Igre na sreću nisu samo igre. To je veliki i unosan posao za državu, vlasnika igre i rijetke sretnike koji dobiju nagradu. Svi ostali sudionici dobrovoljno gube, žive za sljedeće izvlačenje i sanjaju premiju. Osobe kojima je san postao stvarnost a premija realnost, nazivao sretnicima. Zavidimo im, zamišljamo se na njihovom mjestu, u mislima trošimo njihov novac.
Dali su ti sretnici koji su od skromnih građana postali osobe sa, za njih puno novca, stvarno sretni?
Praksa je pokazala da u “laganoj lovi”, odnosno novcu koji je došao bez puno truda nema sreće. Taj novac se ne zna cijeniti, troši se nemilice bez reda, plana i cilja. Načinom “pijanog milijardera” novac brzo ode, ostane narušeno zdravlje, hrpa nepotrebnih skupih sitnica i često novčani dugovi.
U igri na sreću zvanoj Hrvatska demokracija imao situaciju sličnu opisanoj. Igra se provodi po izbornim zakonima. Namještanja i prijevare su normalno stanja. Premija se isplaćuje u vidu zastupničkih mjesta i ministarskih fotelja. Konzumiranjem premija sretnici dobiju ogromnu moć i neograničena bogatstva. Nažalost, ponašanjem poput "pijanih milijardera” koriste moć da bi uništili bogatstva. U igri gdje su umjesto radom i moralom do moći došli izbornom prijevarom igraći ne znaju cijeniti nagradu koju su dobili.
Pogledajmo kako to rade.
Ovih dana, kako doznajemo, počinje ovrha s računa države u Hrvatskoj narodnoj banci, a nastojat će se naplatiti najmanje 37 milijuna eura glavnice duga u sporu talijanske tvrtke Astaldi protiv RH za gradnju autoceste Zagreb - Goričan.
Cijelu cestu je trebao graditi Rojs
U drugoj polovici devedesetih godina česti su bili sastanci zamjenika ministara vanjskih poslova Hrvatske i Italije, Sanadera i Fassina. Na njima su se pretresala pitanja zaštite talijanske manjine, imovine esula, ali i otvaranja prostora talijanskim ulaganjima. No, Fassino je najneugodnije bio iznenađen kad mu je na ručku u Zagrebu upravo Sanader morao reći kako je državni vrh odlučio gradnju ceste povjeriti Rojsu i njegovoj mehanizaciji. Fassinu je od iznenađenja iz ruke ispala vilica, a onda je pitao: “A u kakvoj to zemlji vojska radi ceste”? (Ž. T.)
Sudeći po aferama koje nas svakodnevno “razveseljavanju” mi postajemo ostvarenje utopijske države koje komičari izmišljaju u svojim filmovima. Ono što se nama događa je prosto nemoguće u iole organiziranom društvu. Sklapamo međunarodne ugovore koje jednostrano otkazujemo. Sudske sporove gubimo pod naj nepovoljnijim uvjetima. Sve to država skupo plaća. Za propuste nitko ne odgovara. Krivca ima, za krivca se zna ali službenog procesa i pravovaljane presude nema.
Naša politika ne poznaje pojam struka i moral. Kako se vidi iz priloga RTL, o zaduženjima političara, u Hrvatskoj se ne zna tko što radi. Umišljeni političari uguravaju se u stručna tijela i prisiljavaju struku da donosi nestručne odluke. Takve odluke u korist su mafije a na štetu države. Primjeri ministra Polančeca, Kalmete, Šukera i ministrice Kosor zorno ukazuju njihovu nesposobnost i veliko neznanje. Oni kao ministri su političke osobe koje bi trebale organizirati i omogućiti struci da neometano radi. Osim što su pokazali da su nikakvi političari, ti ministri prikazanim “stručnim” radom dokazuju da su još gori stručnjaci.
Zaštitu svih političkih kriminalnih dijela prvenstveno provodi Državno odvjetništvo. Mladen Bajić već više godina uspješno prikriva sve poznate i nepoznate predmete iz privatizacije, ratnog profiterstva, državne korupcije i visokog kriminala. U Bajićevoj režiji svi od strane javnosti poznati slučajevi kriminala su uspješno spremljeni u ladice. Ono što na neki način uspije proći Bajićev filter izgubi se u hodnicima bezbrojnih i nesposobnih sudova i nemoralnih sudaca..
Na vrhu piramide kaosa ponosno stoji veliki Ivica. On je uspio reorganizirati tuđmanovu tvorevinu u ovo što danas imamo. Samo zahvaljujući velikom Ivici hrvatskom vladaju: Pašalići, Zagorci, Radići, Čermaki, Rojsi Petraći, Todorići, Raići, Bandići...
Postavlja se pitanje ima li netko u ovoj zemlji da nije rođak, prijatelj i stranački podanik gore nabrojanih mitskih likova? Netko hrabar, pošten, moralan i stručan da povede i izvuče ovu zemlju iz vrtloga kriminala. Da spriječi bankrot države i izvoz građana kao robova.