|
Datum: 02.07.2008 Crna kronika iz “Bijele knjige” Zbor istraživačkih novinara Hrvatskog novinarskog društva predstavio je Bijelu knjigu u kojoj je nabrojeno četrdesetak napada na novinare u proteklih 18 godina. Knjiga još nije dovršena i do kraja godine trebali bi biti evidentirani svi napadi.Glavni “sponzor” Bijele knjige je Hrvatska policija. Naime policiji pripada najveća zasluga što većina počinitelja napada na novinare nije pronađena i procesuirana. Povod protesta Zbora istraživačkih novinara je posljednji od niza napada koji je izvršen na njihovog kolegu novinara Duška Miljuša, kojeg su brutalno prebili prije mjesec dana. Napadač nije pronađen a policija intenzivno tapka u mraku. Novinare se u devedesetim godinama napadalo zbog privatizacijskih kriminala i ratnog zločina da bi se u posljednje vrijeme situacija promijenila i novinare napadalo zbog pisanja o organiziranom kriminalu. Jedino što se nije promijenilo bila je neefikasnost pravne države. Najviše prijetnji novinari su primili od saborskog zastupnika Branimira Glavaša i zločinačke organizacije. Branimir Glavaš otvorio je sezonu prijetnji još davne 1992. godine kada je poručio novinaru Feral Tribunea Dragi Hedlu da će ga pretvoriti u prah i pepeo ako nastavi pisati. Novinarima se upućuju najgore uvrede i prijetnje smrću. Iz bogatog opusa prijetnji svakako treba izdvojiti "Svirat ću ti narodnjake na Mirogoju ako nastaviš pisati" i "Još razmišljam hoću li ti slomiti ruke ili noge". Mora se priznati da nakon ovakvih bolesnih prijetnji treba imati snage i volje nastaviti s istraživanjem i pisanjem o kriminalu pod zaštitom države.
Ove akcije novinara svakako treba pozdraviti. Uz sve prijetnje i pritiske dio novinara je progovorio o nepravilnostima u društvu u kojem živimo. Počelo se otvorenije govoriti o korupciji u medijskim kućama, o utjecaju vlasti na medije. Osim što se novinare tuče, vrijeđa i ponižava izvana, često su izloženi unutranjim pritiscima kuća u kojim rade. Tu svakako prednjači HTV. Novinari smatraju za glavnog krivca policiju. Ne treba se zavaravati, glavni krivac je vlast za koga policija radi. Ta izvršna vlast daje si za pravo da odabirom rukovodećih i visoko rangiranih kadrova u policiji, odvjetništvu i sudstvu ima apsolutnu kontrolu nad tim institucijama. Policja je samo prva karika sistema koji bi trebao štititi građane od prijetnji, nasilja i kriminala. Odmah iznad policije nalazi se Državno odvjetništvo koje bi trebalo pokretati istrage i sudske procese. Odvjetništvo bi trebalo tražiti odgovornost od policije za nerad. Odvjetništvo nažalost šuti a ako se javi to je samo da zaštiti vladajući kriminal ili kada procesuira kriminal bez političkog pokroviteljstva. U slučaju da policija i odvjetništvo “propusti” koje kazneno djelo vladajućeg društva, tu je pravosuđe. Pravosuđe opet može nekažnjeno od ratnog zločinca napraviti saborskog zastupnika. Stoga treba tražiti odgovornost najviših dužnosnika, onih koji su odgovorni za organizaciju institucija na čijem ćelu se nalaze. Smjena jednog policijskog načelnika je jeftini trik koji je držao tjedan dana. Već nakon tjedan dana u Zagrebu je na ulici ubijena osoba iz vatrenog oružja. Policija tapka u mraku isto kako je tapkala i sa smijenjenim Tomuradom. Kada bi bio smjenjen ministar novi ministar pomeo bi sve smeće iz podređenih službi. To smeće zamijenio bi stručnim i odgovornim osobama. Samo takve, stručne i odgovorne osobe mogu raditi stručne i odgovorne poslove. Dokaz ovoj tvrdnji je šutnja izvršne vlasti. Nema glasa od Premijera i njegovih ministara o napadima na novinare, o ubojstvima građana i neefikasnosti institucija. Nisu li oni odgovorni za sistem koji je zakazao? Umjesto rada i odgovornosti naša vlada priča bajke o Hrvatskoj u EU. Tim bajkama vlada javnosti skreće pažnju s pravih problema kao što su nasilje, kriminal, korupcija, inflacija, prezaduženost... |
|
|
|