Mućke arhiva

SLIČNI TEKSTOVI

MUĆKE ARHIVA

Tagovi

2. srpnja 2008.

Crna kronika iz “Bijele knjige”

Iz tiskovne konferencije. Fotografija Večernji list Zbor istraživačkih novinara Hrvatskog novinarskog društva predstavio je Bijelu knjigu u kojoj je nabrojeno četrdesetak napada na novinare u proteklih 18 godina. Knjiga još nije dovršena i do kraja godine trebali bi biti evidentirani svi napadi.
Glavni “sponzor” Bijele knjige je Hrvatska policija. Naime policiji pripada najveća zasluga što većina počinitelja napada na novinare nije pronađena i procesuirana.
Povod protesta Zbora istraživačkih novinara je posljednji od niza napada koji je izvršen na njihovog kolegu novinara Duška Miljuša, kojeg su brutalno prebili prije mjesec dana. Napadač nije pronađen a policija intenzivno tapka u mraku.
Novinare se u devedesetim godinama napadalo zbog privatizacijskih kriminala i ratnog zločina da bi se u posljednje vrijeme situacija promijenila i novinare napadalo zbog pisanja o organiziranom kriminalu. Jedino što se nije promijenilo bila je neefikasnost pravne države.
Najviše prijetnji novinari su primili od saborskog zastupnika Branimira Glavaša i zločinačke organizacije. Branimir Glavaš otvorio je sezonu prijetnji još davne 1992. godine kada je poručio novinaru Feral Tribunea Dragi Hedlu da će ga pretvoriti u prah i pepeo ako nastavi pisati.
Novinarima se upućuju najgore uvrede i prijetnje smrću.
Iz bogatog opusa prijetnji svakako treba izdvojiti "Svirat ću ti narodnjake na Mirogoju ako nastaviš pisati" i "Još razmišljam hoću li ti slomiti ruke ili noge". Mora se priznati da nakon ovakvih bolesnih prijetnji treba imati snage i volje nastaviti s istraživanjem i pisanjem o kriminalu pod zaštitom države.

HND traži i da se napad na novinare u zakonu okvalificira jednako napadima na policajce.
Ceh novinara najavljuje da će, u slučaju da policija ne pokaže neke rezultate u istragama o napadima na novinare, na jesen organizirati grupu za pritisak s udrugama civilnog društva.

Više Javno.hr
Ove akcije novinara svakako treba pozdraviti. Uz sve prijetnje i pritiske dio novinara je progovorio o nepravilnostima u društvu u kojem živimo. Počelo se otvorenije govoriti o korupciji u medijskim kućama, o utjecaju vlasti na medije. Osim što se novinare tuče, vrijeđa i ponižava izvana, često su izloženi unutranjim pritiscima kuća u kojim rade. Tu svakako prednjači HTV.
Novinari smatraju za glavnog krivca policiju. Ne treba se zavaravati, glavni krivac je vlast za koga policija radi. Ta izvršna vlast daje si za pravo da odabirom rukovodećih i visoko rangiranih kadrova u policiji, odvjetništvu i sudstvu ima apsolutnu kontrolu nad tim institucijama.
Policja je samo prva karika sistema koji bi trebao štititi građane od prijetnji, nasilja i kriminala. Odmah iznad policije nalazi se Državno odvjetništvo koje bi trebalo pokretati istrage i sudske procese. Odvjetništvo bi trebalo tražiti odgovornost od policije za nerad. Odvjetništvo nažalost šuti a ako se javi to je samo da zaštiti vladajući kriminal ili kada procesuira kriminal bez političkog pokroviteljstva.
U slučaju da policija i odvjetništvo “propusti” koje kazneno djelo vladajućeg društva, tu je pravosuđe. Pravosuđe opet može nekažnjeno od ratnog zločinca napraviti saborskog zastupnika.
Stoga treba tražiti odgovornost najviših dužnosnika, onih koji su odgovorni za organizaciju institucija na čijem ćelu se nalaze. Smjena jednog policijskog načelnika je jeftini trik koji je držao tjedan dana. Već nakon tjedan dana u Zagrebu je na ulici ubijena osoba iz vatrenog oružja. Policija tapka u mraku isto kako je tapkala i sa smijenjenim Tomuradom.
Kada bi bio smjenjen ministar novi ministar pomeo bi sve smeće iz podređenih službi. To smeće zamijenio bi stručnim i odgovornim osobama. Samo takve, stručne i odgovorne osobe mogu raditi stručne i odgovorne poslove.
Dokaz ovoj tvrdnji je šutnja izvršne vlasti. Nema glasa od Premijera i njegovih ministara o napadima na novinare, o ubojstvima građana i neefikasnosti institucija.
Nisu li oni odgovorni za sistem koji je zakazao?
Umjesto rada i odgovornosti naša vlada priča bajke o Hrvatskoj u EU. Tim bajkama vlada javnosti skreće pažnju s pravih problema kao što su nasilje, kriminal, korupcija, inflacija, prezaduženost...

Tagovi: pravosuđe

Komentara(0)

19. lipnja 2008.

Europo pomozi i ne daj da te lažu

Dugo i predugo izloženi smo trakavici Hrvatskog pristupa Europskoj uniji. Ta unija ima svoja pravila, svoje zakone i svoje institucije. Od budućih članica traži da se prilagode njihovim standardima i da zakone usklade pravnim stečevinama EU. Sve ok. Hrvatska vlada “štanca” zakone a Sabor ih izglasava. Nikog od njih, Vladu, Sabor i EU, ne brine što su ti zakoni samo mrtvo slovo na papiru. Što se zbog tog prividnog i papirnatog napretka nastavlja pljačka državnih dobara, smanjuju građanska prava, ugrožava opća sigurnost građana. Građani očekuju napredak zbog pristupnih pregovora i donesenih zakona. Vjeruju predstavnicima EU kada se slikaju s dr. Ivom i kada su zadovoljni napretkom. Napretka nema, sve je prijevara ove Vlade a i, svjesno ili ne predstavnika EU.

Uz kontinuiranu pljačku od početka devedesetih godina i pravosudnu zaštitu počinitelja tih pljački, sada smo dobili i “batinaše” odnosno “bombaše”. Po ulicama gradova “obrađuje” se građane koji su se drznuli oduprijeti kriminalu ili ga prijaviti institucijama pravne države. Te institucije umjesto procesuiranja kriminala obavještavaju “ugrožene” kriminalce, koji opet savjesne građane, mafijaškim metodama odgovaraju od insistiranja na istrazi kriminala.

U Hrvatskoj pojam kriminalac podrazumijeva prosječnog političara, natprosječno imućnog. Kako zakon Marijan Tomurad. Fotograjija s Javno.hr ne radi razliku između onih koji su počinitelji kaznenih dijela i onih koji za ta djela znaju a ništa ne čine, jako malo je političara u Hrvatskoj koji nisu uključeni u taj državni kriminal. Puno toga se zna a malo se poduzima. Oporba samo pro forme ponekad izvuče neki problem ili aferu. Akcije razjedinjene oporbe samo su loši promidžbeni spotovi.

Nakon kriminala koji se dogodio Mirjani Pukanić, Darku Rađenoviću, Dušanu Miljušu te otkaza inspektoru Josipu Gašparcu strukovne udruge i udruge građana uz medije i blogere uspjeli su prisiliti Vladu da nešto poduzme. U stilu velikih manipulatora Vlada je smijenili Načelnika zagrebačke policije Marijan Tomurad . Ovim potezom Vlada smatra riješenim sva do sada ne riješena razbojstva u Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima. Kao primjer drugih gradova naveo bih Zadar. U tom gradu normalno je da automobili lete ili da plamte. Isto kao što je normalno da nitko za kornatsku tragediju ne odgovara. Građani se ne smiju zadovoljiti “ponuđenim” rješenjem. Sistem je zakazao i u rukovodećem lancu razriješeni moraju biti svi zajedno s ministrom.

Isto tako treba napraviti reda i u državnom odvjetništvu i pravosuđu. Sve prijave kriminala dostavljene Državnom odvjetniku završavaju kod osumnjičenih, koji se onda “pobrinu” za podnositelja prijave. Metode su: upozorenje, ucjena, mito, batina, bomba, metak. Nije obavezan navedeni redoslijed.
Ako nešto završi na sudu, sud to "uspješno" riješi. Većina sudaca ne mare na zakone koje štanca Sanader a izglasava Bebić. Ti suci Hrvatsku državu, u čije ime donose presude, sramote a njene građane ponižavaju i čine građanima drugog reda. Njihove presude nisu u skladu s zakonom već u skladu s narudžbom. Narudžba može biti plaćena protuuslugom ili gotovim novcem. Ne trebaju se bojati zakona o sprečavanju pranja novca. Pa oni su suci. Oni nisu nikoga osudili za ukradene tvornice, hotele, terene i satove.

Zbog svega ovog pozivam predstavnike Europske unije da se uvjere u katastrofalno stanje u Hrvatskoj državi i da odgode daljnje pregovore i onemoguće Ivine prevare o napretku. Nastavkom ove “hrvatske” igre EU pred svojim vratima stvara sve veći kaos i nered. Kriminalci su sve moćniji i bahatiji. Danas tuku po Hrvatskoj...

Građani bi prestankom pregovora shvatili da rješenje nije u EU nego u Hrvatskoj. Da demokracija mora profunkcionirati a oni koji varaju i pljačkaju svoj narod za to moraju biti “nagrađeni”. Hrvatskoj je potreban prvenstveno Zakon o izborima. Taj Zakon bi trebao onemogućiti prijevare i manipulacije te na poštenim izborima odabrati predstavnike građana koji će se zalagati za Hrvatsku. Taj budući Sabor trebao bi donijeti i usvojiti zakone koji bi ukinuli sva mita kojima su se političari opskrbili i sve privilegije kojima su se od građana odijelili. Pravosuđe bi trebalo procesuirati ratne i poratne zločine i kriminal te državu osloboditi od “velikih” heroja, generala, savjetnika i dilera pornografije.

Tek tada, na tim temeljima mogli bi krenuti u integracije i priključenju civilizaciji.

Tagovi: vlada

Komentara(0)

12. lipnja 2008.

Kaptol i Vlada “ubili” inspektora zbog Thompsona

Ubij, ubij Srbina, čulo se među ostalom na koncertu velike kaptolske i desničarske zvijezde Marka Perkovića. Koncert je održan na glavnom trgu, glavnog hrvatskog grada uz podršku gradonačelnika Milana Bandića. Na koncertu, srećom nisu ubili srbina, ali su sudionici i organizatori učinili zločin prema domovini i njenim građanima. Zločin je učinila pravna državna ne reagiranjem na glupe nacionalističke insinuacije i primitivne “za dom i kuću” uzvike. Sve te incidente su zabilježili i javnost prenijeli mediji. Neki od zabilježenih incidenata protive se hrvatskim zakonima i kao takvi moraju biti ispitani a krivci procesuirani.
Fotografija iz Večernjeg lista Policijski inspektor Josip Gašparac postupio je u skladu s zakonima i pravilima posla koji obavlja. Pokrenuo je istragu i s nacrtom svoje nezavršene kaznene prijave protiv Marka Perkovića Thompsona, obratio se državnoj odvjetnici Ani Lovrić. Rezultat Josipovih aktivnosti bila je suspenzija. I to ne kakva got suspenzija, suspendiran je na osobni zahtjev ministra Rončevića. Osim što je suspendiran, inspektor je od strane ravnatelja policije proglašen nesposobnim, konfliktnim, neodgovornim. Stare grijehe su inspektoru izvukli iz prošlog stoljeća a nove montiraju po potrebi. Postoje dokazi koji ukazuju na obmanjivanje javnosti od strane ravnatelja policije Marijana Benka i glasnoobmanjitelja MUP-a Krunoslava Borovca.
Zbog toga što Vlada tolerira i potiče ustašku retoriku Rončević i Benko sada moraju otići.
Potrebno je prekinuti zataškavanja, prikrivanja i nesposobnost policijskih glavešina. Primjer inspektora Gašparca jasno ukazuje na krivce za neučinkovitost policije. To su njihovi ravnatelji, šefovi i ministri. Operativci očito znaju posao i hoće raditi ali ne smiju. Operativci ne smiju otkrivati počinitelje zločina bez suglasnosti nadređenih i bez suglasnosti politike. Zbog takvog stanja gine se na cestama, ginu građani, ginu policijski službenici, ginu vatrogasci i piloti. Palicama , šakama i nogama tuče se novinare, pravobraniteljice i moralne direktore. Pljačkaju se banke i pošte, pljačkaju se poduzeća i država. Krivaca nema. Počinitelji su zaštićeni od strane onih koji bi ih trebali goniti.
Kada se policajac službeno obrati državnoj odvjetnici, kada ta odvjetnica obavijesti ministra a ministar skida inspektora jasno je da je sistem u mreži interesa i kriminala a daleko od pravde i pravice. Takav sistem ne štiti građane već je velika opasnost za njihovu sigurnost. Protiv takvog sistema građani trebaju dići glas i tražiti odgovornost i promjene. Građani trebaju podržati hrabrog inspektora koji sigurno godinama trpi teror bezakonja i nametanja viših interesa. Sada kada više nije mogao izdržati bez suđenja proglašen je krivim i kažnjen. Ako ne pomognemo inspektoru Gašparcu poslat ćemo jasnu poruku ostalim stručnim i moralnim djelatnicima policije, i ne samo policije, da se poštenje i stručnost ne isplate.
Zbog toga, dosta terora ministra i ravnatelja, hoću sposobne i moralne.
Recimo to vrijeme je.

Tagovi: pravosuđe

Komentara(0)

10. lipnja 2008.

Šeikat na prostoru negdašnje Republike Hrvatske

Proljeće je. Bliži se ljeto i očekuju se sve više temperature. Prema prognozama ovog ljeta temperature bi trebale biti rekordne. Uz već visoke temperature od početka godine izazvane povećanjem cijena i visokom inflacijom, prognostičari predviđaju toplotni udar koji će izazvati povećanje cijena električne energije kao i još većih cijena pogonskih goriva.
Upravo danas, utorak 10. lipnja, INA je ponosno objavila nove cijene goriva. Tako za jednu litru Eurosuper 95 treba izdvojiti svega 9,50 kn, a za dizela sitnicu od 9,72 kune.
Zadovoljstvo s takvim povećanjem cijena vidjelo se na licu Šeika Ive u nedjelju nakon što je njegova momčad pobijedila Austrijsku nacionalnu momčad na Europskom nogometnom prvenstvu. Šeik, koji je ujedno i selektor svog nogometnog tima, nakon pobjede za svoju privatnu televiziju dao je izjavu: “Idemo dalje”.

Nik titanik

niktitanik

Da malo pojasnim pojmove.
Na temeljima nekadašnje Republike Hrvatske nastala je nova tvorevina hrvatska “demokratska” zajednica kao zajednica građana koja vjerno služi šeiku Ivi. Šeiki je opet, izabran za vrhovnog vođu voljom pokojnika i u Bosni jeftino kupljenih glasova. Ovim putem pozdravljam dobar potez šeikovog tima koji je glasove jeftino kupio na tržištu BiH .
Zajednica funkcionira kao mješavina plemenskih, robovlasničkih i komunističkih odnosa. Zbog povremenih napada “mrskih neprijatelja” iz Europske unije, šeik je ostavio neke institucije iz bivše Republike Hrvatske, poput parlamenta, vlade, pravosuđa... Institucije imaju samo izložbenu funkciju a akteri primaju plaće kao statisti. Ovisno o ulozi, sudac, zastupnik ili ministar, dobe od 15.000 do 20.000 kuna.
U Šeikovu imovinu se pored naftne industrije ubraja i sve ostalo što je nekad bilo u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i veliki dio u imovini koja je u posljednje vrijeme privatizirana i sada je u vlasništvu niže rangiranih Šeika.
Tako vrhovni gazda upravlja i električnom energijom. Ta energija trebala bi podići ljetnu temperaturu za dodatnih 30%. Šeikovi rođaci i prijatelji koji upravljaju električnom energijom, smatrali su da bi 50% povećanje bilo taman. Šeik mekog srca i tvrdog karaktera nije to dozvolio. Sada će država dotirati HEP umjesto brodogradilišta i preko rođaka upravitelja pljačkati državni novac. Model Brodosplit.
Problemi s energijom prisutni su svugdje u svijetu. Svugdje se traže rješenja i strategije kako riješiti problem. Oprostite, ne svugdje, u Hrvatskoj se ne traže rješenja i strategije. U Hrvatskoj se cijene povećavaju a građani račune šutke plaćaju.
U svijetu sindikati, udruge i stranke organiziraju prosvjede zbog energetske krize. Traže da vlade poduzmu mjere, ublaže krizu. Svugdje se očekuje da račun ne plati samo građanin već da se i država odrekne dijela svoje dobiti, da se racionalizira poslovanje, smanje gubici i nepotrebni troškovi. U Hrvatskoj takvo nešto ne pada na pamet niti opoziciji niti poziciji.
Kod nas nikoga ne brine što su državna poduzeća rastrošna kao šeikati, što uprave poput pijanih milijardera razbacuju novac na luksuzne poslovne zgrade, urede, limuzine i reprezentacije. U tim tvorevinama nepoznati su pojmovi poput: struka, stručnjak, moral, zakon...

U Hrvatskoj svi koji su zaduženi da riješe navedene probleme i da poduzmu akcije za rješenje problema, sjede u Povjerenstvu za praćenje cijena i piju kavu.

Rješenja za ublažavanje krize ima. Umjesto savjeta građanima, amoralni tipovi iz raznih državnih uprava, trebali bi prvenstveno pomesti ispred svojih vrata. Temeljem pravila struke i važećih zakona treba napraviti reorganizacije, zaposliti stručnjake, razjuriti podobnike, vratiti službene kartice, otkazati skupe leasinge.
Što bi bilo kad bi u HEP-u volje bilo?

Kad bi se gubici HEP-a u prijenosu i isporuci struje smanjili s postojećih 13 do 14 posto na prihvatljivih četiri do pet posto, država bi mogla na račun tog smanjenja odgoditi gradnju novih elektrana, za jednu do dvije godine. Umjesto smanjivanja šteta, HEP najesen ide na poskupljenje struje od dvadesetak posto za gradnju novih elektrana primjenjujući sličnu logiku po kojoj INA u "čarobnoj formuli" za izračunavanje cijene benzina manipulira cijenama skladištenja i nabave naftnih derivata.

Više u Feralu
Svojevremeno je cijenjeni zastupnik Lesar tražio ministra Šukera podatak o troškovima reprezentacije koje učine dužnosnici. Koliko mi je poznato nije dobio taj podatak. Mene osobno zanima koliko se u državi troši na službene limuzine. Koji su kriteriji za korištenje istih i za što se koriste. Koliko imam prilike vidjeti, na račun države vozi se strašno puno osoba uglavnom za osobne potrebe. Državna poduzeća bez transparentnih kriterija dodjeljuju skupe limuzine na korištenje stručnjacima koji to nisu i za potrebe koje u interesu države nisu. Inače mjesečni troškovi leasinga jednog Passata koji se prečesto poklanja državnim “stručnjacima” za osobno korištenje (mito) su:

Cijebna vozila: 200.000,00
Leasing obrok: 4.354,74
Obavezno osiguranje s 50% bonusa: 262,61
Cijena benzina eurosuper 95: 9,50
Prosječna potrošnja goriva l/100 km: 8,00
Potrošnja goriva mjesečno - litara: 133,33
Iznos troškovi goriva HRK: 1240,00

Tehnički pregled:
osobni automobil: 115,76
Eko test: 75,54
Cestarina: 450
Ukupno tehnički pregled: 641,30 ili mjesečno 53,44
Ukupno mjesečna rata: 5.937,46 kn

Mito koiji se daje u obliku automobila podobnim službenicima iznosi oko 5.937,46 kuna mjesečno za aotomobil Passat 1,8.

Ne bi li Hrvatski sabor i Hrvatska vlada trebali preispitati i ukinuti limuzinske nepotrebne troškove, a ušteđen novac investirati u nova radna mjesta i nove tehnologije? Državni službenici neka koriste službena vozila za potrebe službe. Ujedno bi takav potez bio i jedna od mjera u borbi protiv korupcije. Limuzine koje se dodjeljuju osobama bez realne potrebe za neograničeno korištenje nisu limuzine, one su mito.

Tagovi: vlada

Komentara(0)

ARHIVA

Partijska diktatura

*Komentara(0)

Prokletstvo političara, imam a nemam

*Komentara(0)

Velika Gorica, prometna provincija

*Komentara(0)

Koliko su blogeri anonimni na mreži?

*Komentara(0)

Hrvatska vlast provodi diskriminaciju