|
|
Datum: 27.07.2009 19:59:49 Odgovornost za dezorganizacijuDogodilo se ono što se nije smjelo dogoditi, ono što se nije moglo izbjeći, dogodila se stravična željeznička nesreća. Nažalost, poginuli i stradali su nevini putnici, putnici koji su vjerovali Hrvatskim željeznicama i njihovim prometalima. Izražavam sućut obiteljima poginulih i svoje žaljenje svima nastradalima. Osim sućuti i žaljenja želim uputiti i vapaj za promjenama u trgovačkim društvima pod šapom države, odnosno, nesposobne, korumpirane i opasne Vlade. Ovaj tragičan događaj ukazuje na probleme organizacije i kompetencija u Hrvatskim željeznicama, ali i drugim državnim poduzećima. Policija je istragom došla do zanimljivih podataka, vjerojatni uzrok tragedije je sredstvo koje je prskano po tračnicama. Organizator tog posla, pazi sada, Direktor za ekologiju i bog te pitaj što još. Da ne povjerujem, što ekolog ima s održavanjem pruge? Zašto opće postoji direktor za ekologiju? Kakva je to organizacija? Normalno bi bilo da željeznice imaju službu za održavanje. Ta služba za održavanje mora imati tehnologiju održavanja. Tehnologiju održavanja izrađuju i provode stručne osobe. Tehnologija sadrži saznanja struke i iskustva tvrtke. Radovi održavanja mogu se povjeriti i drugim, vanjskim izvoditeljima ali se radovi izvode po propisanoj tehnologiji i pod stručnim nadzorom. Ekolog može biti dio tehnološkog tima. Taj tim mora biti stručan i kao uvjet kod zapošljavanja ne smije imati "obožavatelj barba luke Bebića". Umjesto toga, pretpostavljam, izmišljeno mjesto Direktora ekologije traži svoj smisao i normalno, način da nešto dodatno zaradi. Veliku šansu vidi u prskanju pruge. Bez ikakvog znanja i iskustva, s informacijama do kojih je došao neformalno, ekolog se upustio u posao. Organizirao je dobavljača koji mu dobavlja hranu za ljubimca (ne za Bebića), osigurao ugovore i novac i ušao u posao. Tko ga je pustio na prugu? Tko je osigurao izvoditeljima tehnička sredstva za izvršenje krvavog posla? Vjerojatno je to nepotrebno, pa čovjek je direktor i Bebićev prijatelj, može raditi što hoće. Osim toga i HŽ nema organizaciju već dezorganizaciju poduzeća. Po toj dezorganizaciji menandžeri su sindikalni povjerenici ili politički miljenici. Iskreno od njih ne možemo očekivati da se razumiju u poslovanje tvrtke za koju rade. Ali, prema upravo viđenom ispred Splita, od takvih manandžera i "stručnjaka" tragedije su neizbježne. Dezorganizacija poduzeća normalna je praksa u "vladinim" poduzećima. Organiziranjem dezorganizacije omogućeno je "legalno" krasti, mititi ili kratko rečeno mućkati. Oni koji su spremni, što zbog neznanja, što zbog osobnog interesa, predati se vragu, zamijenili su stručnjake. Na našu veliku žalost, ova tragedija zbog nestručnosti i dezorjentiranosti nije jedina. Tu svakako treba svrstati užas na Kornatima. Koradeovo ubojstvo policajca. Puno, od strane policije, neriješenih ubojstva. Kaos u zračnom prometu. Istraga pada aviona na velebitu još nije dovršena. Nema krivaca? Nema krivca niti za izgorjelu trafostanici na Zračnoj luci Zagreb i šteti većoj od milijun eura. U toj zračnoj luci Kalmeta mijenja upravu zbog lošeg rada na putničkom terminalu i loše produktivnosti. Istovremeno tog probisvjeta (upravu) nagrađuje bonusima i otpremninom. To isto Kalmetino ministarstvo još 2003 upozorio sam na dezorganizaciju koja može uzrokovati ovo zbog čega je smjenjen Matković. Na sve to, ne da nije bilo reakcije, bilo je. Dali su mi otkaz ugovora o radu. Otkaz je ne pravomoćno osporen na nižem sudu ... No, vratimo se mom VAPAJU kojim molim malo razuma. Molim da se reorganiziraju državne tvrtke, posebno one koje svojim poslovanjem ugrožavaju živote i zdravlje građana. Molim da se stručnim i sposobnim ljudima omogući da rade, upravljaju privređuju. Molim da se struka vrati u pogone, urede, prometnice. Molim da sindikalisti rade posao sindikalista. Da se ne mješaju u tehnologiju, da ne prihvačaju mito već da zastupaju svoje članove. Interes članova sindikata prvenstveno je zdrava firma, siguran posao. U ovu krizu ušli smo svi zajedno, uprave, sindikati, radnici. Svi smo krivi, neki zbog činjenja neki zbog ne činjenja. Reorganizacije i stručne uprave jedino nas mogu izvući iz krize. Zdrave firme mogu zaraditi a da ne otpuštaju radnike. Stručnjaci znaju što treba i kako raditi i radnika zaposliti. Zdrave firme stvoriti će i zdravo tržište rada, transparentnu javnu nabavu... Početak svega treba biti željeznice i Kalmetino ministarstvo. Kalmeta je dao ostavku i treba otići. Poslije moralne ostavke nema više povratka, povratak je amoralan. Jaca ne odlučuje o ostavci, ona je evidentira. Ministar Kalmeta je odgovoran za tragediju kod Splita. On je, kao i svaki građanin u Hrvatskoj znao da HŽ smrdi. Nije poduzeo ništa. Zajedno s njim neka ide i HŽ uprava. Policija i odvjetništvo neka odvedu i ostale krivce. Ako je naša sućut i žalost za žrtve, ne samo željezničke, iskrena, ako i sami ne želimo biti slijedeće žrtve, glasno i jasno zatražimo odgovornost i kazne za sve krivce, ne samo za neke. Ne smije se krivcima dati još jedna šansa. Da smo poslije kornata reagirali, ne bi Splita imali. |
|
|