Hrvatska je zemlja koja je zahvaćena korupcijom. Ta činjenica poznata je hrvatskoj kao i svjetskoj javnosti. Politika pritisnuta uvjetima koje treba ispuniti za pristup Europskoj uniji, glumata borbu protiv korupcije. Svako malo pojave se hrvatski “autoriteti” i odlučno objavljuju velike akcije i mizerne rezultate u borbi protiv korupcije. Tako smo već zaboravili na: maestre, hardvere, softvere, hamere, gruntovčane, vikinge i još hrpu drugih akcija glupih naziva. Nesposobno odvjetništvo, nespretna i po građane i svoje djelatnike, opasna policija samo evidentiraju kriminal. Oni po narudžbi pokrenu istragu nakon otkrivanja nekih od kriminalnih radnji, a krivac za kriminal, umjesto da završi u zatvoru, bahato javnosti na upit o kriminalu poručuje “pustimo pravnu državu da učini svoje”.
Ono što je trebalo biti pravna država i učini svoje: mlitavi, mulja, laže, prikriva i čeka da se zaboravi. Model je isproban i zahvaljujući njemu u hrvatskom cirkusu i dalje nastupaju zvijezde predvođene: premijerom, ministrima, gradonačelnicima, zastupnicima, stranačkim vođama i inim mutnim tipovima.
U zemlji gdje vlada korupcija, nema tržišnog gospodarstva. Što je veći stupanj korupcije ne slobodnije je tržište. Politika se direktnim uplitanjem miješa u cijene strateških proizvoda. Politika osniva neka povjerenstva za praćenje cijena i šalje svoje emisare da pregovaraju o cijenama sa predstavnicima trgovina i proizvođača. U tim pregovorima ucjenama i tajnim štetnim dogovorima postižu cijene kojima se varava javnost. Takve metode u gospodarskoj praksi donose samo štete. Cijena jednog proizvoda nije stvar dogovora već skup svih elemenata koji su ugrađeni u taj proizvod. Prema tome ako želimo smanjiti cijenu nekog proizvoda moramo smanjiti troškove nekog od elemenata koji formiraju cijenu. Na primjer racionalizirati proizvodnju ili smanjiti troškove prijevoza. U Hrvatskoj se ne smanjuju cijene na taj način već dogovorom. Taj dogovor o smanjenju ili odgodi povećanja cijena učiniti će veće štete nego što je trebalo biti poskupljenje.
Dogovorom je odgođeno povećanje cijena električna energije. Javna je tajna da u HEP-u, koji gospodari sa električnom energijom, vlada kaos. Da su se unutar HEP-a razgranali razni klanovi i plemena. Da se nemilosrdno troše novci da bi se zadovoljili apetiti tih klanskih i plemenskih vođa. Cijena električne energije je trebala biti prvenstveno regulirana racionalizacijom poslovanja i proizvodnje. Umjesto toga povećanje je odgođeno na štetu razvoja. Sve to platiti će hrvatski građani kao vlasnici HEP-a bez obzira dali trošili struju i bez obzira što oni nisu birali upravu i postavljali organizaciju.
Ovih dana javnost se zabavlja smjenom čelnog čovjeka Podravke iz Koprivnice. Tržište radne snage, na način kako to zamišljaju Presvetli i Dudek, prvo je maknulo Mladena Vedriša iz Nadzornog odbora pa zatim maknulo Darka Marinca iz mjesta predsjednika Uprave. Da bi na kraju Marinca stavilo na mjesto Vedriša u Nadzorni odbor.
Darko Marinac trebao je ostati na mjestu predsjednika Uprave do 2010. godine, kada mu izlazi mandat. Presvetlog i Dudeka ne zabrinjavaju ugovori, mandati i slične pravne forme. Oni imaju svoje mračne interese i još mračnije potrebe koje će zadovoljiti pa “kaj košta da košta”.
U čemu je problem?
U demokratskom društvu sa tržišnim gospodarstvom nije moguće nekome prekinuti ugovor bez opravdanog razloga. U slučaju Marinac i Vedriš razlog smjene je u magli i trebao bi biti “kao neko slabije poslovanje, veliki troškovi promidžbe” i sl. Istovremeno, taj Marinac, koji nije dobar kao predsjednik uprave, postaje predsjednik Nadzornog odbora. Što sada to znači.
Čovjek koji je nesposoban i ne zna, sada će nadgledati novu upravu koja je sposobna i zna? Po meni, Marinac bi preko nadzornog odbora trebao paziti da mu “novi” ne “zagrebe” po njegovom poslovanju. Za ostalo ga nije briga, a i ne smije se miješati.
Ono što je najvažnije u ovim primjerima je upisano u Ustav RH:

Članak 54. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Da bi zadovolji zakonske i stručne zahtjeve pravi gazda otkazao bi suradnju sa stručnjakom ako bi postojao opravdan razlog, odnosno ako se ne radi prema utvrđenim planovima ili ako taj rad proizvodi štetu. Istovremeno, ne bi takvu osobu postavio na položaj s kojeg bi imao mogućnost utjecaja na daljnje poslovanje.
Kod izbora novog stručnjaka, pravi gazda bi utvrdio planove i zadatke te temeljem tih elemenata na tržištu tražio stručnjaka koji može zadovoljiti traženo i koji se već dokazao na takvim poslovima.
Za razliku od “pravog gazde” naša vlada, koja i nije gazda već samo administracija koja u ime građana obavlja određene poslove, radi suprotno i štetno.
Stoga se nameće pitanje kako može u pravnoj državi slijedom citiranog članka Ustava Republike Hrvatske, politika postavljati “svoje” ljude mimo navedenog principa? Principa jednakosti, koji osim što je temelj demokracije, temelj je slobodnog tržišta. Samo konkurencijom i tržištem možemo dobiti kvalitetu. Što svakako važi za tržište proizvoda, usluga i tržište radne snage.
Apsurdno je da nam se jedan Ivica Mudrinić iz T-ht a u javnosti poziva na tržište radne snage kada ga pitaju za previsoku plaću. Tržište radne snage s njim nema veze, postavila ga HDZ politika i za politiku ili političku mafiju on radi. Sve to zahvaljujući nepoštivanju Ustava i zakona Republike Hrvatske.
Za Podravku se nagađa da je to poklon Presvetlog Tecu za vjernost. Tetec je već od kapitalca dobil Jadranski naftovod i ovo bi valjda bila nagrada za vjernost i bliskiju pozu uz Presvetlog na lokalnim izborima. Očito je da Presvetli hoće dati ali i primiti, onako balkanski, muški.
Dudek je tu da dela, on i onak niš ne razme.
I tako Presvetli Sanader, preko svog Dudeka Polanćeca i teca Friščića, na očigled cijele domaće i europske javnosti, diktatorskim metodama u centru europe skidaju i postavljaju “stručnjake” bez ikakvih kriterija. Od jednog diva žele napraviti mrtvaca, žele uništiti na tisuće obitelji koje su stvorile tog diva. Nažalost dosadašnja praksa i metode kojima se postižu ciljevi, pokazala je da sve što Presvetli i Dudek dohvate, izdahne.
Zar nije nestalo dosta tvornica, poduzeća i radnih mjesta? Treba li i Koprivničku tvornicu zadesiti sudbina brodogradilišta koja se gase i koja restrukturiraju isti oni koji su ih doveli u stanje nemoći, nestručnosti i ovisnosti o dotacijama. Onih koji su te dotacije koristili za osobne potrebe. Brodosplit.
Odvjetništvo i policija neće smatrati potrebnim pokrenuti istragu i primijeniti odredbu čl. 114. Kaznenog zakona prema kojima se može kazniti osobu koja ne omogući pristup radnom mjestu pod istim uvjetima, zatvorom do jedne godine. Ta zakonska odredba u Hrvatskoj se ne primjenjuje. To je za neka buduća vremena ali i za pravnu državu kada se uspostavi.

Tagovi: vlada