BLOG I VLOG

Datum: 19.11.2020

Sjećanje na Vukovar i one koji su Vukovar izdali

Prošla je još jedna tužna obljetnica pada Vukovara. Grada koji je najviše stradao u besmislenom i okrutnom ratu. Ratu koji se vodio na ovim prostorima početkom devedesetih godina, zbog želje bolesnih umova za promjenom granica i stvaranjem čistih nacionalnih država.

I sada dok gledam fotografije i filmove nevjerojatnih razaranja grada, patnji i bola građana koji su bili ubijani, ranjavani mućeni i ponižavani, ne mogu se ne sjetiti osoba koje su bile na vrhu piramide odgovornih za taj teški zloćin. Miloševića i Tuđmana. Oni su bili gospodari rata. Oni su organizirali propagandnu mašineriju koja je širila mržnju i strah. I sada u strahu i uvjerenju " oni ili mi", prijatelji, susjedi i poznanici postali su smrtni neprijatelji. Tome treba dodati plaćene psihopate koji su ubijali i klali kao četnici i ustaše, ovisno na čijoj su strani bili.
Pa onda hipnotizirane oficire koji su branili nepostojeću državu.
Ne smijemo zaboraviti vjerske predstavnike koji su zdušno radili na nacionalnoj netrpeljivosti. Rezultat toga je užas u kojem su Vukovar i njegovi građani najviše platili.
Politika i nakon rata debelo manipulira činjenicama i prikazuje iskrivljenu istinu. Hrvatska politika za sve krivi Miloševića i bivšu JNA. Jesu li samo oni krivi?

Kao prvo, do rata nije smjelo doći. Rat nikom s poštenim namjerama ne može koristiti. Niti jedan vođa naroda ne smije dozvoliti ubijanja i ranjavanja svojih građana, njihove imovine i imovine države. Svaki vođa mora na vrijeme zaštititi sve svoje građane.
Nažalost, građane Vukovara Tadašnji vođa nije zaštitio na adekvatan način.
Građani nisu na vrijeme evakuirani. Gradu nisu osigurani odgovarajući obrambeni resursi. Nije im osiguran koridor za snabdjevenije i povlačenje. Grad je bio prepušten paravojnim hordama krvoločnih, pijanih, mržnjom opijenih osoba.
Ulaskom tih hordi u razoreni grad krenula su smaknuća, mučenja, silovanja i odvođenja građana po logorima. Građana koji su prije toga danima živjeli po podrumima razrušenog grada, s malo i ništa vode i hrane. Tadašnji, apsolutni vođa hrvatskog naroda bio je Franjo Tuđman. Tuđman je bio i vođa najjače parlamentarne stranke, HDZ-a. Tuđman je bio i partizanski general. Školovan i iskusan vojskovođa. Dogodio mu se Vukovar. I opet, uz propagandnu mašineriju Tuđman i njegov HDZ izbjegli su odgovornost za ovaj neviđen poraz. Neviđenu patnju.

I eto nas 29 godina od pada Vukovara, nasljednici Tuđmana i predstavnici njegove stranke, HDZ-a, na čelu su kolone sjećanja. Predvode kolonu koja ne bi bila potrebna da su spriječili ili barem ublažili razaranje i zloćin.
Taj HDZ s Plenkovićem na ćelu izvodi perfomanse o pomirenju sa, iskreno, ne znam s kim. Valjda građanima srpske nacionalnosti. Istovremeno se organiziraju zastrašivanja i premlaćivanja istih tih građana. Građana kojima se onemogućava ustavno pravo na upotrebu ćirilice.
Da Plenković izađe iz blindirane limuzine, otpusti policajce koji ga čuvaju, ode među građane, vidio bi da se ljudi ne mrze. Živi se normalno, putuje se sigurno. I u Srbiji, i u Bosni, Mađarskoj, Sloveniji, Italiji osjećam se dobro i sigurno. Zašto bi me trebali oni koji su mržnju posijali sada miriti? Velika većina građana s ovih prostora shvatila je da su bili manipulirani.
Ne treba politika određivati kada će se tko nakloniti žrtvama, upaliti svijeće, položiti cvijeće. Politika mora osigurati da se to može uvijek sigurno napraviti. S ovom vlašću u Vukovaru, bojim se da to nije moguće. A na "ponos" onih koji su tu vlast izmislili, predložili, instalirali.

E mail