Datum: 10.11.2010

Vrhovni sud RH utvrdio je da je zahtjev Ivana Hrvačića, za suđenje u razumnom roku, opravdan te je donio rješenje kojim se nalaže Županijskom sudu u Zagrebu donošenje odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom u roku od četiri mjeseca, te da Ministarstvo financija isplati naknada u iznosu od 8.000,00 kuna u vremenu od tri mjeseca.

Presuda je donesena u predmetu u kojem je sud trebao odlučiti o opravdanosti otkaza ugovora u radu. Prema zakonu  presuda je trebala biti donesena u vremenu od šest mjeseci, odnosno sedam u slučaju žalbe višem sudu. U trenutku donošenja presude Vrhovnog suda postupak je trajao sedam godina, šest mjeseci i osamnaest dana i još uvijek traje
Trenutno se predmet nalazi na odlučivanju u Županisjkom sudu u Zagrebu. Zakonski rok za donošenje presude od mjesec dana je prošao. Vrhovni sud ignorira zakon i rok koji je u njemu naveden i "nagrađuje" nerad Županijskoga suda dodatnim vremenom od četiri mjeseca. Prema tome ispada da je Vrhovni sud iznad zakona a da je zahtjev za nerazumno suđenje pretvoren u zahtjev za produženje roka suđenje. 

Naknada od osam tisuća kuna za cirkus koji su napravili sudovi je smiješno mala. Naknada je mogla biti jednu kunu ali da se pravednom presudom osudilo diletansko ili možda čak korumpirano sudovanje Općinskog i Županijskog suda.

Zanimljivo da Vrhovni sud u svom obrazloženju jednostavan radni spor proglašava složenim, čime opravdava sudove koje je proglasio krivima za suđenje u nerazumnom roku.
Nelogično je opravdati sudove kojima je Vrhovni sud ukinuo presudu. Neprihvatljivo je tvrditi da je predmet složen ako se tužitelj zastupa sam, ako je uspio izboriti poništenje presude iako nije pravnik po struci.
Pa da je i tvrdnja, da je predmet složen, točna, Vrhovni sud je u presudi kojom je ukinuo presude nižih sudova dao detaljno tumačenje. Nažalost, niži sudovi ne žele ili ne mogu shvatiti tumačenje spornih zakonskih odredbi i dalje sude u nerazumnom roku i donose bezrazumne odluke.
Navedenim postupcima Vrhovni sud se stavio na stranu sudova i dodatno čini štetu državi u čije ime bi trebao suditi i stranci čija prava ne poštuje.
Odgovornim sucima omogućuje da izbjegnu povrat štete u smislu članka 106. Zakona o sudovima. Također im je omogućeno da budućom presudom kazni podnositelja zahtjeva za suđenjem u razumnom roku.
Vrhovni sud je ovim rješenjem jasno pokazao da je, ne na strani zakon, već kolega sudaca.

Dakle, Republika Hrvatska izgubila je spor. Spor su dobili sudovi koji su sudili u nerazumnom roku.

Na kraju eto i odgovora zašto je Vrhovni sud donio ovakvu presudu.
Sadašnji sudac Vrhovnog suda i sudac koji je presudio u ovom „razumnom roku“, Đuro Sessa, 2004. godine kao predsjednik Općinskog suda u Zagrebu, bio je obaviješten o nepravilnostima u predmetu. U podnesku se ukazivalo „na odugovlačenje, nepriznavanje dokaza, raspravljanje o lažnim tvrdnjama i nastavaku diskriminacije pod okriljem suda (nečinjenjem)“…
Predsjednik Sessa bio je dužan provjeriti i poduzeti mjere da se spriječe štete. On to nije učinio. U međuvremenu je napredovao do suca Vrhovnog suda. Predmet mu se vratio. Opet Sessa staje na stranu „svojeg“ suca kojem je, kao predsjednik općinskog suda dodijelio predmet, koji je očito po njegovom nalogu radio ovako kako je radio. Pored toga Sessa je i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca. Očiti sukob interesa.