Partijska diktatura

Ljudi na vlasti često hrvatsku javnost obasipaju svakakvim parolama. Te parole temelje se na poluistinama ili lažima. Jedna od omiljenih parola vlade koja odlazi i ubrzo dolazi, bila je: «Hrvatska zemlja znanja» . Parola i te kako odgovara Hrvatskoj, ali i svakoj drugoj zemlji. Pitka je. Znanja nikad dovoljno. Međutim, problem je kako znanje koristimo i kakve nam rezultate donosi. U nastavku ću opisati primjer korištenja znanja i stručnjaka na pogrešan i štetan način.

Tjednik Lider, tiskano izdanje od 28. prosinca 2007. posvetio je svoj prostor Liku i djelu direktora Zračne luke Zagreb, Bošku Matkoviću. Tako iz Lidera saznajemo da se je Boško Matković, diplomirani inženjer strojarstva u svojoj karijeri bavio strojarskim projektiranjem u Sloveniji i Njemačkoj. Negdje 1998. godine vratio se u Hrvatsku i kako sam kaže, razgovorom s bivšim direktorom dogovorio zaposlenje na Zračnoj luci Zagreb kao savjetnik. Nakon tri godine postaje i glavni direktor. Sve je to lijepo, fino i krasno ali gdje je tu zakonitost i stručnost. Krenimo redom,. Matkovića na zračnoj luci zapošljava bivši direktor i to za svog savjetnika. Kako se nigdje ne spominje, očito je zapošljavanje prošlo bez zakonske procedure, odnosno bez natječaja. Jasno je da takav stručnjak, strojarski projektant za atomske centrale, zračnoj luci nije bio potreban, ali ipak je zaposlen bez natječaja. Dakle, takvim zapošljavanjem učinjeno je kazneno djelo povrede članka 114. Kaznenog zakona, istovremeno su onemogućeni branitelji da koriste svoje pravo koje proizlazi članka 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

Obzirom na reputaciju bivšeg direktora g. Leke, koji je smijenjen zbog lažnih bilanci i prikrivanja gubitka, Matkovićevo zapošljavanje jako smrdi na korupciju, odnosno kupnju radnog mjesta.

Sljedeće što doznajemo iz Lidera o liku i djelu našeg “atomskog junaka” je izbor za direktora Zračne luke Zagreb. Lider tvrdi da je Matković izabran za direktora na natječaju između 26. prijavljenih kandidata. Koliko je poznato, u uvjetima natječaja jedan od kriterija je bio, višegodišnji rad na rukovodećem mjestu. Uvidom u Boškovu biografiju iz Lidera jasno se vidi da on taj uvjet nije ispunjavao. Radio je kao projektant ali na rukovodečim poslovima u struci nije radio. Važno je napomenuti da ga je Vlada RH smjenila zbog nepravilnosti zajedno sa ekipom bivšeg direktora. Za razliku od njega, među kandidatima za direktora bilo je kandidata koji su u potpunosti zadovoljavali uvjete. Pokušaj da se dođe do istine o natječaju temeljem, Zakona o pravu na pristup informacijama završio je odbijanjem davanja informacije nadležnog, Kalmetinog ministarstva. Natječaj za direktora nikad nije završen, kandidatima nisu dostavljeni rezultati izbora te zbog toga kandidati nisu mogli uložiti žalbe. Iz navedenoga je jasno da Matković nije izabran na natječaju nego je postavljen protivno gore navedenih zakona.

Nakon što je postao direktor, Matković provodi takvu organizaciju da vraća pomoćnike direktora bivšeg direktora Leke na visoka rukovodeća mjesta. Svi ti Lekini i sada Matkovićevi “stručnjaci” bili su smijenjeni odlukom Vlade RH. Već prilikom priprema za provedbu te organizacije bilo je jasno da ona nije stručna, već megalomanska i štetna. O tome su obaviješteni Nadzorni odbor i Skupština zračne luke. Nisu reagirali, organizacija je provedena i sada imamo situaciju da Matković priprema provedbu nove organizacije poduzeća jer je ona koju je uspostavio prije nekoliko godina loša. Kakva je opet ta organizacija najbolje govori podatak da su se svi sindikati udružili kako bi spriječili upravu da radi na štetu radnika. Sindikati više ne vjeruju Matkoviću.

Vračanjem ekipe koja je opljačkala Zračnu luku Zagreb, Matković je osigurao zataškavanje svih nepravilnosti. Sada su prisiljeni prikrivati nepravilnosti kako bi zaštitili sami sebe. U tome su im obilno pomogli “logističari”, gradonačelnik Bandić, kao predsjednik nadzornog odbora i Damir Lončarić kao izvršni direktor u vrijme hapanja. Prema odluci Vlade RH, istraga i utvrđivanje odgovornosti morala je obuhvatiti sve odgovorne uključujući i nadzorni odbor.

Zalaganje nekih zaposlenika da principi pravne države prorade na Zračnoj luci Zagreb, Matković naziva objavljivanje tekstova koji su direktno usmjereni protiv njega. Kako se navodi u članku, on je te zaposlenike degradirao na način kako su oni htjeli njega, te ih nije najurio, već im vadi mast.

Ovdje treba svakako dati objašnjenje. Matkovića nije nitko na zračnoj luci želio degradirati i poniziti. On je bio smjenjen, zajedno sa ekipom dugoprstića, temeljem nalaza državne revizije i financijske policije te odluke Vlade RH koja je većinski vlasnik zračne luke. Nakon smjene sa savjetničkog mjesta, do okončanja postupka trebao je raditi kao stručni suradnik za strojarstvo. Iz nepoznatih razloga za njega je rad u struci bio šok. Taj šok je toliki da se još uvjek osvećuje zaposlenicima koje neopravdano drži odgovornim za svoju smjenu. Njima “vadi mast” degradiranjem, držanjem na radnim mjestima ispod razine dostojanstva, višegodišnjim držanjem bez radnih zadataka i otkazima. Ukratko provodi zlostavljanje.

Opisanu osvetu provodi bez disciplinskog ili nekog drugog postupka. Sam je izmislio optužbu i donio presudu. Sve je to protivno zakonu, ljudskom dostojanstvu i demokratskim principima. Nažalost, u Hrvatskoj je to moguće, time se može nekažnjeno javno hvali i imati podršku Državnog odvjetništva i pravne države.

No, pređimo malo i na djela. Lider poseban naglasak daje na doprinos Matkovića u povećanju prometa i izgradnji novog putničkog terminala. Promet od dva milijuna putnika ne može biti veliki uspjeh jer je još početkom 1990. godine zračnom lukom Zagreb prošlo preko 1.900.000 putnika uz veći promet zrakoplova. Od tih davnih godina nije povećan a niti adekvatno održavan putnički terminal. Umjesto u investicije novac je utrošen na promašene projekte, promašenih stručnjaka. Ti stručnjaci slikali su se i davali izjave o fenomenalnim poslovnim rezultatima, baš poput Matkovića koji između ostalog navodi se da je Pleso ishodilo lokacijsku dozvolu za gradnju novog putničkog terminala. Terminal bi zajedno sa uzletno-sletnom stazom trebao biti gotov do 2011. godine. Ta tvrdnja djeluje malo neuvjerljivo ako se pogleda Prostorni plan uređenja grada Velika Gorica.. U prostornom planu zemljište na kojem bi trebalo biti putnički terminal u vlasništvu je MORH-a i u kategoriji zemljišta posebne namjene. Pored toga u vrijeme prihvaćanja prostornog plana jasno je rečeno da za novu uzletno-sletnu staza nema opravdanja, da zbog arheoloških nalazišta, vodozaštitnog područja i naseljenosti, na ovoj lokaciji nije moguća izgradnja. Dakle prije dobivanja dozvole za građenje potrebno je izvršiti promjenu i usklađivanje prostornog plana. Kako to, uvidom u prostorni plan grada Velike Gorice, nije učinjeno, Matkovićeva lokacijska dozvola i izgrađeni terminal do 2011. godine, bajka je za malu djecu..

Izgradnja putničkog terminala započela je još davne 1996. godine, uprave “projektiraju”, troše novac, daju pametne izjave, a rezultat su milijuni eura utrošeni i na razne načine preusmjereni u privatne džepove. Zanimljivo je da se u modelima financiranja izgradnje terminala ne spominje zračna luka. Zračna luka posluje s profitom, svoje usluge skupo naplaćuje. Zašto da poslovni prostor trgovačkog društva grade građani RH a da dobit tog društva troši direktor na promašaje, luksuz i privilegije povlaštenih?

Na kraju svakako treba napomenuti nešto što je Lideru promaklo. Negativan odnos Matkovića prema braniteljima. Za primjer ću navesti više mjesečno odbijanje prijema predstavnika branitelja na razgovor. Tek nakon intervencije iz ministarstva branitelja saslušao je branitelje. Pored toga nekim braniteljima je dao otkaz, sa nekima se vodi višegodišnje sudske procese, nekim ”vadi mast”...

Za razliku od branitelja koje ne želi primiti na razgovor, prvi čovjek zračne luke daje četrdesetak tisuća kuna udrugama ribiča, tenisača i t. d. Ovakav odnos prema braniteljima možda je i normalan za čovjeka koji je, najvjerojatnije, rat proveo u Njemačkoj, na sigurnom.

Da sada zaključim. Nije dovoljno trubiti o nekom znanju, pričati “svi u srednje škole” i “svi na fakultete”. Opisani primjer obrađuje lik i djelo, navodno, obrazovane osobe. Osobe koja se obrazovala za strojarstvo i u strojarstvu napravila prve korake. Umjesto da nastavi u struci, Matković, kreće u nova područja po principu linije manjeg otpora a veće dobiti. Ulazi u državno poduzeće gdje ne traže stručnjaka nego poslušnika. Tu postaje savjetnik direktora i kasnije direktor. Nije mu važno što ne poznaje područje kojim upravlja i što je okružen isto takvim ljudima. Stručnjaci su mu neprijatelji a umjesto strukom služi se improvizacijom. Kao takav nestručan ali poslušan, idealan je za one iznad sebe. Oni, Sanader i Bandić, koji su potpisali protokol da će Matkoviću izgraditi putnički terminal. Za uzvrat Matković će bez natječaja osigurati njihovim Ingrama i IGHima poslove. Bit će posla i provizija za sve.

Živjela zemlja znanja i poštenja!

Tagovi: promet