Datum: 19.06.2008

Dugo i predugo izloženi smo trakavici Hrvatskog pristupa Europskoj uniji. Ta unija ima svoja pravila, svoje zakone i svoje institucije. Od budućih članica traži da se prilagode njihovim standardima i da zakone usklade pravnim stečevinama EU. Sve ok. Hrvatska vlada “štanca” zakone a Sabor ih izglasava. Nikog od njih, Vladu, Sabor i EU, ne brine što su ti zakoni samo mrtvo slovo na papiru. Što se zbog tog prividnog i papirnatog napretka nastavlja pljačka državnih dobara, smanjuju građanska prava, ugrožava opća sigurnost građana. Građani očekuju napredak zbog pristupnih pregovora i donesenih zakona. Vjeruju predstavnicima EU kada se slikaju s dr. Ivom i kada su zadovoljni napretkom. Napretka nema, sve je prijevara ove Vlade a i, svjesno ili ne predstavnika EU.

Uz kontinuiranu pljačku od početka devedesetih godina i pravosudnu zaštitu počinitelja tih pljački, sada smo dobili i “batinaše” odnosno “bombaše”. Po ulicama gradova “obrađuje” se građane koji su se drznuli oduprijeti kriminalu ili ga prijaviti institucijama pravne države. Te institucije umjesto procesuiranja kriminala obavještavaju “ugrožene” kriminalce, koji opet savjesne građane, mafijaškim metodama odgovaraju od insistiranja na istrazi kriminala.

U Hrvatskoj pojam kriminalac podrazumijeva prosječnog političara, natprosječno imućnog. Kako zakon ne radi razliku između onih koji su počinitelji kaznenih dijela i onih koji za ta djela znaju a ništa ne čine, jako malo je političara u Hrvatskoj koji nisu uključeni u taj državni kriminal. Puno toga se zna a malo se poduzima. Oporba samo pro forme ponekad izvuče neki problem ili aferu. Akcije razjedinjene oporbe samo su loši promidžbeni spotovi.

Nakon kriminala koji se dogodio Mirjani Pukanić, Darku Rađenoviću, Dušanu Miljušu te otkaza inspektoru Josipu Gašparcu strukovne udruge i udruge građana uz medije i blogere uspjeli su prisiliti Vladu da nešto poduzme. U stilu velikih manipulatora Vlada je smijenili Načelnika zagrebačke policije Marijan Tomurad . Ovim potezom Vlada smatra riješenim sva do sada ne riješena razbojstva u Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima. Kao primjer drugih gradova naveo bih Zadar. U tom gradu normalno je da automobili lete ili da plamte. Isto kao što je normalno da nitko za kornatsku tragediju ne odgovara. Građani se ne smiju zadovoljiti “ponuđenim” rješenjem. Sistem je zakazao i u rukovodećem lancu razriješeni moraju biti svi zajedno s ministrom.

Isto tako treba napraviti reda i u državnom odvjetništvu i pravosuđu. Sve prijave kriminala dostavljene Državnom odvjetniku završavaju kod osumnjičenih, koji se onda “pobrinu” za podnositelja prijave. Metode su: upozorenje, ucjena, mito, batina, bomba, metak. Nije obavezan navedeni redoslijed.
Ako nešto završi na sudu, sud to "uspješno" riješi. Većina sudaca ne mare na zakone koje štanca Sanader a izglasava Bebić. Ti suci Hrvatsku državu, u čije ime donose presude, sramote a njene građane ponižavaju i čine građanima drugog reda. Njihove presude nisu u skladu s zakonom već u skladu s narudžbom. Narudžba može biti plaćena protuuslugom ili gotovim novcem. Ne trebaju se bojati zakona o sprečavanju pranja novca. Pa oni su suci. Oni nisu nikoga osudili za ukradene tvornice, hotele, terene i satove.

Zbog svega ovog pozivam predstavnike Europske unije da se uvjere u katastrofalno stanje u Hrvatskoj državi i da odgode daljnje pregovore i onemoguće Ivine prevare o napretku. Nastavkom ove “hrvatske” igre EU pred svojim vratima stvara sve veći kaos i nered. Kriminalci su sve moćniji i bahatiji. Danas tuku po Hrvatskoj...

Građani bi prestankom pregovora shvatili da rješenje nije u EU nego u Hrvatskoj. Da demokracija mora profunkcionirati a oni koji varaju i pljačkaju svoj narod za to moraju biti “nagrađeni”. Hrvatskoj je potreban prvenstveno Zakon o izborima. Taj Zakon bi trebao onemogućiti prijevare i manipulacije te na poštenim izborima odabrati predstavnike građana koji će se zalagati za Hrvatsku. Taj budući Sabor trebao bi donijeti i usvojiti zakone koji bi ukinuli sva mita kojima su se političari opskrbili i sve privilegije kojima su se od građana odijelili. Pravosuđe bi trebalo procesuirati ratne i poratne zločine i kriminal te državu osloboditi od “velikih” heroja, generala, savjetnika i dilera pornografije.