Klik za više
Slučaj Medikol kao krunski dokaz sustava koji plaćamo, a ne posjedujemo
To je zločin. I to onaj najkukavniji, jer se provodi nad ljudima koji nemaju snage, vremena ni zdravlja da se brane, da prosvjeduju ili da čekaju na tromu pravdu.
Kada smo u prethodnim objavama analizirali pojam zarobljene države (state capture), mnogima je to zvučalo kao apstraktna politološka teorija. Govorili smo o tome kako moćni privatni interes ne krši zakon, nego sustavno kolonizira institucije kako bi zakone i propise pisao sam za sebe.
Danas više ne moramo listati udžbenike. Danas imamo slučaj Medikol i najnoviju blokadu Plenkovićeve Vlade u Saboru. To nije "još jedna zdravstvena afera". To je spomenik sustavu koji u Hrvatskoj gradimo već puna dva desetljeća.
Evo kako taj mehanizam zapravo funkcionira u realnosti:
1. Parazit unutar javnog domaćina
U klasičnoj korupciji, netko ukrade vreću novca i pobjegne. U zarobljenoj državi, privatni interes se doslovno instalira UNUTAR javnog sustava. Medikol nije gradio svoje bolnice i riskirao na tržištu – država mu je dopustila da svoje PET/CT uređaje postavi unutar zgrada javnih bolnica (od Rijeke do Splita). Dobili su besplatan protok pacijenata i javne resurse, dok HZZO pokriva milijunske fakture. Rizik je javan, profit privatan.
2. Monopol nad sirovinom (Ciklotron)
Država je dopustila da ključni element nacionalne onkološke sigurnosti – proizvodnja radiofarmaka (sirovine bez koje ti uređaji ne mogu raditi) – ostane u isključivom privatnom vlasništvu Medikola. Onaj tko kontrolira ciklotron, kontrolira sustav. Čak i da javne bolnice danas kupe stotinu svojih uređaja, sirovinu moraju kupovati od njih. Država je samu sebe pretvorila u taoca.
3. Izgladnjivanje javnog sustava
Da bi privatni monopolist opravdao svoje postojanje, javni sustav se namjerno drži u stanju umjetno izazvanog deficita.
• Brojke su brutalne: u zadnjih 15-ak godina, država je Medikolu isplatila preko 200 milijuna eura.
• Cijena jednog najsuvremenijeg PET/CT uređaja je oko 3 milijuna eura.
• Za taj novac mogli smo kupiti blizu 70 vlastitih uređaja i opremiti svaku bolnicu u Hrvatskoj!
Umjesto toga, HDZ-ova većina je još 2019. odbila prijedlog vlastitog tadašnjeg ministra da država za 8 milijuna eura kupi 4 svoja uređaja. Zašto? Jer bi se time prekinuo zlatni monopol.
POGLEDAJTE GRAFIKON EKSPLOZIVNOG RASTA ISPLATA IZ NAŠEG DŽEPA (u milijunima eura):
U samo dvije godine, iznos koji država prelijeva u Medikol se UDVOSTRUČIO.
A sada ključni, šokantni omjer koji najbolje oslikava zarobljenu državu:
Ukupno isplaćeno Medikolu (zadnjih 15 god): PREKO 200.000.000 €
Cijena JEDNOG najmodernijeg PET/CT uređaja: ~3.000.000 €
Računica je jasna da blesavija ne može biti:
[ Javne bolnice u Hrvatskoj ]: Posjeduju samo 2 državna PET/CT uređaja (Zagreb i Osijek).
[ Naš novac ]: Svojim uplatama Medikolu mogli smo kupiti blizu 70 vlastitih uređaja i opremiti svaku bolnicu u zemlji!
4. Institucionalna amnezija i štit u Saboru
Kada je krajem lipnja Plenkovićeva većina glatko odbila osnivanje saborskog istražnog povjerenstva, upotrijebili su frazu o "trodiobi vlasti". U realnosti, to je bio samo obrambeni zid oko arhiva. Jer istovremeno, Ministarstvo zdravstva i HZZO odbijaju dostaviti ugovore medijima i oporbi uz najbezočnije opravdanje: da je za dokumentaciju tešku stotine milijuna eura – istekao rok čuvanja arhive!
Paralelno, Medikol podiže 8 "SLAPP" tužbi teških 80.000 eura protiv Ivane Kekin koja je stvar izvukla na vidjelo. Cilj? Financijski iscrpiti i ućutkati svakoga tko postavi pitanje.
ZABLUDA O LIJEVIMA I DESNIMA: Nadstranački pakt koji traje 20 godina
Zarobljena država ne poznaje stranačku iskaznicu – ona ih koristi samo kao svoje operativne poluge. Iako je model Medikola stvoren pod Sanaderovim HDZ-om, on je svoj najveći spas doživio upravo pod SDP-ovom Vladom Zorana Milanovića. Kada je ta privatna poliklinika bila pred bankrotom s preko 100 milijuna eura duga, Milanovićeva administracija ju je kroz predstečajnu nagodba i oprost dugova financijski reanimirala javnim novcem, umjesto da napokon kupi uređaje za javno zdravstvo.
Rezultat: Država je svojim novcem (kroz HZZO ugovore i oprost dugova u predstečaju) praktički otplatila te uređaje, ali oni su ostali u privatnom vlasništvu, a privatni monopol je spašen i nastavio je nesmetano raditi. Profit je ostao privatan, a ceh je platila država.
HDZ i SDP ovdje nisu politički protivnici, oni su tek obični egzekutori u službi stvarnih zarobljivača države. Dok se pred kamerama svađaju oko ideologije, u tišini ministarstava zajednički odrađuju prljavi posao zaštite privatnog monopola preko leđa bolesnih građana.
Priča dobiva svoj potpuni, apsurdni epilog upravo danas. Ivana Kekin, koja hrabro izvlači aferu Medikol na svjetlo dana i zbog toga trpi SLAPP tužbe, istovremeno se nalazi u političkoj koaliciji s SDP-om pod vodstvom Siniše Hajdaša Dončića. Istim onim SDP-om koji je, u vrijeme Milanovićeve vlade, držao ključeve proračuna i HZZO-a dok se Medikol spašavao od bankrota.
To je vrhunski dokaz kako sustav zarobljene države mutira i melje sve pred sobom: današnji "lovci na korupciju" prisiljeni su koalirati s jučerašnjim egzekutorima tog istog koruptivnog modela. Politički akteri se mijenjaju, sklapaju se novi savezi i peru se biografije, ali struktura i tokovi novca prema privatnim monopolistima ostaju netaknuti, skriveni iza saborskih blokada i "zaboravljenih" arhiva
Dok vi plaćate dopunsko, dok mjesecima čekate na magnet ili ultrazvuk, dok građani skupljaju donacije za liječenje djece i dok sami kupujete toaletni papir i gaze po bolnicama – vaš novac radi punom parom. Ali ne za vas.
Slučaj Medikol je ogledni primjerak hrvatske zarobljene države: sustava u kojem sirotinja preko poreza i doprinosa financira luksuz i monopol odabranih, dok politička elita drži stražu na ulazu u arhivu.
To više nije pitanje zdravstva. To je pitanje tko je stvarni vlasnik ove države – mi koji je plaćamo, ili oni koji su je zarobili?
