Ovog listopada navršava se više 60 godina od katastrofalne poplave koja je zadesila Zagreb davne 1965. godine. Pa prisjetimo se tog nemilog događaja ali i pogledamo što je napravljeno da se nešto slično ne ponovi.
Te 1965 godine, uslijed puknuća nasipa pod pritiskom nabujale Save, poplavljena je trećina grada, pod vodom je bilo preko šest tisuća hektara užeg gradskog područja na kojem je tada živjelo 180 tisuća stanovnika. Taj katastrofalni događaj odnio je 17 života, ostavio 40,000 ljudi bez domova i potpuno uništio 10,000 stanova, uz tisuće ekonomskih objekata i stotine poduzeća.
Kako bi se spriječilo ponavljanje takve katastrofe, gradske vlasti su odmah pokrenule radove na poboljšanju sustava obrane od poplava. Utvrđeni su nasipi te je osmišljen i izgrađen složeni sustav regulacije vodenih tokova koji je obuhvaćao rijeke Savu, Odru i njihove pritoke.
Temelj tog sustava je odvodni kanal Sava – Odra. Kanal je izgrađen početkom 1970-ih godina. Dug je 32 kilometra i proteže se od preljeva Jankomir do Turopoljskog luga, gdje se voda upija u prirodnu retenciju Odranskog polja. Kanal je projektiran da rastereti rijeku Savu u slučaju visokih vodostaja, preusmjeravajući višak vode iz urbanog područja u manje naseljene zone.
Pa pogledajmo kako to funkcionira.
Do danas sustav je bio u funkciji osam puta – dva puta tijekom 1979. godine te po jednom 1980., 1990., 1998., 2010., 2012. i 2023. godine. Što znači da je toliko puta spriječio da Zagreb i njegovu okolicu Sava potopi i teško ošteti.
Sava ima svoje korito i njime mirno teče. Kada se vodostaj poveća Sava se izlije iz svog korita i počinje puniti prostor između izgrađenih nasipa. Ako vodostaj i dalje raste aktivira se sustav za obranu od poplave.
Na desnom savskom nasipu, na udaljenosti od oko dva kilometra od Jankomirskog mosta, i neposrednoj blizu zagrebačke obilaznice, izgrađen je kanal koji započinje povišenim čvrstim preljevom koji preuzima sve vode Save koje premašuju visinu od 350 centimetara a što odgovara protoku od 1.900 kubičnih metara u sekundi. Ili jednostavno rečeno, voda iz Save ne ulazi u kanal sve dok visina vodostaja Save ne premaši otprilike 750 cm, tada dio voda prelazi preko krune nasipa, odnosno preljeva Jankomir i počinje puniti odvodni kanal Sava - Odra. Drugi dio vode razine do 750 cm prolazi između savskih nasipa i teče normalnim tokom Save. Na ovom mjestu, od desne strane nasipa pa do Save, po gruboj procjeni nasip preljeva dužine je oko 1100 metara i to je ujedno najveća širina kanala.
Visina nasipa i izgrađeni preljev rješavaju problem, nema tu nikakvih složenih naprava koje bi se aktivirale ili teških strojeva koji bi probijali nasipe kada vodostaj prijeđe kritičnu točku. Nakon krune nasipa unutar kanala nalazi se nekoliko jezera, jezero Ontario, Kocka, Mrijestilište i Dugo jezero, kao i sportski teren za golf.
Kanal kada se ne koristi za odvod prekomjernih količina vode, koristi se za razne svrhe. Tako su u zagrebačkom naselju blato izgrađeni sportski objekti.
Preko kanala, uglavnom nisu izgrađeni mostovi pa ceste prolazi kroz kanal. Nakon zagrebačkih naselja Blato, Brezovica i Odranski Obrež kanal ulazi u Turopolje i prolazi uz naselja na desnoj strani nasipa Lukavec, Turopoljska Petrovina i Kušanec, a na lijevoj strani nasipa uz naselja Odra, Lomnica i Gradići..
U tom dijelu uz desni vanjski nasip kanala teče potok Lomnica. Za razliku od kanala u potoku ima uvijek vode te su za prelazak preko njega izgrađeni mostovi. Potok Lomnica izvire na nadmorskoj visini od 240 metara, pod mjestom Galgovo na istočnim obroncima Plešivice.
Nakon Rakovog Potoka Lomnica ulazi u turopoljsku dolinu a nakon izgradnje kanala Sava - Odra smještena je uz desni nasip kanala. U Lomnicu utječe mnogo malih potoka, poput Ramiščaka, koji donose vodu iz šuma Vukomeričkih Gorica.
Na području grada Velika Gorica preko kanala izgrađeno je nekoliko mostova, na cesti prema Pokupskom, autocesti Zagreb – Sisak te željeznički most na pruzi Zagreb Sisak.
Upravo nakon željezničkog mosta potok Lomnica utiče u kanal i na neki način postaje rijeka. Od ovog mjesta kanal bez vode postaje rijeka. Lomnica dalje teče koritom kanala uz naselja slijeve strane nasipa Vukovina i Kuće i s desne strane nasipa Rakitovec. Kod mjesta Poljana Čička ušće je rijeke Lomnice u rijeku Odru. Rijeka Odra nastaje na područje Grada Velike Gorice između mjesta Donjeg Podotčja i Poljane Čičke. Tu se spaja više potoka: Kosnica, Ribnica i Siget.
Prirodni tok rijeke Odre prekinut je već na šestom kilometru od mjesta njenog nastanka. Nakon što Odra prođe uz Poljanu Čičku, dolazi do sifona Odra, preko kojeg ulazi u izgrađeni tok i spaja se s Lomnicom. Sifon Odra otvoren je i kroz njega Odra slobodno teče. Sifon se zatvara samo u slučaju da je vodostaj u kanalu veći od vodostaja Odre. Na taj naći sprečava se poplava u naselju.
Nakon nekih 4,5 kilometra od sifona Odra, rijeka Odra skreće u Turopoljski Lug i ulaze u svoje prirodno korito.
Nakon skretanja Odre u lug nasipom je omeđen dio koji se naziva mrtvi kanal. Petstotinjak metara od ulaska Odre u šumu turopoljskog luga mjesto je spajanja dviju Odra jedna koja dolazi kanalom i druga koja dolazi prirodnim koritom.
Novom regulacijom Odre kod sifona Poljana Čička prekinut je prirodni tok rijeke. Stari tok ostao je u šumi turopoljskog luga i napaja se vodama iz šume.
U dijelu starog toka Odre nema zaštitnih nasipa, rijeka slobodno teče svojim koritom a kod povišenog vodostaja izljeva se u šumu.
Poslije ušća Odra – Odra rijeka prolazi turopoljskim lugom prema Odranskom polju. Na tom putu u nju se slijeva bezbroj manjih i većih potoka koje donose vodu iz šume ali i, poput potoka Lekenik, iz Vukomeričkih Gorica.
Idemo dalje, Odransko polje je na nadmorskoj visini između 90 i 110 metara. Poplavljuju ga okolni viši tereni. Osim pašnjaka na tom prostoru ima i dosta šume. Utjecaj, da li će biti pašnjak ili šuma ovisi o režimu plavljenja. Odransko polje, kao prirodna retencija, omogućuje kontrolirano upijanje vode bez velikih šteta za okoliš.
Sada smo djelomično upoznali sustav za obranu od poplave grada Zagreba. Iz viđenog jasno proizlazi da su na putu tog sustava učinjene mnoge promjene, regulirani su tokovi izgrađeni nasipi. Na putu velikog vodenog vala od Jankomirskog preljeva do Odranskog polja sustav omogućuje kontrolirano plavljenje
od šume Turopoljskog Luga preko Odranskog polja pa sve do manje naseljenih područja. Izvorno je planirano da kanal bude duži od 50 km i da prolazi kroz Turopoljski lug sve do Siska, ali zbog upijajuće sposobnosti retencije Odranskog polja, duža gradnja nije bila potrebna i nikada nije realizirana.

Tag: turopolje

Komentiraj

Ispis

Komentara(0)

5. studenog 2025.

Malo satire - slavna turopoljska rijeka, poznata je po tome što teče, kad joj se da

U srcu Turopolja, gdje ptice pjevaju simfonije, a komarci sviraju solo dionice, prostire se šuma Turopoljskog luga — ostatak prapovijesne džungle, danas poznat kao "Zelena zona za nostalgične šetače i izgubljene vozače s lošim GPS signalom".
Nekoć su Turopoljci krčili šumu da bi gradili kuće, crkve i — naravno — Vrata od Krča, spomenik ljudskoj upornosti i betonskoj budućnosti. Danas, ta ista vrata stoje kao podsjetnik da je drvo bilo korisno, ali beton je vječan. Osim kad ga poplava odnese, kao 1914.
U lugu vladaju hrastovi lužnjaci, koji su toliko stari da pamte vrijeme kad se šuma nije zvala "park prirode", nego "mjesto gdje se ide po drva i priče".
Danas se ide po selfie, izmjene nježnosti ali i nahraniti krpelje.
Ekolozi turopoljski lug slave kao dom za 200 vrsta ptica, 100 vrsta komaraca i barem 3 vrste šetača: izgubljeni, zaljubljeni i oni koji su došli slučajno jer su krivo skrenuli s autoceste.
A šuma? Šuma šuti. Gleda kako oko nje niču betonske kuće, kako se Vrata od Krča više ne otvaraju, jer nitko više ne krči — svi samo klikaju.

A tu je i Odra, ta slavna turopoljska rijeka, poznata je po tome što teče... kad joj se da. Nije ona kao Sava, koja se razmeće volumenom i poplavama. Ne, Odra je skromna. Ponekad izgleda kao potok, ponekad kao kanal, a ponekad kao da je otišla na godišnji odmor.
U proljeće, kad se snijeg otopi i kiše padnu, Odra se sjeti da je rijeka. Nabubri, razlije se po poljima i podsjeti lokalne vlasti da su zaboravili na nasip. Ali čim dođe ljeto, povuče se kao političar nakon izbora — tiho, bez objašnjenja.
Ribolovci je vole jer u njoj ima ribe. Navodno. Više se priča o ulovu nego što se vidi. A kupači? Oni su hrabri. Jer kupanje u Odri znači suočavanje s muljem, trskom i filozofskim pitanjem: "Je li ovo voda ili nostalgija?"
Odra je i ekološki fenomen. U njoj žive vrste koje su zaboravljene u udžbenicima biologije. Neki kažu da su vidjeli dabra. Drugi kažu da je to bio napuhani madrac. Istina je negdje između.
A kad se gradi nova cesta, Odra se pobuni. Malo se razlije, malo podigne razinu, pa se projekt odgodi. Jer Odra zna: ako ne možeš biti velika rijeka, trebaš biti utjecajna.

I sada eto čuda, u turopolju žive turopoljci.
Turopoljci su posebna sorta Hrvata. Ne baš Zagorci, ne baš ni Purgeri — oni su između. Geografski i mentalno. Njihov identitet je kao šuma Turopoljskog luga: gust, tvrd, i pomalo zaboravljen od urbanih planera.
U Turopolju se ne pita "kako si", nego "kaj ima na polju". Jer pravi Turopoljac zna da se sreća mjeri u broju redova kukuruza, a ne u broju lajkova. Iako, da budemo iskreni, ima ih i na TikToku — snimaju traktore u slow motionu uz tamburicu.
Turopoljac je čovjek koji zna sve o vremenu. Ne iz aplikacije, nego iz oblaka. Kad kaže "bit će kiše", meteorolozi se povuku u tišinu. Jer on je to naslijedio od djeda, koji je to znao od krave, koja je opet liznula ogradu i osjetila promjenu tlaka.
U Turopolju se još uvijek vjeruje u čvrstu riječ, domaću kobasicu i da se problemi rješavaju razgovorom — ili barem šljivovicom. Ako ne ide s jednom, ide s dvije. A ako ni to ne pomogne, zove se susjed. Jer Turopoljac nikad nije sam — osim kad treba platiti porez.
Moderni Turopoljac vozi SUV, ali ga parkira pokraj traktora. Ima diplomu, ali još uvijek zna kako se ore. Ima mobitel, ali zna da se najvažnije vijesti saznaju u dućanu, između kruha i pive. A najsočnije priče, ko je koga, normalno čuju se kod brice.

I sada ne bi bilo uredu ne spomenuti ono što turopoljaca čini ponosnim.
Turopoljski luk je ponos svakog domaćinstva u ovom kraju. Ova sorta luka poznata je po svojoj izdržljivosti, slatkastom okusu i osebujnoj aromi koja jela pretvara u pravu domaću gozbu.
Kada se u zimsko jutro na režu mesnatice, prezgušt i špek, normalno od domaće turopoljske prasice, uz to par glavica turopoljskog luka i kukuruznog kruha, mio miris se širi i preko tri naselja, a zadovoljstvo konzumenata veće je od dobitnika mišelinove zvijezde.
Je, tak se nekad živjelo u Turopolju.