Kako je država stvorila privatno gnijezdo za teoretičare na leđima radnika
Dok zagrebački aerodrom "Franjo Tuđman" pod palicom privatnog koncesionara bilježi povijesne rekorde i prebacuje brojku od 4,7 milijuna putnika, u dubokoj sjeni te blještave operacije odvija se tiha, ali financijski itekako opipljiva farsa. Riječ je o državnoj tvrtki Zračna luka Zagreb d.o.o. (ZLZ) – instituciji koja je izgubila svoju svrhu, ali je uspjela postati savršen primjer kako hrvatska birokracija troši javni novac.
Kao inženjer koji je proveo radni vijek gradeći i održavajući taj sustav u punom operativnom pogonu, dužnost mi je razgrnuti maglu s piste i javnosti predočiti šokantne činjenice koje se kriju iza pročišćenih PR izvještaja.
1. Velika prevara iz 2013.: Radnici privatniku, fotelje državi
Kada je 2013. godine potpisan ugovor o koncesiji, dogodio se nevjerojatan paradoks. Kompletna operativna jezgra aerodroma – radnici, inženjeri, tehničari, prometnici i logistika koji su znali kako sustav "diše" i koji su iznosili teret svakodnevnog rada – prebačeni su privatnom koncesionaru (MZLZ).
Zemljište i odmarališta (poput onog u Dugoj Uvali), koje su radnici desetljećima gradili odvajajući novac iz fondova zajedničke potrošnje, država je dekretom prepisala na novostvoreni ZLZ d.o.o. Radnička imovina pretvorena je u korporativni plijen holdinga.
No, umjesto da se ta državna tvrtka nakon tranzicije ugasi, a nadzor ugovora prepusti resornom ministarstvu, dogodilo se suprotno. Nekolicina odabranih, poput Miroslava Drljače i Damira Vincea, ostala je u firmi, a preostali prostor je naknadno kadrovski naseljen novim ljudima. Stvoreno je malo, zaštićeno, a javnosti potpuno beskorisno gnijezdo.
2. Finansijski saldo: Šest ljudi, astronomske plaće i vječni gubitak
Pogledajmo službenu, neumoljivu matematiku ZLZ d.o.o. za protekle godine:
• Broj zaposlenih: Svega 6 djelatnika u upravljačko-nadzornoj strukturi.
• Prosječna plaća: Nevjerojatnih 5.845 € bruto mjesečno po zaposlenom. To su neto iznosi koji dosežu i do 3.600 € mjesečno!
• Poslovni rezultat: Tvrtka redovito bilježi gubitke (u 2024. godini čak 430.286 €).
• Hladni pogon: Dok generiraju minuse, troškovi reprezentacije (poslovni ručkovi i darovi) penju se do 23.000 € godišnje, službena vozila na leasing troše do 15.000 €, a na službena putovanja odlazi još desetak tisuća eura.
Taj se minus potom elegantno krpa iz "zadržane dobiti" iz ranijih godina i rasprodajom preostale djedovine – poput radničkih apartmana u Dugoj Uvali ili dionica u Mostaru.
3. Sukob s ekonomskom i logičkom stvarnošću (Usporedba plaća)
Da bismo shvatili svu dubinu ove nepravde, moramo staviti ove plaće u omjer s onima koji stvarno rade ili vode ovu državu:
• Radnici na pisti i terminalu (koncesionar MZLZ): Ljudi koji u tri smjene, po snijegu, kiši i zvizdanu fizički i tehnološki drže aerodrom otvorenim, u prosjeku zarađuju između 1.100 € i 1.350 € neto. Krovni inženjerski i menadžerski prosjek kod privatnika iznosi oko 2.826 € bruto.
• Ministar resornog ministarstva: Čovjek koji politički i zakonski odgovara za cjelokupni promet, infrastrukturu, pomorstvo i veze cijele države – pa tako i za sam aerodrom – ima plaću od oko 3.000 € neto (oko 4.500 € do 5.000 € bruto).
• Premijer države: Ima primanja od oko 3.300 € do 3.500 € neto.
• Državni ZLZ d.o.o.: Šestorica foteljaša u firmi bez radnika i bez operativne odgovornosti u prosjeku imaju 5.845 € bruto (preko 3.400 € neto).
Dakle, direktor i savjetnici u ovoj fiktivnoj državnoj utvrdi imaju veća primanja i od samog ministra koji im je nadređen, pa čak i od premijera države! Imati veću plaću od premijera za upravljanje firmom od 6 ljudi koja bilježi gubitke – to može proći samo u Hrvatskoj.
4. Politička hobotnica: Tko drži leđa ovom apsurdu?
Tko su ljudi koji odobravaju ove astronomske troškove, potpisuju proračune s gubitkom i dopuštaju rasprodaju radničke imovine? Krug se zatvara kroz Skupštinu i Nadzorni odbor tvrtke, koji zrcale čistu političku podjelu plijena.
Skupštinu društva (suvlasnike) koji amenuju ovakvo poslovanje čine izravni politički čelnici:
• Ministar mora, prometa i infrastrukture ispred Republike Hrvatske (55% vlasništva)
• Gradonačelnik Grada Zagreba (35% vlasništva)
• Župan Zagrebačke županije (5% vlasništva)
• Gradonačelnik Grada Velike Gorice (5% vlasništva)
Pravi skandal, međutim, leži u Nadzornom odboru – tijelu koje je zakonski zaduženo kontrolirati zakonitost i troškove ove platne oaze. Kao eklatantan primjer političkog kadroviranja, na čelu tog Nadzornog odbora postavljen je Andrija Mikulić – dugogodišnji politički moćnik koji je u međuvremenu završio iza rešetaka zbog korupcije i kriminala počinjenog s pozicije Glavnog državnog inspektora.
Kakav ciničan obrat: čovjek zadužen za provođenje zakona i nadzor javnog novca završava u zatvoru zbog kriminala, dok je istovremeno potpisivao odluke o troškovima reprezentacije i leasinga automobila za šesteročlanu upravu državnog ZLZ-a!
Uz njega, u tom odboru kao predstavnici lokalne politike sjede i odobravaju ovakvu praksu: Damir Švelić, Ante Marin (Grad Zagreb), Zlatko Herček (Zagrebačka županija) i Bekim Gashi (Grad Velika Gorica). Umjesto da kao lokalni predstavnici dignu glas protiv otimanja radničkog odmarališta u Dugoj Uvali i suludog trošenja novca, oni svojim šutnjom i potpisima održavaju ovaj zatvoreni birokratski krug.
5. Skupocjena fasada: Doktori teorije protiv inženjera prakse
Službeno opravdanje za postojanje ove šesteročlane skupine jest "nadzor koncesijskog ugovora" i pružanje "konzultantskih usluga". No, država već ima Ministarstvo prometa i Hrvatsku agenciju za civilno zrakoplovstvo (CCAA) koja jedina ima zakonske ovlasti i inspektore. ZLZ d.o.o. nema nikakve inspekcijske ovlasti. Oni su nadzornici samo na papiru, stvoreni da bi se duplirale institucije i izmislio konzalting prema drugim malim aerodromima kako bi se opravdalo postojanje.
Kada javnosti trebate opravdati ovaj hladni pogon, onda se maše doktorskim i akademskim titulama spomenute gospode. Ali aerodrom nikada nije bio znanstveni institut. U vremenima kada je Zračna luka Zagreb stvarno radila pod državnom kapom, sustav su vodili inženjeri i tehničari iz prakse. Kada nam je trebala znanost, surađivali smo s Fakultetom prometnih znanosti i institutima. Nismo ih trajno zapošljavali u uredima da pišu teorijske studije. Današnji "stručnjaci" u ZLZ d.o.o. su čista teorija – izolirani od stvarnosti, u praksi ne mogu i ne moraju napraviti ništa, jer pod sobom nemaju nikakav operativni pogon.
Zaključak
Državni ZLZ d.o.o. u današnjem obliku je klasični institucionalni višak i platna oaza za odabranu garnituru, stvorena iza leđa radnika i inženjera koji su taj aerodrom izgradili.
Uputio sam službeni zahtjev za uvid u kompletnu dokumentaciju vezanu uz koncesiju. Kada ti papiri izađu na vidjelo, vidjet ćemo koliko duboko seže ova rupa bez dna. Vrijeme je da se ovaj birokratski aparat ugasi, a imovina i nadzor vrate tamo gdje pripadaju – u zakonske okvire države, bez preplaćenih posrednika koji služe sami sebi.
