Datum: 01.03.2007

Da se predstavim. Ivan Hrvačić, diplomirani inženjer prometa. Zaposlen na Zračnoj luci Zagreb od 1973. godine. Radim na radnom mjestu visoke stručne spreme u nivou pripravnika.

Sindikalni povjerenik od 1996. do druge polovice 2003. godine. Branitelj i dragovoljac domovinskog rata od siječnja 1991. godine do ožujka 1992. godine. Nisam kažnjavan. Za sve dolje napisano stojim odgovorno i svaku tvrdnju mogu dokazati. Dio dokaza može se naći na ovoj stranici,

Na Općinskom sudu u Zagrebu već četiri godine vodim bitku kako bih dokazao protuzakoniti otkaz ugovora o radu. Zakonski rok za rješavanje radnih sporova je šest mjeseci. Ali to je samo prema zakonu i samo za odabrane. Na mojoj strani su zakoni, Zakon o radu i Zakon o parničnom postupku a protiv mene je Uprava Zračne luke Zagreb i neki moćnici koji su uspjeli sudstvo prilagoditi svojim potrebama. Preko suca Frntića omogućili su si osvetu i zlostavljanje u ime Republike Hrvatske. Frntić može što hoće, a što hoće to i radi. Frntić je nedodirljiv on, piše zakone. On tumači zakone. On je zakon. Suci tipa Frntić u tišini svoje sudnici, bez javnosti provode teror. Trguju pravdom. Uništavaju društvo koje im je omogućilo da u ime njih dijele pravdu. Da budu cijenjeni ljudi.

Što je Frntić uradio za pravosuđe pogledajte na primjeru, nažalost, stvarnom primjeru.

Uprava Zračne luke Zagreb, koju predstavlja Boško Matković otkazala mi Ugovor o radu i nametnula drugi, nepovoljniji, kojim sam degradiran za četiri stepenice. Otkaz ugovora o radu rezultat je mog sindikalnog rada, odnosno osveta poslodavca zbog sindikalnog rada.

Kao sindikalni povjerenik ukazivao sam na nepravilnosti u radu koje su potvrđene od strane državne revizije i zbog kojih je Vlada RH smijenila direktora Zračne luke Zagreb i njegove pomoćnike. Vlada se o navedenim nepravilnostima očitovala saboru kao odgovor na zastupničko pitanje.

Istraga koju je naložila vlada prekinuta je kada se došlo do odgovornosti predsjednika Nadzornog odbora, Milana Bandića predsjednik do 1998. godine i Stipana Matoša koji je bio nakon 1998. godine Bandića sam osobno usmeno i pismeno, izvjestio o nepravilnostima.

Ta promjena bila je na snazi oko šest mjeseci, nakon kojih je smijenjena nova uprava i vraćena “ekipa” koja je smijenjena zbog nepravilnosti u radu. Točnije, vraćeni su smijenjeni pomoćnici a za direktora imenovan je jedan od njih. Odmah nakon povratka krenulo se sa osvetom. Uručeni su otkazi radnicima koji su prema njihovom mišljenju, sudjelovale u otkrivanju kriminala.

Jedan od “krivaca” koji je ukazivao na kriminalne radnje bio sam ja. Otkazan mi je Ugovor radu. Kako za uručeni otkaz prema Zakonu o radu nije postojao opravdani razlog, nije se poštivala zakonom propisana procedura za sindikalnog povjerenika, izjavio sam tužbu Općinskom sudu u Zagrebu.

Tužba je podignuta početkom travnja 2003. godine. Predmet je dodijeljen sucu Domagoju Franji Frntiću.

Tužbom je pobijana opravdanost otkaza iz sljedećih razloga:

1. Poslodavac kao razlog otkaza navodi ukidanje radnog mjesta. Prema Zakonu o radu i sudskoj praksi to nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Prema zakonu o radu ukidanje poslova, ne radnog mjesta, smatra se opravdanim razlogom otkaza ugovora o radu. Čak nije ukinuto radno mjesto, već je postojećem promijenjeno ime i na njega postavljena podobna osoba. Stvarni razlog otkaza Ugovora o radu je osveta uprave zbog sindikalnog rada. Osim otkaza provode se i drugi oblici zlostavljanja, diskriminacije. Četiri godine sam bez ikakvih poslova, oduzet mi je namještaj i radna soba. Smješten sam u izolaciju, van službe kojoj pripadam.

2. Prema zakonu, sindikalnom povjereniku ne može se otkazati ugovor o radu bez suglasnosti sindikata kojeg povjerenik zastupa. Poslodavac u dva pokušaja nije dobio suglasnost sindikata te je u trećem pokušaju otkazao bez suglasnosti.

Za sve navedene tvrdnje priloženi su dokazi, predloženi svjedoci.

Započeo je sudski proces. Sud nije uvažavao dokaze, nije prihvaćao moje predložene svjedoke, nije se želio očitovati o mjeri zaštite od nasilnog postupanja. Naprotiv sud je provodio i još uvijek provodi zlostavljanje svojim postupanjem. Sud ne poštuje rokove.

Predstava jednog čovjeka, suca Frntića, doživjela je vrhunac presudom. U presudi u ime RH sudac odbija moju tužbu kao neosnovanu. Temeljem laži presuđuje da je poslodavac ispravno postupio, a ja nikad nisam bio sindikalni povjerenik. Zlostavljanje ne spominje u presudi, već tvrdi da je to riješio Rješenjem. Točno je da je Rješenjem odbacio zahtjev za zaštitom od zlostavljanja ali to riješenje nije bilo pravomoćno. Ne želi dopuniti presudu.

Vjerujući u pravnu državu, prihvatio sam se pravolijeka, izjavio sam Žalbe Županijskom sudu. Županijski sud, nije uvažio žalbe. Idem dalje, e nema dalje. Sudac Frntić ne dopušta Revizije Vrhovnom sudu RH. Odbacuje ih Rješenjem. Žalbe na takva neprihvatljiva odbacivanja Revizije odbacuje i Frntićeva kolegica na županijskom sudu Tatjana Despot. Prema Zakonu o parničnom postupku kod dokazivanja opravdanosti otkaza ugovora o radu revizija je dozvoljena. Ne i meni.

“Cijenjeni” sud ponaša se kao da to nije radni spor. U rješenjima iznose laži i na temelju njih prosuđuju. Odgovori na Žalbe nisu u skladu sa presudama.

Zbog te neusklađenosti, koja može biti rezultat “falsificiranja” dokumenata od strane općinskog suca, u dva navrata pismeno sam zatražio od Predsjednice županijskog suda uvid u spis koji je dostavljen na razmatranje iz općinskog suda. Također sam upozorio na nepravilnosti u postupku. Predsjednica suda me izvijestila da nema nikakvih mogućnosti intervencije i nije mi dozvolila uvid u spis.

Zbog navedenoga sumnjam da je županijski sud razmatrao valjane Žalbe i dokaze.

Četiri godine poštujući zakone i procedure pokušavam riješiti radni spor. Uništavam si zdravlje i egzistenciju. Druga strana u sporu, koristeći veze, moć i poznanstva, uz pomoć suca i njegovih legalnih i ilegalnih trikova gaze moje dostojanstvo. Gaze zakone Republike Hrvatske. U mom slučaju postalo je očito da je bezakonje uzelo maha i da se neće riješiti redovnim postupkom.

Dužnost mi je poduzimanje sljedećih mjera. Jedna od mjera je upoznati javnost. Što se radi u njihovo ime i kako se upravlja u njihovo ime. Naime, Zračna luka Zagreb je trgovačko društvo u vlasništvu države, grada Zagreba, Zagrebačke županije i grada Velike Gorice. Direktor društva je Boško Matković, dip. ing. strojarstva. Prilikom imenovanja za mjesto direktora nije ispunjavao uvjete propisane društvenim ugovorom. Na zračnu luku došao je bez natječaja. Pretpostavlja se da je rat proveo u Njemačkoj. Ima velike zasluge za uspješno prikrivanje nepravilnosti koje je učinila prethodna uprava kojoj je bio poseban savjetnik.