Datum: 13.05.2007

Predizborna je godina. Političke stranke angažirale su savjetnike za kampanje pa glancaju svoje programe, zatežu bore, skidaju kilograme, za divno čudo slušaju i smiješe se biračima. Skuplja se novac, prodaju mjesta na listama. Miri se podijeljena dijaspora, dogovaraju se izborne mučke. Priprema se artiljerija, teška i laka. Ona će se aktivirati u trenutku kada će nedostajati nekoliko postotaka. Ta artiljerija hrani se municijom punjenom gadostima suparnika.

Teret gadosti osjeća HDZ, na naplatu su došli računi iz Verone, Brodosplita, računi za satove, neprijavljenu imovinu, autoceste i tako dalje.

Da je tako pokazuju ankete. Prema posljednjim istraživanjima 68% ispitanika smatra da je došlo vrijeme promjena. Prema tim anketama SDP dobiva malu prednost u odnosu na HDZ. SDP i HDZ dobivaju glasove građana u postotku nešto većem od 20 %. Daleko iza njih, ispod 10 %, nalaze se ostale stranke i jedna koalicija. Pad popularnosti vladajućih je očekivan s obzirom na rezultate koje je aktualna vlada postigla i obećanja koja nije ispunila

SDP, kao oporbena stranka pod mudrim vodstvom svog pokojnog vođe stekao je povjerenje građana. Većina članova pošteno i uspješno obavljaju povjerene poslove i obnašaju funkcije.

Ali, postoji jedan ali. Milan Bandić, čelni čovjek zagrebačkog SDP i SDP-ov gradonačelnik Zagreba ne može se svrstati u tu većinu. On je drugačiji.

Bandić je u dobroj mjeri svoju popularnost stekao na aferama. U posljednje vrijeme, skoro nema neke nepravilnosti u Zagrebu u koju nije posredno ili neposredno umješan. Iz tih afera uspješno je izlazio obećanjima, polu rješenjima i šarmom “čovjeka iz naroda”. Sa vremenom šarm se pretvara u bahatost, apetiti su sve veći, rezultati lošiji, novaca manje. Umjesto Zagreba ugodnog oku i duši, dobili smo grad koji ne voli svoje građane. Stanovnike Zagreba tlače visoki računi, proganjaju parkirni automati i pauci. Zbog profita gradska uprava bezobzirno guli građane.

Za taj harač građani dobe ono što nisu htjeli ili nisu htjeli u takvom obimu i po toj cijeni. Skijalište i skijašku trku na Sljemenu, veliki skupi most bez adekvatnih pristupnih cesta. Rasipa se novac na megalomanske projekte tunela, obilaznica. Nema ozbiljnih planova razvoja. Mijenja se Prostorni plan po želji kapitala. U gradu se struka ne uvažava. Prevladava nekultura i neukus.

Zbog lakše kontrole nad svim važnim poslovnima, osnovano je trgovačko društvo Zagrebački Holding. Holding objedinjuje bivša trgovačka društva u vlasništvu grada. Obrazloženje nastanka Holdinga bilo je smanjenje troškova, povećanje profita. Holdingom vlada, Milan Bandić. Protivno demokratskim principa jedini je član Skupštine trgovačkog društva Zagrebački holding. Jedan čovjek skupština, protuzakonito je smijenio stare i postavio nove, bitne čimbenike u poslovanju Zagrebačkim holdingom. Pod svojom apsolutnom kontrolom drži, upravu, nadzorni odbor, sindikalne i braniteljske vođe. Naklonost svim direktorima, rukovoditeljima, sindikalnim i braniteljskim vođama kupuje neopravdano visokim plaćama, privilegijama ili prijetnjama otkazom. U sličnom stilu organizirana je i Skupština grada Zagreba. Kao izborni pobjednik Bandić je trgovinom u skupštini osigurao poslušnost pozicije i opozicije. Umjesto da gradonačelnik poštuje i izvršava odluke skupštine, skupština donesi odluke u skladu sa njegovim željama. Ono malo zastupnika što misle drugačije od gradonačelnika izvrgnuto je zlostavljanju i ponižavanju. Primjer trgovanja u Zagrebačkoj skupštini Tatjana Holjevac. Ona uglavnom brine kako će nagraditi svog supruga. Tako, Miroslav Šafer savjetuje svoju suprugu u skupštini, nadzire rad u Nadzornom odboru Zagrebačkog Holdinga kao potpredsjednik. Bračni par Holjevac – Šafer nije izvukao pouku iz Šaferovog otkaza u HRT-u. Otkaz je dobio zbog nedopuštenog reklamiranja bivše Tatjanine tvrtke.

U svoj toj zagrebačkoj zbrci protuzakonito su udomljeni HNS-ov “razarač” Mislav Žagar, ljubitelj sira i vrhnja Nenad Ivanković. Njima su za razliku od Bandića, građani na izborima rekli NE.

Opisano stanje, koji nije i konačno, nepogrešivo vodi prema propasti takve vladavine. Prvi znaci krize su na pomolu. Nedostaje novaca unatoč obećanja da će ga sa holdingom biti više. Grad je prezadužen, kreditno nesposoban. Gazda Mićo to ne priznaje. Pronalaze se nove mogućnosti. Rukometna arena trebala bi se graditi modelom javno privatnog partnerstva. Holding bi trebao nabaviti nove tramvaje modelom “prodaj pa unajmi”. Što se iza toga krije? Po svemu sudeći, Zagreb se zadužuje iznad dozvoljenih granica, država mu ne želi dati jamstvo za daljnja zaduženja. Odabrani model financiranja izgradnje rukometne arene i model “prodaj pa unajmi” za tramvaje u zagrebačkom slučaju su samo nepovoljniji oblik kredita. Kredita koji je skuplji i nepovoljniji od klasičnog, ujedno to je način zaobilaženja odredbe o dozvoljenom limitu zaduženosti.

Što se ovogodišnjih parlamentarnih izbora tiče, Bandić i njegov pogled na pravnu državu i demokraciju mogao bi SDP-u biti slaba karika. Do sada oni koji su nadležni za provedbu i poštivanje zakona u RH ne vide nepravilnosti u bezrazložnom smjenjivanju radnika, imenovanju i zapošljavanju bez zakonom propisanih procedura, podmićivanju, zlouporabi položaja, imovini bez pokrića i tako dalje. Tko kaže da će tako ostati.