|
Datum: 27.04.2008 Pet izgubljenih godina, a tek na početkuU svojstvu sindikalnog povjerenika davne 2003. godine Uprava Zračne luke Zagreb uručila mi je otkaz Ugovora o radu i nametnula mi drugi, nepovoljniji. Jednostranim aktom uprava me pomladila, nakon preko trideset godina radnog staža spustila me na nivo pripravnika u smislu materijalnih prava. Svoj naum uprava je postigla protivno odredbi Zakona o radu. Naime u vrijeme otkaza bio sam sindikalni povjerenik a sindikat nije dao suglasnost za otkaz koji je uprava od njega tražila u tri navrata. Kada nije uspio otkaz u skladu sa zakonom on je proveden i bez zakona. Ponašajući se kao da su pali sa mjeseca uprava i njeni plaćenici uvalili su otkaz kao da nisam sindikalni povjereni, te duplirali povredu zakona. Naime Zakon o radu traži opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu. Normalno, uprava koja pada s mjeseca a u zračnu luku zapošljava se s ulice, ne priznaje zakon i stvara svoj. Za njih je opravdan razlog za otkaz, promjena naziva radnog mjesta. Za razliku od uprave, zakon smatra opravdanim razlogom, ukidanje poslova. Svjestan grešaka koje je uprava učinila tužbom sam ustao u obranu svojih prava. Smatrao sam otkaz pogreškom koju će sud uz priložene dokaze riješiti jednim ročištem. O koliko sam se prevario. Ako je uprava pala sa mjeseca, sudac kojem je predmet dodijeljen, u najmanju ruku pao je s marsa te dokazao da na marsu moral i pravo ne stanuju.  Da je to tako potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem kojim je poništio presude općinskog suca s marsa i njegove kolegice županijske sutkinje. Vrhovni sud je svojim rješenjem potvrdio da su moja poimanja zakona kao i moji dokazi ispravni. Sa velikim žaljenjem moram ustvrditi da u pet godina sudskog mućenja sa bezbroj dokaza, podneska, rješenja, žalbi i revizija u općinskom i županijskom sudu nisam postigao ništa pozitivnog. Sve što sam tražio bilo mi je odbijeno. Protivno zakonu mi je odbijena i Revizija Vrhovnom sudu. Predstavke na loš rad sudaca ignorirali su i njihovi predsjednici sudova. Tek kada sam se predstavkom obratio Predsjedniku Vrhovnog suda stvar se pokrenula. Nedopuštena revizija od strane općinskog i županijskog suda postala je dopuštena. Tom revizijom utvrđene su nepravilnosti u radu nižih sudova i njihove presude su poništene a predmet vraćen na ponovno suđenje. Krivci za izgubljenih pet godina sudskog ludovanja, velikih troškova, narušenog zdravlja, izgubljenog ugleda i uništene karijere, jašu dalje. Još uvijek su “ugledni” suci koji napreduju u karijeri, imaju novac i moć. To što nemaju znanja i morala nikoga ne brine. Pa oni se savršenu uklapaju u sistem. Oni sistemu omogućavaju da vlada. Da apsurd bude kompletan, sudac koji me u ime Hrvatske zlostavlja pet godina i kojem je ukinuta presuda dobio je natrag predmet na suđenje. Sudac je dobio sljedećih pet godina priliku da me uništi, da smisli način kako da otkaz bude pravovaljan. U tom sucu već se probudio Zoro osvetnik. Za početak Zoro je odabrao metodu odugovlačenja. Rješenje Vrhovnog suda kojim je ukinuta njegova presuda držao je u svojoj ladici dva mjeseca, a raspravu je zakazao za još skoro dva mjeseca. Njega ne smeta što takvi rokovi nisu u skladu za Zakonom o parničnom postupku i što se prema tom zakonu otkaz ugovora o radu mora riješiti po hitnom postupku. Sve te usluge koštaju i daju se lijepo naplatiti. Pored sudaca, ugledan građanin, sposoban rukovoditelj i veliki graditelj zračnih luka je glavni direktor Zračne luke Zagreb. On je osoba koja je potpisala otkaz ugovora o radu, on je glavni nalogodavac zlostavljanja i diskriminacije a time se i hvali u medijima. Taj “stručnjak” putuje s predsjednikom države i glumi hrvatsku uspješnu privredu. Predsjednik je Predstavkom upoznat sa “djelima” direktora ali kaže da nije nadležan da poduzima radnje. Možda bi za početak bilo dovoljno da Predsjednik RH zlostavljače i prikrivcaće kriminala ne pokazuje svijetu. Na moju veliku žalost, nisam ugledan građanin koji zlostavlja, diskriminira i dijeli otkaze. Nisam rat proveo u Njemačkoj i '98 kupio radno mjesto u zračnoj luci. Ja sam samo prosječni hrvatski građanin koji je čitav život proveo u hrvatskoj radeći i ratujući za domovinu. Moj status dragovoljca i hrvatskog branitelja samo mi donosi probleme, otkaz, diskriminaciju i zlostavljanje. Kada se tome još doda rad u svojstvu sindikalnog povjerenika dobije se klasični državni neprijatelj. Svojim stanjem još moram biti zadovoljan, pa nisam završio niti u zatvoru niti u ludnici, a nisu me još pokušali napraviti ovisnom o kokainu. A sve su to mogli. I tko kaže da nisam sretan |
|
|