Datum: 25.08.2007

Subota je, čitam dnevne vijesti, nerviram se. Nema ništa, dobrog. Visoke su temperature zraka, puno vlage, sparina. Te atmosferske prilike uz uobičajen kaos u vijestima, dan pretvaraju u teško podnošljiv. No što je tu je, pogledajmo zajedno koliko nisko možemo pasti.

U javnost polako izlaze detalji privatizacije starigradskog hotela Alen. Početne vijesti da je HFP hotel protivno propisima prodao Hypo banci, malo se promijenila. Hypo banka je ustvari kupovala za treću stranu. Tko je ta treća strana? Ima li njihov novac porijeklo, ili ga peru hypo metodom, nitko ne pita. Važno je da se slučaj dogodio negdje 2002. godine u vrijeme koalicijske vlade, a meštar nad meštrima bio je Slavko Linić. Prijavu državnom odvjetništvu podnijelo je Ministarstvo financija 2007. godine. To isto ministarstvo nije podiglo niti jednu prijavu protiv kupaca bez porijekla novca. Pogodite zašto?

Pa da pogađamo.

Da su izbori pred nama, pogodak je prvi.

Matični kub ove vlade, HDZ, debelo je zaglibio u namještanju utakmica, kriminalu i nesposobnosti. Afere se nižu, na sve strane pršte fekalije. Od tih fekalija oprati se ne mogu, ali mogu poprskati druge, izjednačiti krivnju. Sa tim ciljem, ministarstvo financija pokreće, preko sanaderovih kućnih ljubimaca u pravosuđu, aferu Alan. Afera Alan je pokazna vježba HDZ-a, kojom pokazuju, što čeka svakog tko misli otvarati njihovu septičku jamu. Odnosno tipična ucjena, ako ćeš ti mene ja ću tebe. Inače ucjena je uz mito, omiljena demokratska metoda naše političke elite kojom motiviraju svoje ne istomišljenike.

Da je upozorenje Linić shvatio vidi se po utakmici SDP protiv sebe. Ta utakmica samo je jedna od serija utakmica koje će odigrati SDP na turniru nazvanom Rušenje kineskog zida, odnosno zida između desnice i ljevice. Nadahnuće za akciju Rušenje kineskog zida autor je dobio čitajući staru kinesku priču za malu djecu. To rušenje kineskog zida pokrenuo je predsjednik SDP Zoran Milanović nakon Linićevog trzaja na uzicu kojom pokreće predsjednika partije i budućeg premjera. Svrha ovog turnira je bacanje prašine u oči gledateljima i fanovima, kako ne bi vidjeli prave probleme. A problemi su previše ozbiljni, država je u užasnom kaosu; pljačke, prijevare, laži, mito, korupcija, krah pravosuđa i t.d. U sve te igre uključeni su igraći iz manje-više svih hrvatskih klubova prve političke lige. Svi ti klubovi zajedno su napravili živi zid kojim prikrivaju ruglo svoje vladavine ili oporbenoga ne djelovanja. Osim sramota na državnoj razini imaju oni sramota i na lokalnoj razini.. Recimo SDP-ov igrač, Milan Bandić, u posljednje dvije utakmice napravio je prekršaje za crveni karton. Zaratio je sa zagrepčanima, mijenjao je GUP na nepropisan način i probijao Galjufovu ulicu bez propisane dozvole. Kako je u skorijoj povijesti isto tako bez dozvole gradio vikendicu, pa onda pijan upravljao autom, za očekivati je divljanje pijanog gradonačelnika Zagrebom. Nasuprot tome, nije za očekivati povlačenje Linića za uzicu i pokretanje Milanovića da disciplinira zemljaka. Linić i Bandić udruženo će nastaviti svoja divljanja, građani i partijski drugovi samo su alat u njihovim rukama. Njima nitko ne može ništa, divljaju i huligani iz drugih klubova. Divljaju po KIM-u sa simptomima kravljeg ludila. Rade protivno svih pravila i zdravog razuma. Ujedno dokazuju efikasnost djelovanja demokratskih metoda ucjena i korupcija. Ne reagira pravna država, ne reagiraju sindikati, stranke, predsjednik RH.

Za kraj jedan kulturni događaj, iz svijeta glazbe. Ne onakve kavu voli naš budući premjer već ona pod ravnanjem Maestra Dorhovskog. Odvjetnica Asja Piplović nekoliko je dana prije nego je uhićena u sklopu akcije "Maestro" cijeli državni vrh upozoravala na slučaj korupcije u HFP-u pri prodaji zemljišta kraj Poreča, te je neposredno pred uhićenje prijetila i prijavom Uskoku, piše Feral Tribune.

E drage i dragi moji, da ne bi možda prijavili pljačku? Odmah ste u zatvoru.

Dali je ovdje potrebno nešto posebno reći. Vojnici partija, za sitan novac, ili lažnu slavu, bacaju baklje po igralištu, stvaraju dimnu zavjesu i vjeruju da se tako bolje vidi. Nije ih briga da tribine na kojim stoje, gore. Ne shvaćaju da je rušenje zidova, pa i kineskog, opasan posao. Da to mogu i moraju obaviti stručnjaci. Da je to dugotrajan i osjetljiv posao. Ne shvaćaju da će i njih progutati plamen kada će se tribine početi rušiti. Da će i na njih pasti zid. Najviše šanse da dobro prođu su igraći koji stoje sa strane, upravljaju vatrom i vatrogascima. Kriju nacrte na kojima se vide noseći zidovi. Ti igraći odgovorni su za patnju navijača. Navijača koji su im dali da igraju, ali ne prljavu igru. Na kraju zviždaljka je u rukama navijača, oni moraju prosuditi; nagraditi ili kazniti bandu huligana koja divlja po terenu lijepe naše.