Gledam tu svoju Veliku Goricu, svida mi se, lijepa je. U njoj se živi, radi, zabavlja ali i gradi. Svakim danom je veca, ima više stanovnika. Stanovnika koji dolaze iz raznih krajeva i donose svoje obicaje, svjetonazore, kulturu. Kao domorodac, ponekad se osjecam kao americki Indijanac.
U Velikoj Gorici živi se polako, onako izi. Iako je u grupi velikih gradova još uvijek mala. U njoj nema velikih gužvi i svugdje se može stici , ako ne pješice, onda biciklom.
Posljednjih nekoliko godina, recimo tamo od potresa u Baniji i Zagrebu u gorici se intenzivno grade objekti namijenjeni za stanovanje. Gradi se nešto i gospodarskih pogona u poslovnim zonama. Sagradeno je i previše raznih trgovina, uglavnom stranih vlasnika, koje nam nude robu sumnjive kvalitete proizvedene i uvezene iz dalekih egzoticnih zemalja. Svu tu silnu robu u prevelikim i prekobrojnim trgovinama teško je prodati i uspješno poslovati, no to se nadoknaduje niskom cijenom rada.

Sve ti povecani radovi i aktivnosti trebaju se izvoditi po utvrdenim zakonima i pravilima struke. Dakle potrebne su adekvatne strucne službe koje ce planirati, izdavati dozvole i kontrolirati. Te službe trebaju biti strucne a ne politicke. Ima li takvih dovoljno u Velikoj Gorici?
Navesti cu primjer plocnika na trgu Kralja Petra Krešimira IV, prije tri, cetiri, pet godina plocnik je više puta prekapan, vjerojatno su ugradivane instalacije. Nakon izvršenih radova prokopi su sanirani na krajnje neprofesionalni nacin, završni sloj sanacije izveden je umjesto asfaltom, nekom siromašnom smjesom betona koji se runja i nastaju neravnine opasne za pješake. Pitanje je, kako je taj fušeraj prošao kod nadzorne službe grada. Da bi vidio da to ne valja, cak ne treba biti strucnjak. Smrdi li to na korupciju ili je to samo neprofesionalnost?
Takvih primjera, ima više, na nekim mjestima nakon radova na plocniku jednostavno su nasipali šljunak. Da, tu vidim problem. U gradu na vlasti je HDZ i njegov gradonacelnik vlada populisticki, ne mari covjek za stvarne potrebe gradana, važno je da se slika na otvaranju i zatvaranju radova ili kulturnih i sportskih dogadanja. U gradu projekti se biraju politicki a ne po stvarnim potrebama, analiza, ekspertiza, anketa. Sve to moguce je iz razloga što u Velikoj Gorici, vladajuca stranka nema oporbe. Na izborima za gradonacelnika Velike Gorice Kandidat HDZ-a i njegovih satelita, KREŠIMIR ACKAR osvojio je 72,55% glasova u prvom krugu.
Takav katastrofalni poraz oporbe trebao je zvoniti na uzbunu u strankama. Trebalo je izvršiti analize, napraviti promjene i djelovati. Za sada nema naznaka da je oporba išta od navedenoga napravila. Ovakva situacija gdje teoretski imamo oporbu a prakticki ona ne djeluje, izuzetno je opasno za grad i gradane. To je privid demokracije, višestranacja, koji vodi u apsolutizam, u kojem ce gradonacelnik imati neogranicenu vlast, bez ikakvih ogranicenja ili kontrole. Prisjetimo se prijašnjeg HDZovog gradonacelnika koji je odstupio zbog optužbi za korupciju. I nakon pada korumpiranog gradonacelnika oporba nije došla na vlast. Postavlja se pitanje gdje je oporba? Da li joj je onemogucen rad ili su korumpirani pa jednostavno ne djeluju? Takvu oporbu potrebno je raspustiti jer svojim postojanjem rade štetu gradu i gradanima. Njihovim gašenjem stvorili bi se uvjeti za djelovanje nekih novih demokratskih snaga. I sada to nije sve, u Velikoj Gorici nema medija, barem koliko sam upoznat koji bi kriticki govorio o radu gradske vlasti. Mediji uglavnom prate gradonacelnikov populizam. Ne reagiraju na probleme grada. Stjece se dojam da su mediji korumpirani.
Mediji imaju mnogo tema za kriticno pisanje o radu gradske vlasti. Pogledajmo koliko je zemljište gradonacelnik dao Hrvatskom nogometnom savezu za izgradnju kampa. Kakvu korist od tog kampa imaju gradani? Nikakvu, vjerojatno ce im još gradani placati, struju, vodu i komunalne naknade. I sada dobili su zemljište i nije im dovoljno uzurpirali su i dio plocnika te ugrožavaju pješake. Na tom mjestu mogla se izgraditi, recimo, bolnica koju Velika Gorica nema. Nedostaje joj specijalistickih ambulanti. Gorica ima jezero a nema kupalište. Grad ima besplatni javni prijevoz i besplatne djecje vrtice, da li je to najveci prioritet za gradane? Grad je dao koncesiju za prijevoz putnika privatnoj tvrtki, da li je trebao osnovati svoje poduzece? U Poljani Cickoj srušen je drveni most i izgraden betonski ogranicene uporabivosti Pitanje je zašto je izgraden betonski most, nije povijesnog znacaja a funkcijski je nepotreban, stotinjak metara dalje nalazi se most koji se vec godinama koristi bez ogranicenja. Ovaj most trebalo je izgraditi na rijeci Odri u naselju Selce, kao zamjenu srušenog mosta.
O tim temama govorio sam u svojim vlogovima. Neki od navedenih problema poceli su se rješavati. Poput dnevne bolnice, jezera Cica i tako slicno.
Uz mlitavu oporbu, podanicke medije gradonacelniku je put u apsolutizam poplocen. Hrvatska je prema ustavu odredena kao demokratska, a demokracija predstavlja oblik vladavine u kojem vlast proizlazi iz naroda, a odluke se donose kroz transparentne, ukljucive procese. Temelji se na nacelima slobode izražavanja, poštivanja ljudskih prava te ravnopravnog sudjelovanja svih gradana u politickom životu.
I sada po toj definiciji, rekao bi da u Gorici nešto ne štima. Ugušena oporba i mediji, nisu demokracija. No idemo dalje, u demokraciji svi bi gradani trebali biti ravnopravni i ravnopravno donositi odluke. E pa sada i tu smo zakazali, dio gradana jednostavno se iskljucio i ne koristi svoja demokratska prava, Dio ih zloupotrebljava, svoju slobodu izražavanja koriste da bi poticali na nasilje, da bi nametali svoje svjetonazore, svoju vjeru, pa cak se smatraju vrjednijim od nekih drugih, naroda ili vjerskih skupina. To nije dobro i moglo bi nas odvesti do nasilja ili cak do rata. Omotati se u hrvatsku zastavu, oko vrata staviti krunicu i misliti da si domoljub, veci od drugih, je zabluda. Svoju ljubav prema domovini trebamo pokazati poštivanjem zakona, a zakoni manje-više reguliraju sve ostalo. Potrebno je ukazati na kriminal, nepravilnosti pojedinaca i skupina. Ako nam nešto u zakonima ne odgovara, uvijek postoji procedura kako zakon promijeniti dopuniti ili donijeti novi.
U poslovnim zonama grade se objekti namijenjeni skladištenju roba, proizvoda uglavnom stranog porijekla. Gdje je tu domaci proizvod? Proizvod koji su osmislili i proizveli hrvatski strucnjaci. Nedavno je vlada prikazala vojni mimohod na kojem je bilo prikazano oružje i vojna oprema strane proizvodnje. Ministar Anušic hvalio je hrvatski dron. Uredu, dron je hrvatski proizvod i hrvatsko znanje, ali ministar i vlada nemaju s tim ništa. To je dron privatne tvrtke a Anušic se kiti tudem perjem.
Živimo u vremenu kada se zbog vlastite sigurnosti države trebaju naoružati, hrvatska vlada kupuje po svijetu preskupu vojnu opremu. Hrvatska ima strucne ljude koji su mogli razviti i proizvesti dio potrebne opreme, za sebe i za prodaju. Recimo tenkove u Đakovicu, Gredelju, Koncaru. U velikoj gorici imamo Zrakoplovni centar, imamo nacionalnu aviokompaniju i jako puno strucnjaka koji se vec desetljecima bave zrakoplovstvom, avionima, mlaznim motorima. Pa tu su i aeroklubovi i modelari. Trebalo okupiti ekipu i pokrenuti neke projekte. U današnjem ratovima dominiraju dronovi razlicitih namjena vrsta i velicina. Ne smije se dozvoliti da u eventualnom ratu ovisimo o uvozu vojne opreme i naoružanja. Hrvatska je imala renomirana brodogradilišta, brodarski institut. Potrebno je okupiti strucnjake i u tom podrucju i pokrenuti vojnu industriju. Recimo razvoj podvodnih dronova.
Gledam po medijima kako znanstvenici napreduju u svim podrucjima važnim za kvalitetu života i ocuvanje planeta. Svaki dan netko se pohvali nekom novom baterijom, novim nacinom spremanja energije. Elektricni automobili prolaze sve više kilometara s jednim punjenjem baterije, Baterije su jeftinije, brže se pune, duže traju. Impresivne rezultate znanstvenici postižu s motorima na vodik.
Nažalost iz hrvatske slicne vijesti ne dolaze. Hrvatski je doseg ustaški pozdrav i nacisticka grafiti. Žalosno, ali to je rezultat obrazovanja. Obrazovanja u kojem praznovjerje zamjenjuje znanost.