamdesete i rane devedesete. Moramo ogoliti prvu i najveću laž na kojoj je ovaj sustav izgrađen.
Narodu je prodana priča o ideološkom slomu komunizma i rađanju nacionalne slobode. No, istina je potpuno drukčija: bivši Savez komunista nikada, u svojoj srži, nije bio komunistički. Ljudi s potpunim pravom govore da mi stvarni komunizam nikada nismo ni živjeli. Ta crvena ideologija, petoljetke, bratstvo i jedinstvo – sve je to za partijsku elitu bila samo prigodna potrošna ambalaža. Bit tog sustava nikada nije bila ideja, nego apsolutni monopol nad resursima, moći i ljudskim sudbinama.
Kada je ta crvena ambalaža krajem osamdesetih globalno propala, ta ista, lažna komunistička elita našla se pred zidom. Imali su golemo društveno bogatstvo koje su stvorile generacije radnika, ali ga nisu posjedovali "jedan kroz jedan". Da bi to bogatstvo prepisali na svoje ime, trebali su savršen paravan. Trebali su kaos.
Tada na scenu stupaju arhitekti tranzicije – šefovi tajnih službi, partijski tehnokrati i obavještajni krugovi (UDBA i KOS). Oni donose hladnu, proračunatu odluku: zapaliti narodne mase najsirovijom, najbrutalnijom mržnjom. Rat i razaranja nisu se dogodili slučajno; oni su bili planski pokrenuti i dirigirani iz istih centara kako bi se stvorio emotivni i sigurnosni dimni zaslon. Dok su obični ljudi, vođeni čistim i iskrenim domoljubljem, ginuli i krvarili na bojišnici braneći svoje domove, iza te vatrene stihije odrađivao se stvarni posao.
Partijska knjižica se preko noći podijelila na dva krila:
Desno krilo (HDZ): Kamo bježi operativni, financijski i obavještajni vrh Partije, koristeći nacionalni zanos kao štit pod kojim će proveti divlju privatizaciju i prepisati tvornice, banke i hotele na odabrane obitelji.
Lijevo krilo (SDP): Kamo ostaje salonski dio Partije, s jedinim zadatkom da glumi "demokratsku opoziciju" i narodu pruža privid višestranačja.
Dok je narod bio paraliziran strahom, tugom i mržnjom prema neprijatelju, sustav je zacementiran. Rat je poslužio kao savršen filtar – tko god bi u tom trenutku pitao: "Čije su naše tvornice i kamo nestaju novci?", bio bi proglašen izdajnikom. Kada su se dim i magla raščistili, država je imala novo ime i novu zastavu, ali su vlasnici procesa ostali isti.
Dokazi iz stvarnosti: Gluma na vrhu i zaštita mreže
Ako itko i danas sumnja u ovu teoriju, neka samo pogleda najsvježije primjere iz stvarnosti koji tjeraju maglu s očiju.
Pogledajte taj takozvani "smrtni sukob" između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića. Godinama nas preko medija uvjeravaju da se organski mrze, da se ne mogu vidjeti, da ruše ustavni poredak jedan zbog drugoga. To je najobičniji, jeftini fingirani sukob! To je predstava za naivne, dimna zavjesa osmišljena da drži narod podijeljenim u dva tabora dok se u pozadini provode strateški interesi duboke države. Oni se javno vrijeđaju kako bi stvorili buku, jer dok god ima buke, vi ne čujete tihi rad obavještajnog i kriminalnog stroja.
A kako taj stroj štiti svoje, najbolje pokazuje najnoviji pravosudni skandal: Medikol ne ide u istragu. Dok običnog čovjeka sustav gazi za stotinu eura duga, dok se zakoni rigorozno provode na sirotinji, stvarni gospodari tranzicijskog kapitala i povlaštene privatne klinike koje godinama isisavaju stotine milijuna iz državnog zdravstvenog proračuna imaju potpuni imunitet. Pravosuđe, kao zadnja linija obrane ove pljačke, jednostavno zatvori oči i donese odluku da istrage – nema. Zašto? Zato što bi stvarna istraga u Medikolu povukla konce koji vode ravno do glava koje sjede na Zrinjevcu i u Banskim dvorima. Sustav ne istražuje sam sebe.
Inkubator sa Zrinjevca: Kako su stvoreni čuvari fasade
Kako bi osigurala da ova monstruozna prijevara potraje desetljećima, duboka država morala je pažljivo odabrati i odgojiti novu generaciju upravitelja. Ključne institucije nisu se smjele prepustiti idealistima s bojišnice ili nepredvidivim ljudima iz naroda. Stvoren je elitni inkubator na Zrinjevcu – Ministarstvo vanjskih poslova pod vodstvom Mate Granića.
Tamo se regrutiraju točno određeni kadrovi: Andrej Plenković, Zoran Milanović, Gordan Jandroković, Kolinda Grabar-Kitarović.
Pogledajte ih dobro. To su djeca te iste tranzicijske elite, odgojena u sklopu koji ne poznaje ideale, već isključivo opstanak u aparatu. Oni nisu školovani da budu diplomati koji se bore za interese naroda – oni su trenirani kao specijalni agenti kontinuiteta. Njihov zadatak je bio naučiti jezike, navući uglađena odijela i svijetu prezentirati fino, proeuropsko lice, dok iza njihovih leđa ista obavještajno-kriminalna mreža nesmetano vlada i crpi preostale resurse.
Masovna manipulacija nije politika – to je teški kriminal!
U pravnom smislu, kada nekoga sustavno dovodite u zabludu kako biste mu oteli imovinu, to se zove prijevara. Kada se to radi cijelom jednom narodu kroz kontrolirane medije i fingirane sukobe, to je organizirani kriminal golemih razmjera.
Ova četvorka i njihovi prethodnici nisu političari – oni su menadžeri te prijevare:
Oni ne vode državu, oni amortiziraju vaš bijes. Njihov je posao da svakih nekoliko mjeseci bace ideološku kost ili izvedu novu rundu Plenković-Milanović teatra. Dok se vi iscrpljujete u komentarima i raspravama, iza zavjese se nesmetano dijeli plijen, krčme resursi i prebacuju milijarde.
Oni su izdali građane jer nikada građanima nisu ni služili. Njihov stvarni nalogodavac je duboka mreža koja drži pravosuđe, kapital i tajne službe.
Oni su ucijenjeni sustavom. Pogledajte što se dogodi onima koji pomisle da su jači od matrice i da mogu raditi sami za sebe. Ivo Sanader i Ivica Todorić nisu pali zbog „pravne države“. Oni su brutalno kažnjeni i likvidirani s javne scene kao opomena. Sustav im je poslao jasnu poruku: „Tu ste da služite nama, a ne sebi. Ako skrenete s linije, završit ćete u blatu.“ Plenković, Milanović i Jandroković tu lekciju odlično znaju. Zato su tako hladni, tehnokratski poslušni i proračunati.
Skidanje maski
Država se ne mora okupirati tenkovima. Može se okupirati institucijski. Kada kontroliraš sudove, poreze, policiju i medije, ti si osvojio teritorij bez ispaljenog metka. Ova četvorka je samo uglađeno lice te okupacije.
Najveći uspjeh ovog kriminalnog sustava nije u tome što je pokrao tvornice i novac. Najveći uspjeh je što nas je natjerao da o čistom organiziranom kriminalu raspravljate kao o „legitimnoj politici“.
Prestani igrati po njihovim pravilima. Prestani ih zvati političarima. Nazovi ih pravim imenom – krimosi u odijelima specijalnih agenata. Tek kad se ta zabluda razbije u glavi svakog građanina, fasada se ruši, a okupacija prestaje!
