Datum: 24.12.2007

Kako je poznato Vijeće Europe je 6. prosinca u Bruxellesu potvrdilo da se 21. prosinca počinje primjenjivati Schengenski kodeks na novih devet članica EU. Ovih dana imao sam priliku provjeriti primjenu te odluke, primjenu Schengenskog kodeksa u Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj.

U subotu 22. prosinca osobnim automobilom krenuo sam prema Mađarskoj granici, točnije prema graničnom prijelazu Goričan. Nakon vožnje u koloni po zagrebačkoj obilaznici zbog vječitoga popravka mosta nad Savom kod Ivanje reke, putovanje postaje ugodno. Laganom vožnjom po autocesti Zagreb – prijelaz Goričan u dužini od 110 kilometra prošli smo za pedesetak minuta. Kod prijelaza preko granice sa hrvatske strane nije bilo nikakve vidljive promjene u odnosu na pred Schengenski režim. Na naš upit da li osobna sa kartonom ili putovnica, uljudni granični policajac nas je savjetovao da koristmo putovnicu ako odlazimo dalje od Mađarske i Slovenije u EU. Zahvalili smo se i produžili do Mađarske strane graničnog prijelaza. Na tom prijelazu također nije bilo vidljive promjene. Policijski službenik je provjerio podatke iz putovnice preko čitača koji je spojen sa računalom. Zatim je u putovnicu udario pečat ulazne vize i to je to.

Europa nam je bila pod kotačima. Naša Elantra zaplovila je cestom E86 kroz Mađarsku prema Slovačkoj. Od Hrvatsko Mađarske granice do Mađarsko Slovačke granice ima nešto više od 200 kilometra uglavnom ravničarske ceste kroz polja, sela i nekoliko gradova. Cestom se koristi lokalno stanovništvo, dosta međunarodnih kamiona i ljetni turisti: Njemačke, Poljske, Češke i Slovačke koji hrle na Balaton ili hrvatski Jadran. Nakon tri sata vožnje od Goričana stižemo do graničnog prijelaza Rajka na granici između Mađarske i Slovačke. Na prijelazima iz Mađarske i Slovačke strane nema više policijskih službenika, formirana je prometna traka, rampa podignuta i prolazi se bez zastoja. Pomalo žalimo, nema više pozdrava na hrvatskom i pitanja kuda idemo.

Nastavljamo dalje, Elantra sa svojih tisuću i šest stotina kubičnih centimetra i stotinu konja samo prede. No, ne damo Elantri da se previše razmaše, moramo stati na prvoj benzinskoj stanici da kupimo naljepnicu za vožnju po autocestama Slovačke. Nakon pet kilometra od granice stajemo na benzinskoj stanici i kupujemo naljepnicu koja vrijedi za sedam dana vožnje po svim autocestama u Slovačkoj. Cijena 150 slovačkih kruna ili oko 33 HK. Za usporedbu, u jednom smjeru cestarina Zagreb Goričan košta više nego tjedan dana svih slovačkih autocesta. Na ovoj benzinskoj stanici automobil se mora čuvati jer postoji mogućnost da lopine zarežu gumu, koja opet nakon nekoliko kilometra vožnje ispusti. Za vrijeme zamjene gume lopovi kradu iz unutrašnjosti automobila. Princip provjeren, prijatelja pokrali dok je mijenjao gumu. Slovaci tvrde da su ovi stručnjaci uvoz iz Rumunjske. Pa vjerujmo im.

Nakon uspješno kupljene i zaljepljene naljepnice te sačuvane gume hitamo autocestom prema Češkoj granici, smjer Brno. Vožnja je ugodna unatoč mraku i sitnom snijegu. Cesta je nasoljena a promet slab. Kroz Bratislavu se više ne prolazi, prije nekoliko mjeseci puštena je obilazna cesta sa tunelom te je putovanje dodatno skraćeno.

Poslje šezdeset-ak kilometra silazimo sa autoceste kod gradića Kuty i običnom cestom vozimo prema Skalicama. Nakon dvadesetak kilometara dolazimo da malog graničnog prijelaza, Skalice, između Slovačke i Češke. Situacija slična onoj kod izlaska iz Mađarske, prazni objekti podignuta rampa, prolaz dozvoljen. Ovdje nismo žalili za kontrolom jer su znali biti jako radoznali. Prelazak Hrvata preko tog malog prijelaza često im je bio čudan te su provodili svakakve kontrole. Normalno ništa nisu pronašli jer smo uvijek putovali u prijateljske posjete sa jedne ili druge strane granice. Imali smo u planu posuditi od prijatelja u Skalicam bicikl i s njime doći na granični prijelaz te predati Hrvatsku putovnicu. Zanimljivo bi bilo gledati efekat od toga. Ipak na sreću, ukinuli su granice i nema više kontrole i gubljenja vremena.

Vozimo posljednjih desetak kilometra i stižemo do cilja. Gradić Stražnice. Smještamo se u pansion kod Ivane.

Nakon obavljenog posla, prespavane noći vratili smo se u Hrvatsku. Povratak je prošao bez problema. Imali smo samo jednu graničnu kontrolu, kod ulaska u hrvatsku. Ovog puta vračali smo se kroz Sloveniju, gdje nam je granični policajac udario izlaznu vizu u putovnicu i gotovo. Sve u svemu putovanje kakvo se samo može sanjati. Europa bez granica, putuju ljudi i roba bez zastoja, bez neugodnosti. Ne gubi se vrijeme, ne stvaraju razlike.

Hrvatske u tom europskom društvu bez granica nema. Hrvatska politika javno se bori za ulazak u europsko društvo a tajno čini sve da u to društvo uđe što kasnije. Hrvatska politika samozadovoljno se valja u balkanskom blatu. Sa skoro svim susjedima nije u dobrim odnosima. Hrvatska ne rješava s Italijom i Slovenijom ribolovna i granična pitanja, granica i most ih muče u odnosima s Bosnom i Hercegovinom. U Hrvatskoj unutarnjoj politici pravi je kaos. Nemamo efikasno i pošteno pravosuđe. Takva situacija dovodi do nepoštivanja temeljnih ljudskih prava, pravo na jednakost i pošteno suđenje. Bez pravosuđa cvijeta korupcija i kriminal. Političke stranke ne žele rješavati postojeće probleme već stvaraju nemoguće koalicije. Te koalicije i njihovi “ugovori” učiniti će sabor nepotrebnim. Pregovoraći će se već sada dogovoriti što će Sabor u svom mandatu izglasati. Takva “demokracija” vodi nas još dublje u vlastite septičke jame i balkansko blato.

Gdje se Hrvatska nalazi i u kakvom je društvu vidi se u priloženom zemljovidu. Ono što se na tom zemljovidu vidi može se izreći u par riječi, Eurupa svuda oko nas. Prošli su nas i oni za koje smo govorili da su zaostali i pokvareni. Jako sam žalostan.

Na karti su tamnijom bojom označene zemlje članice EU, Više o članicama EU