Datum: 01.08.2019 Neofeudalizam u HrvatskojZa početak citat iz Wikipediji "Neofeudalizam, što doslovno znači "novi feudalizam", predstavlja povratak nekih značajki feudalnog društva, prvenstveno ekonomskih i političkih, u današnjem dobu. Pojam označava politiku vladajuće skupine (vlada, parlament i sl.) koja ima za posljedicu (bilo s namjerom ili drukčije) da se sustavno povećava razlika u bogatstvu među bogatima i siromašnima, istodobno povećavajući moć bogatih slojeva društva i smanjujući moć siromašnih. Ove pojave se percipiraju sličnima tradicionalnom feudalizmu." Dakle, u Hrvatskoj se upravo događa scenarij iz gornjeg opisa, povećava se moć bogatih a smanjuje moć siromašnih. Bogati su dio svog kapitala uložili u sve bitne institucije u državi. Kontroliraju pravosuđe, policiju, vojsku, vladu, parlament.Demokracija je samo farsa preko koje se instaliraju poslušnici na strateške položaje. S tih položaja utječu na odluke kojima se bogati bogate. Jedan od očitih primjera takvog djelovanja je afera Agrokor. Tom aferom zaštićeni su "veliki" dobavljači od zasluženoga sloma. Njih su zaštitili vlada, pravosuđe, državno odvjetništvo. Primjer je i namjera kupnje INA-e. Zašto bi država kupovala nešto što je prodala? Ako se ne radi po zakonima, riješiti će sud. Sud može, ako postoji razlog, presudom naložiti oduzimanje tvrtke. Kupovina, očito odgovara privatnim interesima. Sljedeći primjer je zaštita kapitalista uvozom radne snage. Pa smanjenja PDV-a za ugostitelje. Ukida se i porez za mlade radnike. Sve to radi Vlada kako bi udovoljila lakome feudalce, a prevarila građane. Zašto su te mjere prijevara? Pa zato što s jedne strane smanjuju poreze a s druge strane nameću nove poreze i povećavaju postojeće. Pored toga diskriminiraju starije radnike koji moraju plaćati poreze. Rezultat te prijevare su nešto veća plača, isti ili veći životni troškovi. I sada zašto bi radnici ostali raditi u hrvatskoj ili se u nju vratili? Plenković, Marić i ostala nakupina pokvarene robe ovim trikovima neće privući robove, niti domaće niti one koje bi uvozili. Najveći problem izrabljivača radne snage su otvorene granice, otvoreno tržište rada u Europi i svijetu. |
|