Datum: 13.03.2007

Svakodnevno čitamo, slušamo ili gledamo razne afere koje se događaju ili su se dogodile u Hrvatskoj. Zahvaljujući trudu ljudi koji preko medija otkrivaju pljačke i prijevare, javnost je o njima upoznata. Pljačkama i prijevarama zajednički je cilj protuzakonita promjena vlasništva nad pokretninama ili nekretninama. Ili da ne uljepšavam, pljačka hrvatskih dobara. Tako imamo, Brodosplit, imamo most bez ceste, imamo Ivine i Miletove satove bez porijekla, Jadrankine stanove bez pokrića, Plivu iz Verone, drogu iz ambasade, dragulje iz MORH-a, Kamen Zec-ove, otmice djece i t.d.

Kada i ako javnost dozna za kriminal, nastupa sljedeća faza, prikrivanje pljačke. Politička “elita” angažira špijune, odvjetništvo i sudstvo da sve to uz što manje štete spreme ispod tepiha. Onda pravosuđe istražuje u nedogled, afera pada u zaborav ili se nađe “triper” rješenje gdje nije nitko kriv. Viša sila, krivac otišao u drugu državu. Ili novac Hrvatske države opljačkaju u drugoj državi, krivca tamo sude a on dođe u Hrvatsku i naša “vlast” mu daje zaštitu, Apsurd.

Novinare, zviždaće koji ukazuju na kriminal, pravosuđe proganja i kažnjava. U hrvatskoj državi, našoj državi, prisiljeni smo anonimno prijavljivati lopovčine, u protivnom smo mete osvete.

Nakon ovog opisa stanja normalno pitanje je, imamo li oporbu? Sindikate? Nevladine udruge i sl.. Točno, Hrvatska ima sve navedeno. Sve afere, pozicija ne rješava na zadovoljavajući način, opozicija i udruge trebaju prisiliti poziciju da rješava probleme u društvu ili da odstupi.

Ne, njih to ne zanima. Sa manjim iznimkama, oni sjede u nadzornim odborima ili sličnim, tvorevinama i primaju naknade za ništa. Doslovno za ništa, ako nešto poduzmu, smjene ih. Naziv za ovakvu stimulaciju je mito i korupcija. Korupcija je priznata od pozicije i opozicije i uspješno napreduje unatoć “akciskom planu za suzbijanje korupcije”. Taj plan je samo papir, poput mnogih zakona, kojim se maše u Briselu. Hodaju svjetom, obmanjuju i to sve zovu, lobiranje.

Dolaze izbori, angažiraju se stručnjaci da stranačko smeće omotaju u fini papir, da sroče nekoliko suvislih rečenica, i glasuj hrvatski narode. Za ishod izbora ne brinite, na općem saboru u lisinskom su se školovali za prebrojavanje glasova. Hercegovina je za vrijeme izbora, rudnik zlata.

Na izborima možemo birati između HDZ-a , što je drugo ime za Ivu Sanadera i SDP-a koji ima Bandića. Bandić je pozicija i opozicija u Zagrebu. Nema tog ekonomskog programa koga će oni provoditi. Pa, oni su ekonomski program, oni su demokracija. Nema toga što oni ne obećaju i ne naprave.

Ostale stranke su nevažne, odgovara im bezakonje, na vlast mogu doći jedino ako ih “veliki” uzmu. Dodvoravaju se. Ne žele iskoristiti ogromne slabosti onih koji su nas doveli u ovaj užas, i promijeniti smjer hrvatskog puta.

Što sada? Ovo što imamo nije demokratska i nije pravna država. Vlast je uspješno blokirala sve demokratske mehanizme, polako preuzima bitne medije. Za očekivat je da će u sljedećem mandatu otvarati “gole otoke”. Novca će biti sve manje a apetiti sve veći.

Kako probuditi hrvatski narod da se osvijeste, pogleda oko sebe. Zabijanjem glave u pijesak ostavljamo stražnice nezaštićene. Netko će to iskoristiti, a to mora da boli. Hitno su nam potrebne promjene. Potrebna nam je alternativa za izbore. Kako do toga doći? Što napraviti?