Datum: 07.07.2008

Hrvatska je nakon godina socijalizma, komunizma, jednoumlja i ne slobodnog tržišta doživjela “preporod”. Dobili smo višestranački sistem, demokratsko uređenje slobodno tržište. Maštoviti, kakvi jesmo, sve navedeno prilagodili smo svojim potrebama. Tako smo demokratske izbore proširili i omogućili da pokojnici preko svojih zastupnika biraju. Isto tako uz malo novca u drugoj državi stvorili smo dijasporu i omogućili im da glasaju. Da bi se postao BiH dijaspora dovoljna je izjava, Hrvat sam i vjerujem u jednog boga, Ivu Sanadera..
Zastupnicima pokojnika i plaćenoj “dijaspori” taj njihov bog omogućiti će raj u Hrvatskoj. Ako se malo potrude nekažnjeno će maznuti nešto novca ili nekretnina, ili će se instalirati na kakav položaj te će sebi i zemljacima osiguravati zaposlenja, poslove, škole i fakultete .
Ta dijaspora u Hrvatskoj ima veća prava od samih građana RH. Oni imaju prednost kod zapošljavanja, prednost na izbornim listama, prednost kod kupnje dionica, prednost u bolnicama, prednost u školama, fakultetima. Dijaspora drma državnim institucijama, gradovima i županijama. BiH dijaspora ima dvojno državljanstvo, oni biraju u dvije države a za kriminal ne odgovaraju niti u jednoj. U Hrvatskoj ne plačaju porez. Oni mogu pljačkati, varati i ubijati. Kad prigusti dovoljno je preći granicu i koristiti onu drugu putovnicu.
S obzirom na stanje u Hrvatskoj: inflacija, korupcija, kriminal, stagnacija, kaos u pravosuđu, nemoć u policiji i impotencija u saboru, demokracija nam i nije “bog zna kaj”.

Da ne bi sve ostalo na “nije bog zna kaj”, već da bi se stvar pogoršala, “elita” je krenula deformirati slobodno tržište. Poput stoke prodaju se zastupnici. Tako je HDZ kupio zastupnike i od Čačića preuze županiju. Sličnim modelom srediti će se i Zagrebačka županija. Cijena zastupnika, baš kao na pravom tržištu, ne objavljuje se javno. Ovdje svakako ne treba zaboraviti na kupnju stranćica koalicijskih partnera. HSS i HSLS su kupljeni državnim poduzećima, naftovodi i podravke date su đurđama i jožama na upravljanje. U Hrvatskoj upravljanje državnim poduzećem znači uzmi, nosi, vozi, pljačkaj i uništavaj. Kriv ne možeš biti.

U Zagrebu, Bandić nastavlja s bosanskom demokracijom. Nakon što je uvjerio Rađenovića da ne želi biti direktor u Zagrebačkim cestama te novinara Muljuša da ne želi svjedočiti u sudskom procesu Bandića protiv Munira Podumljaka, Bandić kupuje zastupnika u gradskoj skupštini. Pero Kovačević je za Bandića skinuo hlače i gaće u zamjenu za mizerno radno mjesto u Holdingu. Nakon školovanja kod lažnog magistra Đapića, Kovačević će sigurno puno pomoći Bandiću u obmanjivanju javnosti, u uzdizanju velikog vizionara u nebeske visine.

Ovim postupkom je jedini vlasnik Zagrebačkog holdinga i jedini član skupštine, preuzvišeni SDP-ovac Milan Bandić proširio listu mitom kupljenih konkurenata. Pero Kovačević pridružio se Jošku Moriću, Stipi Tojčiću, Mirku Ljubičiću Švepsu, Nenadu Ivankoviću, Mislavu Žagaru... S obzirom na način rada i “moral” navedenih aktera predlažem promjenu naziva holdinga. Promjenom naziva Zagrebački holding u Bordel holding precizno bi opisali aktivnosti koje se obavljaju u toj mračnoj tvorevini. U taj Bordel svakako se ne ubrajaju vrijedni radnici i radnice koji su i koji dalje rade u poduzećima prisilno uključenih u holding. Ta crvena tvorevina s crnom djelatnošću ima svrhu zamračenja: imovine, novca i zdravog razuma.

Kako prema važećim zakonima nije moguće zapošljavati odnosno mititi konkurente, uputio sam DORH-u Kaznena prijavu protiv Slobodana Ljubičića zbog nezakonitog zapošljavanja Joška Morića. DORH stilom i načinom kakvim je doveo državu u bezakonje: nesposoban, bahat i pokvaren, na moju prijavu nije odgovorio. Zahvaljujući takvom DORHU koji ne odgovara na kaznene prijave građana i policije Bandić i Ljubičić, kao i Sanader i HDZ mite dalje. Kupuju zastupnike, policajce, odvjetnike. Tko se ne može kupiti može se zastrašiti, prebiti ili likvidirati. I tu neće biti problema s pravnom državom. Policija je toliko nesposobna da će se sve akcije, ubi, kupi ili zaprijeti, zagubiti u njihovim ladicama. Posebno mjesto nesposobne policije drži Zagrebačka policija. Da bi bili sigurni da ih neće procesuirati kriminalci se obračunavaju u Zagrebu. Vikendom dolaze iz drugih krajeva i sređuju konkurenciju. U Zagrebu policija stvarno nikad ništa bitnog nije otkrila. Oni svoje inspektore suspendiraju ako pokrenu “nezgodnu” istragu.

Čak se i Bandić sprda iz zagrebačke policije. Policije koja mu je mnogo puta progledala kroz prste.

Ako bi se ipak mediji ili novinari odvažili i nešto objavili mimo volje vladajućih čeka ih sudbina Ferala ili sudbina poput one novinara Miljuša.

Nakon svega navedenoga pitam se, što će hrvatskoj akcijski planovi za suzbijanje korupcije i sređivanje pravosuđa. Korupciji i pravosuđu ide jako dobro i bez “zaštite”akcijskih planova i europskih zakona. Doktor Ivo spojio je nespojivo, uz europske zakone bez problema provodi balkansku pljačku i korupciju. Sve se radi javno, kupuju se zastupnici, izglasavaju zakoni poklanja INA MOL-u, priča se o poštenju, demokraciji... Tko je tu normalan?