Hrvatska je od nove godine bogatija za još jedan zakon, Zakon o suzbijanju diskriminacije. Tim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije... Tako piše u prvom stavku prvog članka zakona. Ma da čovjeku krenu suze na oči, ali ne suze radosnice već suze od jada i bijesa.

Zakon je predložila Vlada a prihvatio ga Sabor Republike Hrvatske. I jedni i drugi ne poštuju Ustavnu odredbu o jednakosti. Država je prepletena kriminalom, korupcijom i nepotizmom. Javna je tajna da se mitom kupuju: radna mjesta, liječenje, sudske odluke, policijske istrage.

Saborski zastupnici i članovi vlade imaju neopravdane privilegije: visoka primanja, povlaštene mirovne, besplatne prijevoze, besplatna parkiranja, limuzine, šofere, avione, stanove, regale i namještaje. Nisu odgovorni građanima i biračima. Odgovorni su samo svom stranačkom vođi. Vođi koji ih je, ne mareći na Ustav i jednakost, instalirao na biračke liste.

Partiokracija, koja je uvedena umjesto demokracije, ne poznaje jednakost. Ona poznaje podobnost, pripadnost partiji, familiji ili kriminalnim organizacijama. Takav kaos u državi stvara se osamnaest godina. Svih tih osamnaest godina Hrvatskom vladaju desna ili lijeva frakcija SKJ, potpomognuta mračnim snagama UDBA-e, KOS-a, OA-e, POA-a i inih nakupina.

Nejednakost nije niti do sada nepoznata našim zakonima. Povreda ravnopravnosti građana sankcionira se čl. 106., Kaznenog Zakona.

Pa tu je već nekoliko godina, i zaštita od diskriminacije kao sastavni dio Zakonu o radu. U odredbama zakona o radu izričito se zabranjuje svaki vid diskriminacije. Unatoč zabranama diskriminacija se javno provodi, provode ih državne institucije, pojedinci iz Vlade i Sabora. Uručuju se neopravdani otkazi, ne primjenjuju se zakonske odredbe prema svima jednako, ne omogućuje se svima pristup radnim mjestima po jednakim uvjetima. Radnike se dijeli prema: partijskoj pripadnosti, pripadnosti sindikatu, spolu, spolnoj orijentaciji, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.

Na funkcije, radna mjesta u nadzorne odbore imenuju se podobni suprotno principima jednakosti. Državna poduzeća dijele se između koalicijskih partnera. Donose se zakoni koji nekima brane rad nedjeljom.

U pristupnim pregovorima s Europskom unijom, jedan od problema je, nepoštivanje temeljnih ljudskih prava u Republici Hrvatskoj.

Pravosuđe i državno odvjetništvo ne žele ili ne mogu naći rješenje za sankcioniranje onih koji ne poštuju zakone, diskriminiraju i ugnjetavaju građane i radnike.

Zbog navedenoga žrtve diskriminacije rijetko i teško dolaze do svojih prava. Često puta, zbog straha od osvete, neznanja ili neefikasnosti pravosuđa ne prijavljuju diskriminatore. Trpe teror i štetu koju im taj teror nanosi.

Osobno sam izvrgnut diskriminaciji. Suprotstavio sam se diskriminaciji i kriminalu sudskim postupkom koji se vodi već skoro šest godina. Utuženu diskriminaciju provodi poslodavac zbog sindikalnog rada a očituje se u: degradaciji, izolaciji, isključivanju iz radnog procesa i nezakonitom otkazu kojeg je poništio i vrati na ponovno suđenje Vrhovni sud,.

I sam Općinski građanski sud u Zagrebu, u kojem se vodi postupak, provodi diskriminaciju ne uvažavajući dokaze, ne uvažavajući presudu Vrhovnog suda i suđenjem od skoro šest godina (zakon nalaže da se suđenje otkaza Ugovora o radu, mora dovršiti za šest mjeseci). Predsjedniku suda sve to nije dovoljno za izuzeće nesposobnog i opasnog suca.

Primjer drugi. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, na znanje Državnom odvjetniku Željku Pokupec, uputio sam Kaznenu prijavu protiv Predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga, Slobodana Ljubičića, a radi sklapanja ugovora o radu suprotno principima jednakosti. Odnosno prijavio sam diskriminaciju. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije na prijavu reagiralo. Za njih prijava ne postoji, nisu se udostojili odgovoriti.

Prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije određenu ulogu ima i ured Pučkog pravobranitelja. Taj ured je ustrojio posebnu jedinicu koja će se baviti slučajevima diskriminacije. Prema riječima Jurice Malčića, pučkog pravobranitelja, njihov ured je od 1. siječnja 2009. spreman primati prijave za diskriminaciju. Pitanje je samo koliko su ostali u lancu za suzbijanje diskriminacije spremni mijenjati svoja ponašanja i provoditi zakonske odredbe. Odreći se zlostavljanja i ponižavanja.

Dosadašnja iskustva i ponašanje odgovornih pojedinaca i institucija ne daju nade da će se za diskriminirane nešto promijeniti. Koliko je samo zakona, akcijskih planova, policijskih i pravosudnih akcija pokrenuto a da ništa nije postignuto? Nema pravomoćnih sudskih presuda, nema krivaca za korupcije, krađe, pretvorbe, ratne zločine. Nema niti promjena dok se u vlasti ne učine zamjene.

No, unatoč svemu navedenom, moramo svaku diskriminaciju prijaviti, osuditi i kazniti. Kad-tad i u Hrvatsku će navratiti pravna država. Dolaskom ministra Ivana Šimonovića i njegovim preciznim rezovima počela se nazirati, ta, toliko željena pravna država. Pomognimo ministru, ukažimo na diskriminaciju testirajmo novi zakon u praksi. Ja krećem jednom prijavom pučkom pravobranitelju. Čitamo se!

Tag: pravosude