|
|
Datum: 15.07.2026 Pakt o kapitulaciji: Kako su Radin i Sever zamijenili interese građana za fotelje koje plaćate upravo viKlik za više
Hrvatska nije tek disfunkcionalna demokracija – ona je zarobljena država. U njoj institucije ne služe građanima, već klijentelističkoj hobotnici koja funkcionira po jednostavnom, ali pogubnom principu: lojalnost se ne dokazuje sposobnošću, već spremnošću na šutnju i bespogovorno izvršavanje naloga iz centara moći. Dvojac koji najbolje ilustrira ovaj mehanizam – Furió Radin i Krešimir Sever – nisu slučajni akteri, već arhitekti sustava u kojem su zastupničke klupe i sindikalne centrale postale samo odskočne daske za osobne sinekure. Furió Radin: Karijera podignute ruke Dugovječnost Furia Radina u Saboru nije bila rezultat obrane interesa nacionalnih manjina, već demonstracija apsolutne političke poslušnosti. Nakon 34 godine "dizanja ruku" za svaku Vladinu agendu, nagrada je stigla u formi pozicije posebnog savjetnika premijera. To nije bio profesionalni iskorak, već "naplata računa". Dokaz je to da u Hrvatskoj mandat zastupnika nije obveza prema biračima, već ulaznica za buduće sinekure u izvršnoj vlasti. Krešimir Sever: Amortizer nacionalnog egzodusa Dok je Radin bio "vojnik" u Saboru, Krešimir Sever je u sindikalnoj centrali igrao ulogu "amortizera". Pod njegovim je vodstvom Hrvatsku napustilo preko 400.000 radno sposobnih građana. Dok se država praznila, sindikalni vrh je kroz "socijalni dijalog" – tu praznu ljušturu zarobljene države – davao legitimitet politikama koje su tjerale ljude iz zemlje. Podrška zakonu o zabrani rada nedjeljom bila je vrhunac te simbioze; dok su se radnici borili za golu egzistenciju, sindikalni lideri su potpisivali primirja s onima koji su taj egzodus uzrokovali. Apsurd izdaje: Žrtva plaća svog krvnika Ovdje dolazimo do najcrnjeg apsurda hrvatske zbilje: svi ti ljudi, bez imalo savjesti, otvoreno rade protiv interesa onih koje su navodno trebali predstavljati. A najgore od svega? Upravo ti građani, koje su izdali i svojim djelovanjem otjerali iz zemlje, iz svojih džepova kroz poreze financiraju visoka primanja, savjetničke honorare i sve privilegije tih istih "vojnika sustava". Dok porezni obveznici krpaju kraj s krajem, Vlada iz proračuna izdvaja stotine tisuća eura za mrežu savjetnika čija je jedina stvarna funkcija "peglanje" imidža režima i održavanje stabilnosti sustava koji je te iste građane uništio. Građanin financira sustav koji ga ugnjetava, a taj ga sustav potom nagrađuje tako što plaća ljude koji taj sustav drže "zabetoniranim". To je ciklus u kojem žrtva izravno plaća svoga krvnika, a krvnici se smiju iz premijerovih ureda, znajući da su osigurali svoju egzistenciju na račun onih koje su pregazili. Evo što nam vlada ovim poručuje Vaš glas na izborima nije bio ništa drugo doli potvrda naše moći da vas ignoriramo. Dok vi plaćate poreze i borite se za egzistenciju, mi smo zauzeti nagrađivanjem onih koji su godinama vjerno provodili naše naloge i šutjeli dok smo vam uzimali budućnost. Ovo imenovanje nije stručna pomoć – ono je javna demonstracija da su fotelje naše vlasništvo, a vi samo izvor prihoda koji ih održava. Mi ne služimo vama; mi smo sustav koji upravlja vama, a vaša frustracija nam je samo dokaz da dobro radimo svoj posao. |
|
|