|
Datum: 30.05.2008 Nagibni SDP ostao bez ZagrebaU vrijeme koalicijske vlade na čelu sa pokojnim Ivicom Račanom, Hrvatske željeznice su uključile u promet nekoliko nagibnih vlakova. Ti vlakovi trebali su skratiti vrijeme putovanja, povećati udobnost i sigurnost putovanja te smanjiti troškove prijevoza. Prvenstveno, nagibni vlakovi trebali su vratiti putnike na željeznicu te započeti proces oporavka željezničkog prometa. Smjenom vlasti zaboravilo se na moderne vlakove i sada vjerojatno i ovi nagibni voze, poput svega u lijepoj našoj, unatrag.  Baš poput nagibnih vlakova, hrvatskom političkom željeznicom tutnji SDP. Stranka je jačala još za vrijeme života pokojnog im predsjednika. Nakon njegove smrti, konstruktori u stranci projektirali su novi hibridni (timski) pogon. Prema izborima krenula je kompozicija upravljana strojovođom Milanovićem i ložačem Jurčićim. Vozilo se brzo, svladavali su se nagibi i krivine. Putnici su se žalili na mučninu i neudobnost. Glupost, tvrdili su konstruktori iz SDP-a, sve je u redu. Vi umišljateStrojovođa je griješio, koći, naglo kretao. Pred sam cilj, izbacio je iz vlaka ložača i nastavio bauljati vlakom prema cilju. Na cilj je nagibni Sdp stigao drugi. Suvremena kompozicija, s najboljom posadom, kako su tvrdili tvorci tog čuda, stigla je na cilj iza HDZ-a. Primitivna i zaostala lokomotiva HDZ-a, upravljana jednim čovjekom, bez suvremenih komunikacijskih uređaja, lošeg stroja, koji je vukao samo prema natrag, stigla je uvjerljivo prva. Sva čuda nauke i demokracije ugrađene u SDP-ov vlak nije omogućio pobjedu. Greška je bila u navigacijskom sistemu koji nije korišten. Strojovođa nije koristio ugrađene GPS sisteme s kojim je trebao sigurno doći do cilja, već se pouzdao u svoju teoriju i praksu koje nije imao. Pored krivog smjera, ljevo, desno, sdp-ov vlak imao je problema i s posadom koja je kočila na uzbrdici, odnosno svoj vlak sabotirala a Sanaderov pomagala. Uz to, Sanaderov tromi vlak često je koristio zabranjene prečice, na kontrolnim stanicama dijelio poklone i nemoguća obećanja. Rezultati utrke su pred nama. Imamo inflaciju, enormnu zaduženost, korupciju, nepotizam, pljačke, ubojstva, nevjerojatne nesreće na radu i sl. Ali Milanovićev vlak ide dalje. Smjer i cilj tog vlaka se ne zna. Zna se da je nagibni vlak SDP-a na desnoj krivini ostao bez najvrjednijeg vagona u kojem je ostao Bandić sa putnicima iz Zagreba. Bandićev vagon priključio se Sanaderu. To priključenje je očito i s Marsa vidljivo za sve osim za one u Milanovićevom vlaku. Oni opijeni pameću i ljepotom svoga strojovođe, uz milo zvučne koračnice Thompsona uživaju na putu prema siromaštvu, neizvjesnosti i nezaposlenosti. U tom vlaku dobro izoliranom od vanjskih utjecaja s ružičastim prozorima ne čuje se vapaj izrabljenih građana koje gule Sanader i Bandić. Iz ove priče o vlaku, ne u snijegu već u živom blatu, treba izvuči pouku. Naime, evidentno, u Hrvatskoj nema sposobnih snaga koje bi željele, htjele i mogle zaustaviti i promijeniti smjer kojim ide Hrvatska. Sadašnje stanje u kojem dominira korupcija, ne poštivanje zakona i ljudskih prava, sa sve izraženijom diktaturom na granici su izdržljivosti. Snaga oporbe, u koju smo vjerovali do prošlogodišnjih izbora, pokazala se mizernom. SDP, najjača oporbena stranka, rascijepila se. U Sdp-u ono što je trebala biti najjača poluga postala je najslabija karika. Vlast u Zagrebu. Bandić u potpunosti ignorira matičnu stranku, predsjednika stranke i stranačka tijela. Zagrebom vlada autoritativno. Bliži je potentnom Sanaderu nego impotentnom Milanoviću. Iz takvog okruženja, od SDP-a se ne može očekivati brz, pozitivan rasplet situacije. Ostale stranke opozicije, nemaju volje niti potencijala za provedbu kakvih akcija i nisu vrijedne spomena. Trenutno, u hrvatskoj su “zadovoljene” sve političke opcije: Legalnim i ilegalnim načinima su zadovoljeni njihovi apetiti i oni ne žele promjene. Za razliku od njih, građani koji sve te plaćaju ili će platiti, sve teže žive. Građanima su nužne promjene. U tu nužnost građane nema tko povesti. Oni nemamju što čekati, samo od sebe se ništa neće pokrenuti, riješiti. Ne treba čekati da se Bandić i Sanader opoštene ili da se Milanović opameti. To se neće dogoditi. Sve legalne snage (stranke, sindikati, udruge), koje prema zakonu imaju pravo i obvezu pokrenuti promjene iz lošeg stanju u društvu, su pod direktnom ili indirektnom kontrolom vlade odnosno Sanadera. Sve njihove uprave su korupcijom ili ucjenom prisiljeni podržati ovaj kontrolirani kaos. Na isti način pod kontrolom je većina medija. Primjer kontrole svega i svačega u hrvatskoj je posljednje poskupljenje goriva. U svijetu i uređenim društvima, gdje se živi daleko bolje nego u Hrvatskoj, već su organizirani prosvjedi protiv poskupljenja goriva. Organizirali se prijevoznici, ribari, poljoprivrednici i prosvjeduju. Kod nas ništa. Stoga, izlaz vidim jedino u novim snagama koje će se tek pokrenuti, koje neće dozvoliti da ih se razori korupcijom i ucjenom. Iskreno se nadam da će Građansko-etički forum Hrvatske na čelu s dr. don Ivanom Grubišićem nastaviti sa svojom akcijom “Ovako dalje ne ide” te da će uskoro izaći u javnost sa konkretnim aktivnostima. Mišljenja sam da je ta akcija upravo ono što hrvatskoj treba i da je hrvatska treba podržati. Isto tako, Hrvatska ima i previše stručnih, vrijednih i poštenih građana kojima je ugrožena egzistencija i temeljna ljudska prava i koji će se rado priljučiti pokretu koji će im ta prava vratiti. bilo da samo imamo, naime mi nemamo pravnu državu, dobru, vladu, dobar parlament i sl. Nakon utrke, konstruktori SDP-ovog nagibnog vlaka, iz sistema su iščupali GPS sustav navigacije i zdravu logiku a upravljanje prepustili strojovođi Milanoviću. |
|
|