U akciji USKOK-a i policije pod nazivom "Gruntovec" uhićene su 22 osobe - tri odvjetnika, sedam djelatnika Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu i Zaprešiću, jedan službenik Državnog odvjetništva, jedan službenik Općinskog suda i 10 građana, a za tri osobe se još traga, potvrđeno je na tiskovnoj konferenciji u DORH-u.

Uhićeni su zbog primanja mita i korupcije, a za svoje su usluge primali od nekoliko tisuća kuna, pa do čak i više od 5 tisuća eura. Novac su uzimali za nedopušteno izdavanje požurnica za određene predmete, te za izdavanje lažnih dokumenata.

Neslužbeno saznajemo kako su uhićeni referenti J.S., D.M., D.Ž., I.B., T.P., i D.B., zbog uzimanja novca za nedopušteno izdavanje požurnica za određene predmete, te zbog izdavanja lažnih dokumenata.

Više

1. Sud je pokrenuo sudski postupak na temelju tužbe koja nije sadržala niti jedan dokaz kojim bi se potkrijepile tvrdnje tužitelja o stečenom vlasništvu. U tužbi se navodi da će svjedoci potvrditi navode iz tužbe. U dosadašnja tri ročišta nije saslušan niti jedan svjedok koji bi potvrdio navode tužitelja o vlasništvu. Kupoprodajni ugovor koji je predan uz podnesak tužitelja od 6. travnja 2007. g ne dokazuje tvrdnje tužitelja o vlasništvu. Sud nije imao zakonske osnove za pokretanje sudskog postupka, kao što ne postoje osnove za nastavak postupanja po ovom predmetu.

2. Tužitelji su ustali tužbom protiv Marije kao prve tužene samo na osnovu suvlasničkog odnosa sa Katom od koje je navodno otac tuženih stekao vlasništvo nad nekretninom. Tužena Marija u odgovoru na tužbu od 28. studenog 2006. g. navela je da se protivi upisu vlasništva na svoju štetu jer za to ne postoji nikakav dokaz ili pravna osnova, te je navela da tužitelji svoje potraživanje rješavaju sa nasljednikom kojeg su naveli u tužbi. Sud nije uvažio molbu iz odgovora na tužbu tužene Marije. Pokrenut je sudski postupak u kojem je Marija, bez osnove, I tuženik.

3. Tužitelji u tužbi od 14. studenog 2006. g. tvrde da je njihov otac Mijo stekao predmetnu nekretninu te da su od očeve smrti 1963. godine nekretninu uživali tužitelji. Kao dokaz navode saslušanje svjedoka. U podnesku tužitelja od 6. travnja 2007. g. tužitelji pojašnjavaju da je otac Mijo nekretninu stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 18. 10. 1968. godine. Ugovor je nepotpisan i upitna je njegova vjerodostojnost. Uvidom u navedeni ugovor jasno proizlazi da Mijo nije kupac nekretnine već Vlado. Mijo, koji je umro 1963. g. nije mogao kupovati 1968. g. Ako Mijo nije kupio nekretninu, tužitelji je ne mogu od njega naslijediti. Tužena Marija u svom podnesku od 11. lipnja 2007. godine upoznala je sud sa lažima tužitelja i tražila odbacivanje tužbe. Tužitelji nisu pobili niti jednu tvrdnju iz podneska. Sud je ignorirao podnesak tužene Marije.

4. Tužena Marija na ročištu 22.listopada 2007. g. u spis je priložila ovjereni Diobni ugovor kojim je raskinut suvlasnički odnos na predmetnu nekretninu. Prema Diobnom ugovoru čestice u vlasništvu Marije nisu predmet potraživanja po ovom predmetu, te Marija više nije strana u ovom sporu. Ujedno je tražila povlačenje tužbe u dijelu koji se odnosi na nju. Sud ne priznaje Diobni ugovor i nastavlja sa progonom Marije..

5. Na ročištu 22. listopada 2007. godine tužitelj je kroz zapisnik zatražio i proveo promjenu tuženika. Tražio je da se umjesto Saše kao tuženik uvede Barica, koja je nasljednica pok. Kate. Kao razlog krivo navedenoga tuženika tužitelj navodi neznanje. Iz navedenoga proizlazi da je Saša, sudjelovao u postupku kao osoba koja ne može biti stranka u postupku. Sudjelovanje osobe koja ne može biti stranka u postupku smatra se bitnom povredom odredaba parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP. Sud ignorira navedenu povredu parničnog postupka.

6. Sud je svojim Rješenjem od 5. studenog 2007. godine povukao tužbu u odnosu na Sašu, koji je naveden kao nasljednik vlasnice predmetne nekretnine. U obrazloženju odluke sud se poziva na podnesak tužitelja od 23. listopada 2007. godine. Podnesak, temeljem kojeg je sud donio rješenje o odustajanje tužbe u odnosu na Sašu nije dostavljen tuženicima Mariji i Saši  te se oni nisu mogli očitovati na podnesak. Odustajanje od tužbe, u smislu čl. 193. ZPP moguće je samo uz pristanak tuženika. Pristanak tuženika nije moguć bez podneska u kojem se navode razlozi odustajanja. Odnosno, sud je bio dužan, u smislu ZPP, dostaviti podnesak tuženima jer im je to od interesa. Isto tako sud u rješenju nije riješio tko će snositi troškove postupka koji je trajao godinu dana a promjenom tuženika njegov učinak je ništavan.

7. Neuobičajenom brzinom sud je reagirao na zahtjev tužitelja za odustajanjem tužbe u odnosu na Sašu. Sud je na podnesak tužitelja od 23. listopada 2007. donio rješenje 5. studenoga 2007. godine. Iz druge strane, sud nije poduzeo ništa na zahtjeve koji proizlaze iz podneska tuženika od 11. lipnja 2007. godine i zahtjeva postavljenih na ročištu.

Iz navedenoga jasno proizlazi pristranost suca Ivanke koju iskazuje prema tužitelju. Nastavkom rada Ivanke na predmetu dovodi se u opasnost nepristrana i pravedna presuda. Stoga molim Predsjednika suda da, u smislu čl. 71. točka 7. ZPP, suca Ivanku izuzme iz predmeta Broj:VII-P-___/06.

U Velikoj Gorici, 13. studeni 2007. godine