Datum: 30.04.2007

Još od 1889. godine prvog svibnja obilježava se praznik rada, dan radničke solidarnosti. Na taj dan radnici organiziraju demonstracije i prosvjede kako bi ukazali na probleme koji ih muče.

Hrvatska je počela praznik rada obilježavati 1890 godine i ove godine slavi 117. obljetnicu. Na tu 117. obljetnicu u hrvatskoj ima više od 298 000 nezaposlenih, na posao se čeka od jedne do tri godine, 30 000 radnika ne prima plaču za svoj rad. Više od polovice radnika prima plaću manju od prosječne a skoro 100 000 radnika prima manje od 2 300 kuna bruto. Rad na određene vrijeme prema Zakonu o radu trebao je biti iznimka a postao je pravilo. Većina novo zaposlenih radi na određeno vrijeme, često i preko zakonskog ograničenja od tri godine. Gotovo 400 000 radnika radi na crno. Državom hara korupcija, pravosuđe korumpirano i ne učinkovito. Bez “mita” i veza skoro je nemoguće zaposliti se. Napredovati mogu samo stranački i rodbinski podobnici. U državnim trgovačkim društvima često ne postoje sistematizacije radnih mjesta pa uvjete i plaće propisuju moćnici po principu ti meni ja tebi. Ne postoji tržište rada. Radnici se šikaniraju i zlostavljaju. Pojedincima se daruju automobili, neopravdano visoke plaće, tajne stimulacije, poslovne kartice...

Radnici su organizirani u sindikate. Sudjeluju o odlučivanju preko radničkih vijeća, svojih predstavnika u nadzornim odborima i gospodarskim vijećima. Unatoč ogromnim problemima i nepravilnostima radnički predstavnici su zadovoljni. Prema dostupnim informacijama sindikalni čelnici uglavnom komentiraju dnevne probleme radnika. Nešto slično sportskim reporterima, nakon nekog događaja, čelnik sindikalne središnjice iznese svoje mišljenje strogo pazeći da ne uđe u teren, odnosno da se ne zamjeri poslodavcima. Sljedeća aktivnost sindikata su sindikalne košarice, sportske igre, raspodjela mjesta u radničkim vijećima, nadzornim odborima i sl. Kod kolektivnih pregovora sindikalni predstavnici uglavnom zadovoljavaju svoje potrebe a za ostale neka bude što bude. Vrhunac sindikalnog “djelovanja” bilo je zalaganje nekih sindikata za zabranu rada nedjeljom. Nevjerojatno ali istinito, sindikat se zalagao za zabranu rada uz više od 298 000 nezaposlenih. Opravdanje su našli u ne plaćanju prekovremenih sati. Zanimljivo, ne prolaskom zabrane rada nedjeljom prestao je interes sindikata za rješavanje ne plaćanja prekorada i sudbine radnika koji rade nedjeljom.

Primjera ima još, kolektivne ugovore radnički predstavnici sklapaju bez suglasnosti radnika koje predstavljaju. Radničko vijeće daje suglasnost za otkaz sindikalnim povjerenicima iako za to nisu prema zakonu nadležni. Radničko vijeće ne obavještava članstvo o aktivnostima. Radnički predstavnici u nadzornim odborima ne biraju se na izborima već ih instaliraju radnička vijeća po želji poslodavca. Takvi predstavnici u nadzornim odborima zaboravljaju koga prema zakonu predstavljaju i kome su dužni polagati račune.

Zašto je to tako? Zašto radnici, najveća snaga u društvu, žive i rade teško, često u nemogućim uvjetima. Ti radnici temelj su države, oni stvaraju dohodak, plaćaju porez, plaćaju državni aparat. Oni su u ratu obranili Hrvatsku od agresora ali ne i od domaćih ratnih profitera i dezertera.

Odgovor na zašto je, korupcija, mito pravosuđe, vlada.

U državi mita i korupcije, poslodavac korumpira radničke predstavnike visokim plaćama, neopravdanim stimulacijama, nepotrebnim putovanjima i sličnim podzemnim metodama. Takvi predstavnici za to malo mita izdaju svoje kolege i prijatelje. Izdaju svoju domovinu. Poslodavac radi što ga je volja. Sustav koji bi to trebao spriječiti policija, državno odvjetništvo i sudovi samo su dio toga cirkusa.

Uz sve navedene probleme radnici će i opet obilježiti Praznik rada uz one koji su krivi za te probleme. Oni će se nametnuti i dodatno poniziti radnike. Tako će dokazani borac proti radničkih prava, Milan Bandić, u Zagrebu predvoditi sindikalnu povorku. Bandić, koji suprotno odredba zakona zapošljava i dijeli otkaze, koji u Zagrebu vedri i oblači sutra će biti radnik. Ali uz Bandića bit će još puno Bandića koji imaju obraza izaći ispred onih protiv kojih rade.

Što na kraju reći, SRETAN NAM PRVI MAJ, PRAZNIK RADA! DOLJE MIĆO I KORUPCIJA!