U svojstvu sindikalnog povjerenika davne 2003. godine Uprava Zračne luke Zagreb uručila mi je otkaz Ugovora o radu i nametnula mi drugi, nepovoljniji. Jednostranim aktom uprava me pomladila, nakon preko trideset godina radnog staža spustila me na nivo pripravnika u smislu materijalnih prava. Svoj naum uprava je postigla protivno odredbi Zakona o radu. Naime u vrijeme otkaza bio sam sindikalni povjerenik a sindikat nije dao suglasnost za otkaz koji je uprava od njega tražila u tri navrata.
Kada nije uspio otkaz u skladu sa zakonom on je proveden i bez zakona. Ponašajući se kao da su pali sa mjeseca uprava i njeni plaćenici uvalili su otkaz kao da nisam sindikalni povjereni, te duplirali povredu zakona. Naime Zakon o radu traži opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu. Normalno, uprava koja pada s mjeseca a u zračnu luku zapošljava se s ulice, ne priznaje zakon i stvara svoj. Za njih je opravdan razlog za otkaz, promjena naziva radnog mjesta. Za razliku od uprave, zakon smatra opravdanim razlogom, ukidanje poslova.
Svjestan grešaka koje je uprava učinila tužbom sam ustao u obranu svojih prava. Smatrao sam otkaz pogreškom koju će sud uz priložene dokaze riješiti jednim ročištem. O koliko sam se prevario. Ako je uprava pala sa mjeseca, sudac kojem je predmet dodijeljen, u najmanju ruku pao je s marsa te dokazao da na marsu moral i pravo ne stanuju. Da je to tako potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem kojim je poništio presude općinskog suca s marsa i njegove kolegice županijske sutkinje. Vrhovni sud je svojim rješenjem potvrdio da su moja poimanja zakona kao i moji dokazi ispravni.
Sa velikim žaljenjem moram ustvrditi da u pet godina sudskog mućenja sa bezbroj dokaza, podneska, rješenja, žalbi i revizija u općinskom i županijskom sudu nisam postigao ništa pozitivnog. Sve što sam tražio bilo mi je odbijeno. Protivno zakonu mi je odbijena i Revizija Vrhovnom sudu. Predstavke na loš rad sudaca ignorirali su i njihovi predsjednici sudova.
Tek kada sam se predstavkom obratio Predsjedniku Vrhovnog suda stvar se pokrenula. Nedopuštena revizija od strane općinskog i županijskog suda postala je dopuštena. Tom revizijom utvrđene su nepravilnosti u radu nižih sudova i njihove presude su poništene a predmet vraćen na ponovno suđenje.
Krivci za izgubljenih pet godina sudskog ludovanja, velikih troškova, narušenog zdravlja, izgubljenog ugleda i uništene karijere, jašu dalje. Još uvijek su “ugledni” suci koji napreduju u karijeri, imaju novac i moć. To što nemaju znanja i morala nikoga ne brine. Pa oni se savršenu uklapaju u sistem. Oni sistemu omogućavaju da vlada.
Da apsurd bude kompletan, sudac koji me u ime Hrvatske zlostavlja pet godina i kojem je ukinuta presuda dobio je natrag predmet na suđenje. Sudac je dobio sljedećih pet godina priliku da me uništi, da smisli način kako da otkaz bude pravovaljan. U tom sucu već se probudio Zoro osvetnik. Za početak Zoro je odabrao metodu odugovlačenja. Rješenje Vrhovnog suda kojim je ukinuta njegova presuda držao je u svojoj ladici dva mjeseca, a raspravu je zakazao za još skoro dva mjeseca. Njega ne smeta što takvi rokovi nisu u skladu za Zakonom o parničnom postupku i što se prema tom zakonu otkaz ugovora o radu mora riješiti po hitnom postupku. Sve te usluge koštaju i daju se lijepo naplatiti.
Pored sudaca, ugledan građanin, sposoban rukovoditelj i veliki graditelj zračnih luka je glavni direktor Zračne luke Zagreb. On je osoba koja je potpisala otkaz ugovora o radu, on je glavni nalogodavac zlostavljanja i diskriminacije a time se i hvali u medijima. Taj “stručnjak” putuje s predsjednikom države i glumi hrvatsku uspješnu privredu. Predsjednik je Predstavkom upoznat sa “djelima” direktora ali kaže da nije nadležan da poduzima radnje. Možda bi za početak bilo dovoljno da Predsjednik RH zlostavljače i prikrivcaće kriminala ne pokazuje svijetu.
Na moju veliku žalost, nisam ugledan građanin koji zlostavlja, diskriminira i dijeli otkaze. Nisam rat proveo u Njemačkoj i '98 kupio radno mjesto u zračnoj luci. Ja sam samo prosječni hrvatski građanin koji je čitav život proveo u hrvatskoj radeći i ratujući za domovinu. Moj status dragovoljca i hrvatskog branitelja samo mi donosi probleme, otkaz, diskriminaciju i zlostavljanje. Kada se tome još doda rad u svojstvu sindikalnog povjerenika dobije se klasični državni neprijatelj.
Svojim stanjem još moram biti zadovoljan, pa nisam završio niti u zatvoru niti u ludnici, a nisu me još pokušali napraviti ovisnom o kokainu. A sve su to mogli. I tko kaže da nisam sretan
Hrvatska je zgrožena. Novinaru godine, suvlasniku Nacionala, moralnoj veličini i prijatelju svih što nešto u hrvatskoj kradu, dileri uvalili kokain loše kvalitete. Policija se digla na noge, pretražila je stan i cijelu Ilicu kako bi očistili lošu kokicu.
Pa ljudi moji zamislite da se tim smećem truje susjed Stipe, prijatelji iz politike i pravosuđa. Ne, oni se neće trovati. Za njih je samo najbolja roba, čista droga.
Ravnatelj Marijan pobrinuti će se da policija pronađe dilera i da reklamacijom zamjene lošu robu za dobru. Od lošeg kokaina Ivek se nije mogao sjetiti tko ga je htio ubiti i kako mu se zove kokainski zastupnik. Pomogla je policija, nacrtala ubicu i dilera. Tek kad su ga nacrtali Ivek se sjetio da je to Renato, kućni prijatelj. Dalje je sve išlo lako, Renato je došao u policiju, uvažio reklamaciju i zamijenio kokicu. Kao nagradu policija mu je dala portret koji su izradili kako bi se Ivek sjetio imena svog dilera.
Vrli plavci ne daju novinarima podatak o broju intervencija, “kućnih posjeta”, kod obitelji našeg Iveka. Nagađa se da je policija intervenirala desetak puta ali nije podizala prijave.
Briga Marijanove družine, da se u javnost ne puštaju informacije o obiteljskom nasilju, može se i razumjeti. Pa u javnosti ima i previše obiteljskih zlostavljača koji bi koristili metode zlostavljanja koje su razvijene u Ivekovoj obitelji. E, ne može to tako. Neka svatko razvija svoje metode. Pa tko bi više dolazio kod Iveka ako bi svi doma nudili svoju ženu i drogu?
Inače Ravnatelj Marijan, sa svojim plavim dečkima, u rekordnom je vremenu našao pljačkaša koji se usudio opljačkati njegovu gospođu suprugu. Za razliku od pljačkaša vlastite supruge i dilera za reklamaciju, njegovi policajci nisu uspjeli na vrijeme i bez žrtava uhvatiti Koradea. Sa Koradeom je bio problem jer je konzumirao vino loše kvalitete. Od zagorskoga delanca ljudi hodaju po zidu i stropu pa ih se ne može uloviti. Očito je Korade bio na stropu dok je pucao u policajca i time zavarao sve policijske specijalce na ćelu sa šminkerom Marijanom. Marijanček, ako se dobro sjećam, prošlo se ljeto stavio na ćelo vatrogasaca u eri haranja požara. Nažalost, njegov trud urodio je katastrofom. Na Kornatima su izgorjeli vatrogasci. Krivac do sada nije utvrđen što i ne čudi. Stručnost naše policije na nivou je vremena kada su ljude spaljivali. Dakle, za njih je kriv je nečastivi. Mogu se i složiti da je krivac nečastivi. Samo taj nečastivi ima ime i prezime. Ima radno mjesto i funkciju. Zarađuje jako puno i proizvodi jako puno štete. Nečastivi se zna ali se štiti.
Inače, u slučaju Iveka, mora se pohvaliti susjed Stipe. Ta ljudina kada je čuo što se njegovim susjedima događa, javno se založio za Ivekovu obitelj. On je tražio da nadležne službe poduzmu sve kako bi se susjeda Ivu zaštitilo a susjedu Mirjanu u udobnu ludnicu smjestilo.
Ganut takvom Stipinom gestom obrisao sam suze radosnice i oprostio mu što nije reagirao na isti način kada sam mu uputio predstavku o kriminalu, korupciji i ne funkcioniranju pravne države. Meni je odgovorio da za to nije nadležan. Dobro da za susjeda Iveka imao nadležnost jer kuda bi došli da nam privatnim novinama rukovodi netko, od lošeg kokaina oštećenog mozga.
U svim ovim za Hrvatsku važnim događajima svakako treba uputiti kritiku Premjeru, ministrima, zastupnicima, državnim odvjetnicima i inim Ivinim kućnim prijateljima, koji mu osim prešutne pomoći i prikrivanja nisu dali, poput predsjednika, javnu podršku. Neka se svi oni zamisle. Ivo ima pištolj kojim će, kada koka napravi svoje, učiniti nered oko sebe. Korade je pokazao kako to ide. Tolerancija društva i loše vino. Koja je razlika? Loše vino ili loša koka? Za sve nevine žrtve, i opet, kriva će biti priroda. Nečastivi.
Pa šmrknimo malo i zaboravimo puno.
Tako je, danas sam se osjećao dobro, mogao bi reći jako dobro. Bio sam sudionik prosvjeda i zbog toga sam izuzetno ponosan. Nakon dugo vremena, možda tamo od početka devedesetih na kratko sam pao u kroacija trans. Početkom devedesetih razlog je bio nastanak jedne države. Hrvatske. Ta država odmah nakon nastanka je nestala. Umjesto države za koju su građani dali svoj glas, mnogi zdravlje i živote, nastala je plemenska zajednicu na ćelu sa moćnim plemenskim vođama. Danas mi se na trgu Bana Jelačića učinilo da je građanima dosta plemenske zajednice, da žele demokratsku državu i da ne žele poglavice koji lažu i varaju. Posebno mjesto među nesposobnim, lažljivim dugo prstićima dobili su: poglavica Ivo, vrač Andrija i zelenaš Šuki.
U potpunosti se slažem sa vrhom rang liste uz napomenu da to nije sve. Lista lopova, lažljivca i njihovih pomagača velika je i seže duboko u kvazi vlast. Jednom kada vratimo pravnu državu na ove prostore, biti će puno posla za suce i tužitelje. Liste kandidata su manje-više poznate. Nadam se da će, nakon ujedinjenja sindikata i njihovog uspjelog prosvjeda doći i do ujedinjenja oporbe i njihovog korisnog rada. Vjerujem, da će sada kada su građani rekli što misle, sve zdrave snage u Hrvatskoj učiniti napor i demokratskim metodama građanima vratiti državu. Demokratsku državu, u skladu sa Ustavom i zakonima. Državu prava i jednakosti. Vrijeme je da vlast prestane raditi građanima ono što golubovi rade Banu.
Neka nova Hrvatska me baca u trans, takva nova Hrvatska doći će nam kad-tad.
Prošlo je nekih petnaestak dana od kada nam se proljeće ušuljalo u život i zamijenilo dugu i mračnu zimu. Sa proljećem došli su duži dani s više sunca, s toplijim vjetrovima i svjetlijim oblacima. Priroda zadovoljno reagira, biljni svijet je procvjetao, ljudima su se lica ozarila. Sve se nekako ubrzalo, sve je ljepše. Optimizam je zamijenio pesimizam.
Ipak, uz sve svoje čari proljeće donosi, nekim ljudima, probleme. Jedan problem zove se alergija (zahvaljujem se Nenici na linku) .
Sjećam se kako sam, nakon pojave simptoma alergije, dvije godine strpljivo, po metodi “sam svoj doktor”, liječio prehladu. Nikako mi nije bilo jasno kako sam prehlađen samo u nekim dijelovima dana i kako ta prehlada ne prolazi unatoč andolima i čajevima. Zbog “duge prehlade” morao sam nešto poduzeti. Otići do svog liječnika? Da, to bi i mogao. Ali ima problem, što ako kad odem do liječnika, prehlade nema? Nametnula se druga mogućnost, informirati se o toj mojoj “prehladi”. Tako sam postupio, uz pomoć sveznajućeg interneta došao sam do meni zanimljivih informacija. Ona dobra informacija glasila je nisam prehlađen, nažalost ona loša glasila je: imaš alergiju.
Lijepo, ono što sam dvije godine smatrao prehladom bila je peludna groznica. Sram me bilo, odlučio sam to nikom ne reći.
U svemu lošem uvijek ima nečeg dobrog, pa tako i ime peludne groznice dobro je odabrano. Nešto što izaziva svrbež očiju, suze u potocima, rafalno kihanje i obilno nosno prokišnjavanje, ne može biti ništa osim grozno.
Sada kada sam znao dijagnozu išao sam upoznati neprijatelja i njegov način djelovanja. Dakle, peludna zrnca, iako čine samo mali udio od ukupnog broja čestica u atmosferi, najčešći su uzrok alergijskih bolesti dišnog sustava, te predstavljaju jedan od najsnažnijih prirodnih alergena današnjice. Procjenjuje se da u Hrvatskoj 10-15% stanovništva boluje od alergijske hunjavice, 3-5% od astme.
Baš sam bio iznenađen saznanjem da tako sitna zrnca mogu napraviti od čovjeka malo dijete koje plaće i šmrca. Još mi je veće iznenađenje bilo kada sam saznao da za alergiju nema djelotvornog lijeka, da je prevencija najbolji lijek. Potrebno je čuvati se i izbjegavati sitne čestice koje ne vidimo. Zgodno.
Znanost je ipak pomogla, ono što mi ne vidimo znanost vidi i izrađuje prognoze koje alergičarima, pomažu da se izmiču peludnim zrncima i da si olakšaju suzne i šmrkave dane.
Što se mene tiče, za alergiju sam spreman, pratim prognoze a maramice, maske i filteri su na dohvat ruke.
Ako imate slične probleme, za više informacija kliknite na Peludna prognoza po danima i više o Peludnoj prognozi.
Tako je, danas sam se osjećao dobro, mogao bi reći jako dobro. Bio sam sudionik prosvjeda i zbog toga sam izuzetno ponosan. Nakon dugo vremena, možda tamo od početka devedesetih na kratko sam pao u kroacija trans. Početkom devedesetih razlog je bio nastanak jedne države. Hrvatske. Ta država odmah nakon nastanka je nestala. Umjesto države za koju su građani dali svoj glas, mnogi zdravlje i živote, nastala je plemenska zajednicu na ćelu sa moćnim plemenskim vođama. Danas mi se na trgu Bana Jelačića učinilo da je građanima dosta plemenske zajednice, da žele demokratsku državu i da ne žele poglavice koji lažu i varaju. Posebno mjesto među nesposobnim, lažljivim dugo prstićima dobili su: poglavica Ivo, vrač Andrija i zelenaš Šuki. 
Nadam se da će, nakon ujedinjenja sindikata i njihovog uspjelog prosvjeda doći i do ujedinjenja oporbe i njihovog korisnog rada. Vjerujem, da će sada kada su građani rekli što misle, sve zdrave snage u Hrvatskoj učiniti napor i demokratskim metodama građanima vratiti državu. Demokratsku državu, u skladu sa Ustavom i zakonima. Državu prava i jednakosti. 
Da je to tako potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem kojim je poništio presude općinskog suca s marsa i njegove kolegice županijske sutkinje. Vrhovni sud je svojim rješenjem potvrdio da su moja poimanja zakona kao i moji dokazi ispravni. 
Hrvatska je zgrožena. Novinaru godine, suvlasniku Nacionala, moralnoj veličini i prijatelju svih što nešto u hrvatskoj kradu, dileri uvalili kokain loše kvalitete. Policija se digla na noge, pretražila je stan i cijelu Ilicu kako bi očistili lošu kokicu. 
Za razliku od pljačkaša vlastite supruge i dilera za reklamaciju, njegovi policajci nisu uspjeli na vrijeme i bez žrtava uhvatiti Koradea. Sa Koradeom je bio problem jer je konzumirao vino loše kvalitete. Od zagorskoga delanca ljudi hodaju po zidu i stropu pa ih se ne može uloviti. Očito je Korade bio na stropu dok je pucao u policajca i time zavarao sve policijske specijalce na ćelu sa šminkerom Marijanom. Marijanček, ako se dobro sjećam, prošlo se ljeto stavio na ćelo vatrogasaca u eri haranja požara. Nažalost, njegov trud urodio je katastrofom. Na Kornatima su izgorjeli vatrogasci. Krivac do sada nije utvrđen što i ne čudi. Stručnost naše policije na nivou je vremena kada su ljude spaljivali. Dakle, za njih je kriv je nečastivi. Mogu se i složiti da je krivac nečastivi. Samo taj nečastivi ima ime i prezime. Ima radno mjesto i funkciju. Zarađuje jako puno i proizvodi jako puno štete. Nečastivi se zna ali se štiti.
Prošlo je nekih petnaestak dana od kada nam se proljeće ušuljalo u život i zamijenilo dugu i mračnu zimu. Sa proljećem došli su duži dani s više sunca, s toplijim vjetrovima i svjetlijim oblacima. Priroda zadovoljno reagira, biljni svijet je procvjetao, ljudima su se lica ozarila. Sve se nekako ubrzalo, sve je ljepše. Optimizam je zamijenio pesimizam. 
U svemu lošem uvijek ima nečeg dobrog, pa tako i ime peludne groznice dobro je odabrano. Nešto što izaziva svrbež očiju, suze u potocima, rafalno kihanje i obilno nosno prokišnjavanje, ne može biti ništa osim grozno.
Baš sam bio iznenađen saznanjem da tako sitna zrnca mogu napraviti od čovjeka malo dijete koje plaće i šmrca. Još mi je veće iznenađenje bilo kada sam saznao da za alergiju nema djelotvornog lijeka, da je prevencija najbolji lijek. Potrebno je čuvati se i izbjegavati sitne čestice koje ne vidimo. Zgodno.