Mućke pregled

Mućke

Datum: 09.07.2008

Inflacija oko 7%, dug 34,9 milijardi eura

Za nekoliko dana zastupnici Hrvatskog sabora otići će odmoriti ruke od napornog izglasavanja zakona. Zakona koji su namjenjeni Europi a kod nas će se možda nekad primjenjivati. Velika većina tih zastupnika neće se trebati odmarati od intelektualnog rada. Naime, u zatupničkom radu oni svoj um nisu koristili. Sve odluke prije izglasavanja dogovorile su stranačke vođe, za svaku odluku dogovori su i cijene. Tako su koalicijski partneri za svoje usluge uz ministarske fotelje, mjesta u nadzornim i upravnim odborima zaradili i neka poduzeća poput HEP-a, Jadranskog naftovoda, Podravke, Croatia osiguranja i dr.

Prije nego odu na odmor ruku, zastupnici će dobiti godišnje izvješće Hrvatske narodne banke. U tom izvješću iscrpnije nego dosad obrađeno je pitanje cijena, odnosno inflacije.

Glede inflacije očekivanja za ovu godinu danas se vrte oko sedam posto u prosječnom iskazu, s tim da bi potkraj godine tekuća inflacija mogla biti malo niža.
Prema sadašnjim predviđanjima, međutim, analitičari uglavnom kažu ne i onoliko niža koliko se zbog visoke baze iz lanjskog prosinca bilo očekivalo prije najava novih poskupljenja energenata. Očekuje se, naime, da bi na kraju godine tekuća inflacija mogla biti između šest i šest i pol posto u odnosu na prosinac 2007.
S obzirom na kretanje indeksa potrošačkih cijena u dosadašnjem dijelu godine, to sugerira da bi idućih nekoliko mjeseci tekuća godišnja inflacija mogla ubrzati i prema osam posto.

Piše Poslovni dnevnik

U izvješću se, također, navodi da je vanjski dug Hrvatske krajem svibnja iznosio 34,9 milijardi eura.
Uzroci visoke inflacije i visoka zaduženost države prvenstveno bi se trebala tražiti u organizaciji i upravljanju državom i njenim resursima. Državom upravlja odnosno gospodari izvršna vlast po zakonima i pravilima koje donosi zakonodavna vlast. Dakle odgovornost za stanje u državi trebalo bi tražiti od Vlade i Sabora.

Za ilustraciju organizacije i gospodarenja državnim resursima poslužiti ću se primjerom Hrvatske elektroprivrede (HEP-a). HEP je u stopostotnom vlasništvu države i kao monopolist proizvodi i distribuira električnu i toplinsku energiju. Prema prvom financijskom izvješću za ovu godinu situacija u HEP-u je više nego loša.

Gubitak HEP-a u prva tri mjeseca 2008. iznosio je 119,37 milijuna kuna, dok je u istom lanjskom razdoblju tvrtka imala 10 milijuna kuna dobiti. Pritom su prihodi povećani za 8 posto, na 2,8 milijardi, dok su rashodi veći za 13,2 posto i iznosili su 2,9 milijardi kuna.
U HEP-u kažu da glavni razlog povećanja rashoda, time i gubitaka u poslovanju, leži u povećanim troškovima za sirovine koji su iznosili 1,7 milijardi kuna, što je 38 posto više nego u prvom lanjskom kvartalu. U HEP-u se, kao i prethodnih godina, pravdaju činjenicom da je cijena struje u RH ostala nepromijenjena, dok su drastično porasle cijene loživog ulja i plina.
Gledajući unazad četiri godine, otkako je na čelu HEP-a Ivan Mravak, profit te kompanije pao je za više od pola milijarde kuna. HEP je 2004., u prvoj godini Mravkova mandata, ostvario profit 439 milijuna kuna, uz prihod od 8,8 milijardi. Uz prihode koji su godinu dana kasnije povećani na 9,9 milijardi kuna, profitabilnost je ostala na istoj razini.

Piše Nacional

Uzrok ovakvog stanja treba svakako tražiti u lošem upravljanju tvrtkom i katastrofalnom stanju unutar iste. Ovih dana u javnost je isplivala jedna od afera, ilegalni priključak brojila za 16 000 kn. Uslugu ilegalnog priključaka brojila pružala je kriminalna skupina organizirana unutar HEP-a. Ta skupina u svojoj raboti koristila je HEP-ove službe i resurse. Očito je to bila HEP-ova javna tajna za koju su znali i najodgovorniji. Najodgovorniji su to vjerojatno organizirali i ubirali profit.
U svakom slučaju zakazala je uprava, dragom bogu i građanima je svejedno dali je to zbog nesposobnosti ili pokvarenosti.

Sljedeći primjer neorganiziranosti i štetnog upravljanja imovinom građana našao sam na lokalnoj razini u Zagrebačkim cestama.
U Zagrebačkim cestama, poduzeću u vlasništvu grada Zagreba, Ured za suzbijanje organiziranog kriminala (USKOK) pronašao je određene nepravilnosti. Ukratko, Zabregačke ceste “zamolile” su kooperante da podmire račun za sir i vrhnje utrošenih u izbornoj kampanji. Koperanti su podmirili račun. Jedan od njih je ispostavio račun ZC sa svrhom povrata uplaćenoga novca uz povećanje od cca 20 000 kuna. Zagrebačke ceste su izvršile uplatu.

Ovi primjeri HEP-a i Zagrebačkih cesta jasno ukazuju na neorganiziranost, nestručnost i kriminal u državnim poduzećima. U tim poduzećima nema kontrole, nema stručnosti, transparentnosti. Uprave imaju apsolutnu vlast i mogu raditi što žele ili što od njih sponzori traže. Unutar tih poduzeća moguće je organizirati kriminalne djelatnosti, primjer HEP, ili pranje novca primjer Zagrebačkih cesta. Uprave mogu plaćati, trošiti, sponzorirati koga hoće i koliko hoće.

Zbog takvog netransparentnog poslovanja uprava, političke stranke se bore za upravljanje državnim poduzećima. Postavljanjem “svoje” uprave političke stranke dobivaju nepresušne financijske izvore. Poduzeća se cijedi do uništenje ili do velikih gubitaka upravo kako je to napravio HDZ-a sa HEP-om. Uprave za gubitke, promašaje i kriminal ne odgovaraju već se nagrađuju, primjer Brodosplit, ili nastavljaju sa svojom radom primjer HEP-ova uprava na ćelu s Ivanom Mravakom. Mravaka je Sanader prije nekoliko mjeseci ponovo postavio za predsjednika uprave HEP-a. Mravakovi katastrofalni poslovni rezultati nisu Sanaderu bitni.

Pranje novca, kako se vidi iz primjera Zagrebačkih cesta, ide prema uhodanom modelu. Dobavljači i izvoditelji, odnosno kooperanti, uplaćuju na račune stranaka ili privatnih osoba novce po nalogu državnog poduzeća. Nakon uplate kooperant ispostavi državnom poduzeću uvećan račun, često puta i za 100% , koji to poduzeće uredno isplati. Takvi troškovi se kamufliraju kao izvanredni radovi, materijal ili roba. Za izvršenje operacije pranja novca postavljeni su “odabrani” kadrovi koji falsificiraju: račune, zapisnike, dostavnice, ugovore. U poduzeću za pranje novca potrebno je uključiti više osoba, na primjer: nabava, financije, skladište, tehnička služba. Glavni akter, onaj na vrhu, obično je najviše zaštićen, naređuje usmeno i nema materijalnih dokaza za krivnju.

Visoki vanjski dug države i inflacija koja sve brže raste uzrokovani su prvenstveno lošim gospodarenjem državnim resursima, vidljivo iz opisanih primjera.
Politika i stranke koje provode hrvatsku politiku ne želi promjene, ne žele izgubiti državna poduzeća. Ne žele da se ta poduzeća kontroliraju i posluju u skladu sa zakonima i pravilima struke.
Zbog svega navedenoga za naše zastupnike krivac za visoku inflaciju i previsoku zaduženost biti će negdje drugdje ali nikako ne u Saboru i Vladi. Za inflaciju će se naći zemlja koja ima i veću, za zaduženost, zna se, naše jako gospodarstvo može podnijeti i veće. Kriminal, pa za kriminal će se pustiti da institucije pravne države odrade svoj posao. Pravna država? U Hrvatskoj ne stanuje.
Izvješće Hrvatske narodne banke, koliko god ružno bilo, zastupnici će rutinski prožvakati i zadovoljno na odmor odjedriti. Pa građani će sve te promašaje, dugove i visoke cijene platiti, zastupnici zbog toga sigurno svoje umove neće teretiti.

E mail