|
Datum: 05.09.2026
Zašto NE idem na prosvjed: Kako su zahtjevi za Gospić postali pojas za spašavanje korumpirane Vlade
Klik za više
Organizatori prosvjeda "Hodaj za Liku – Hodaj za Hrvatsku!" uputili su Vladi Republike Hrvatske sljedeće zahtjeve:
Javnosti predstavljen cjelokupan plan sanacije s obvezujućim rokovima – rok: 20 dana.
Hitno uklanjanje 33.000 tona zakopanog opasnog otpada – rok: 3 mjeseca.
Uvrstiti gradsko komunalno odlagalište "Rakitovac" u plan gospodarenja otpadom.
Dugoročni, sveobuhvatni monitoring uz angažiranje neovisnih stručnjaka.
Uvođenje kolektivne zaštite u Zakon o zaštiti okoliša.
Uvrštavanje svih poznatih crnih točaka u plan gospodarenja otpadom.
Do daljnjeg privremena zabrana uvoza otpada – stupa na snagu odmah.
Prosvjed s ovakvim zahtjevima nije stvarna pobuna, već pomno orkestriran alibi koji korumpiranom sustavu daje demokratski legitimitet. Umjesto rušenja zarobljene države, ovim se činom Vladi omogućava da vlastiti kriminalni projekt pred javnošću i Europom zamaskira u rješiv "tehnički problem". Podmukla podvala u sudačkoj nadoknadi Objava ovih kompromitirajućih zahtjeva samo dan ili dva prije samog prosvjeda nije slučajnost, već pomno izračunata manipulacija i preuzimanje građanskog bunta.Kupovanje podrške naslijepo: Tjednima se ljude mobiliziralo na čistu emociju, nepravdu i apel za spas Like. Kada su ljudi već praktički krenuli na put motivirani bijesom, u zadnji tren im se podmeće dokument koji taj sustav amnestira. Prosvjednici kao taoci: Jednom kada izađete na ulicu, vaša se fizička prisutnost automatski knjiži kao podrška organizatoru. Čak i ako se ne slažete s ovim bezubim zahtjevima, vaša brojnost daje im legitimitet. Građani nesvjesno postaju statisti u tuđoj predstavi pred Vladom.
Namjerno gušenje kritike: Da su ovi "tehnički" zahtjevi objavljeni tjednima unaprijed, javnost bi ih imala vremena analizirati, raskrinkati njihovu besmislenost i uočiti da nitko ne traži odgovornost. Objavom u zadnji čas, javnost je dovedena pred gotov čin.
Ubacivanjem ovakvih zahtjeva neposredno pred prosvjed, organizatori su osigurali da se energija građana ne otrgne kontroli. Umjesto opasnog bunta, dobili smo strogo kontroliranu šetnju koja završava urudžbiranjem komada papira koji Vladi savršeno odgovara.
Kriminalni projekt, a ne ekološki incident
Zakopavanje 33.000 tona opasnog otpada u Gospiću nije slučajni propust sustava, već odrađen posao. Vlada je svjesno prilagodila zakone, izdala potrebne dozvole, kastrirala inspekcije i sustavno ignorirala prijave građana. Država u ovom slučaju ne rješava problem – država je poslužila kao operativni alat okupatora i kapitala koji je taj otpad tu i smjestio.
Amnestiranje krivaca kroz tehničke rokove
Traženje rokova od 20 dana za plan sanacije ili 3 mjeseca za uklanjanje otpada, uz namjerno izostavljanje zahtjeva za ostavkama, smjenama i kaznenim progonom, izravno je sudioništvo u zataškavanju. Od glavnog osumnjičenika traži se da sam sebi odredi zadatak i popravi štetu, čime mu se briše krivnja za ono što je učinio.
Populizam kao dimna zavjesa
Ubacivanje pravno neprovedivih i besmislenih zahtjeva poput paušalne "privremene zabrane uvoza otpada" služi isključivo skretanju pažnje s organiziranog šverca. Time se stvara buka oko mjera koje se ionako ne mogu provesti, dok stvarni kriminal prolazi ispod radara. Trajno treba zabraniti uvoz otpad koji se ne može obraditi ili reciklirati.
Nagrada za zločinački sustav
Prihvaćanjem ovih bezubih uvjeta, ista vlast koja je projektirala trovanje građana dobiva novu priliku, ovlast i proračunski novac da iznova dijeli unosne poslove sanacije – vrlo vjerojatno istim onim akterima koji su deponij i stvorili.
Kroz ovakav prosvjed, europske institucije će zapljeskati "konstruktivnom rješavanju krize", birokracija će udariti kvačicu, a stvarni arhitekti ovog zločina ostat će sigurni na svojim pozicijama. Inicijativa koja ne traži zatvor i pad onih koji su rasprodali zdravlje vlastitog naroda nije nikakav bunt, već tiho odobravanje sustava u kojem je država postala tek jeftino, zarobljeno odlagalište tuđeg smeća. 
|
