|
Datum: 18.05.2008 Bandić naredio “obradu” Rađenovića? Ova tvrdnja iz naslova ipak ostavlja dilemu. Naime, prema alatu kojim je zločin počinjen sumnja se da to Bandić ipak nije naručio. Za pretpostaviti je da bi on kao dokazani štovatelj zavičaja i običaja, naredio kamenu obradu a ne obradu drvetom. Isto tako Bandić i Ljubičić tvrde da je udarac Rađenovića u glavu ujedno udarac u Bandićevu i Ljubičićevu glavu. Vjerojatno mediji nisu smatrali bitnim objaviti taj udarac u glave Bandića i Ljubičića smatrajući to udarcem u prazno. No što je tu je. Rađenoviću je na “prijateljski” način dano do znanja da sve “tajne” istrage koje provode policija i DORH odnosno USKOK nisu tajne za one protiv kojih se provode. Tajne su za javnost i oštećene strane. Bilo bi normalno da se po izbijanju afere i pokretanju istrage javnost upozna o kaznenim djelima, njihovom obimu i eventualnim krivcima. Isto tako bilo bi normalno da se zaštite osobe koje pomažu istrazi i da ta zaštita obuhvati i njihovu fizičku zaštitu. Umjesto toga u slučaju “ Zagrebačke ceste” sve se zna o čovjeku koji pomaže tajnu istragu USKOK-a ali se ne zna puno o kriminalu koji je počinjen i osobama koje su to omogućile odnosno u tome sudjelovale. Zagrebačke ceste su dio Zagrebačkog holdinga koji je pod apsolutnm kontrolom Milana Bandića kao jedinog člana skupštine trgovačkog društva. Milan Bandić je odabrao i imenovao sve uprave članica holdinga. Uprave ne mogu i ne smiju raditi ništa u suprotnosti sa željama Bandića. Prethodnik Rađenovića u Zagrebačkim cestama, Kolarić, u potpunosti je ispunjavao Bandićeve uvjete za rukovoditelja. Bio je rođak Mićine supruge. Kolarićev loš rad i sumnje u kriminal bile su poznate i javnosti i Bandiću. Sve to nije bilo dovoljno za pokretanje istrage već je trebalo biti zataškano smjenom i imenovanjem novog direktora koji je ispunjavao drugi Bandićev antidemokratski uvjete za rukovoditelja. Bio je član Bandićeve partije. Očito u Bandičevoj partiji svi ne misle isto poput Bandića. Postoji i neki Rađenović koji je vjerovao u pravnu državu i koji je mislio da surađuje sa institucijama pravne države. Koliko je bio u krivu spoznao je nakon obrade drvenom palicom. Vješti “stolari” koji su tako spretno obradili Rađenovića vjerojatno su na platnom spisku Holdinga. Krivnja za napad na Rađenovića bi prvenstveno trebala obuhvaćati osobe koje su kriminal omogućile, dakle Kolarić, Ljubičić i Bandić. Oni su raznim trikovima izbjegli poslovanje prema zakonu i pravilima struke te na taj način omogućili sebi i svojim prijateljima nezakonitu dobit. Njima je štetno poslovanje lako dokazivo i njihov je najveći interes zaustaviti istragu. Sam prvi čovjek holdinga, svojim likom i djelom daje naslutiti da pripada miljeu “stolara”. U svakom slučaju ne može ga se svrstati u stručnjake koji cijene struku i pravdu. Nažalost, moral i želja za pravdom gospodina Rađenovića ubijeni su drvenom palicom. Ostalo je tijelo i obitelj koji strahuju za svoje živote. Pravna država ne pokazuje želju za zaštitom Rađenovića i njegove obitelji. Bandić i Ljubičić kao predstavnici grada i holdinga predstavljaju sebe kao žrtve premlaćivanja a stvarnoj žrtvi pružaju lažnu verbalnu podršku. Stranka koja je u Zagrebu na vlasti, SDP, očito se ne želi miješati u lokalni kriminal. Oni su uvjereni da će Mićo srediti “korov” u svojim gredicama i ostati najljepši i najuspješniji cvijet u sdpovom vrtu. Tko “šmirgla” Rađenovića, pa on ionako vuče korijene tamo negdje od još Račana. Iz vremena kada je u sdp-u bilo i morala i poštenja. Pravna država u Hrvata, ponovo se pokazala kao teoretska forma. Utopija. Umjesto policije i odvjetništva, Hrvatska ima dobro organiziranu skupinu odvjetnika i policajca koji štite i prikrivaju kriminal na visokom nivou. Da je to tako imamo hrpu primjera. Osobno sam u formi otvorenog pisma uputio prijavu državnom dovjetništvu kojom sam tražio da se ispita odgovornost predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga, Slobodana Ljubičića, zbog nezakonitog zapošljavanja. Državno odvjetništvo na moju prijavu nije odgovorilo. Pored pravne države u slučajevima sličnim ovim zakazuju i mediji. Mediji koji bi trebali upoznati i mobilizirati javnost da se odupre organiziranom kriminalu i korumpiranim institucijama koje ih štite. Ovih dana skupina novinara podigla je svoj glas protiv preuzimanja lokalnih medija od strane vladajućih a sve sa svrhom kontrole pred lokalne izbore.  Koliko su mediji još slobodni jako je upitno, a što je vidljivo iz navedenoga primjera Zagrebačkih cesta. Uvjeren sam da u Zagrebu ne postoji bitnih medija koji nisu pod kontrolom koalicije Sanader – Bandić. Nije li u tu svrhu Bandić kupio i stojedinicu prodajući im udjel gradskih dionica kao i raznom sponzoriranim emisijama. Te sponzorirane emisije su teška bijeda novinarstva. U tim emisijama novinari dozvoljavaju raznim bandićevim poslušnicima da poluistinama prikrivaju loša i štetna poslovanja, nesposobnost, kriminal, zlostavljanje građana i radnika. Novinari su se dužni pripremiti za “intervjue” i predstaviti i drugu stranu medalje a ne svojim ulizivanjem ostavljati dojam da je sve tako divno, bajno i krasno kako to sponzori tvrde. I na kraju zaključak. Zaštitimo prirodu, spriječimo sječu šuma, pokrenimo izradu bezbol palica od umjetnih reciklirajućih materijala. Ti materijali manje bole a sirotinja bi mogla zaraditi skupljajući ih po kantama za smeće i prodajući ih sa plastičnom ambalažom. Vezano: Jutarnji list, Večernji list |
|
|