Mućke

Datum: 22.12.2016

Javno privatni kriminal


Demokracija nije za svakog. Demokracija nije samo ustav i zakoni. Demokracija je kada se taj ustav provede u život. U Hrvatskoj imamo Ustav kojeg zovemo demokratski. Po njemu su napravljeni zakoni kako bi osigurali ono što nam ustav nudi. Imamo i političare koji u ime građana upravljaju državom. Za političare građani misle da su ih oni birali na izborima. No to nije tako. Za izbore liste kandidate predlažu predsjednici stranaka po kriterijima, podobnosti, stranačkoj pripadnosti i količini novca koji se donira. Na izborima građani, te kandidate pretvaraju u demokratski izabrane. Ti "demokratski izabrani" političari jednom kada dođu na vlast, slušaju i izvršavaju samo naloge onih koji su im omogućili dolazak na tu vlast. Javna je tajna da svaki hrvatski tajkun koji drži do sebe ima svoga ministra ili premijera.

Kako to izgleda u praksi jasno proizlazi iz javno privatnog partnerstva u zračnoj luci Zagreb.

Zračna luka Zagreb bila je javno poduzeće u većinskom državnom vlasništvu. Pozitivno je poslovala ali je zaostajala u razvoju. Razlog zaostajanja bio je u lošoj poslovnoj politici vlasnika, dakle države, gradova i županije. Da je vlasnik imao jasne ciljeve, uprave bi te ciljeve provele, kako su i slijepo provodile sve ostale naloge. Uz racionalizaciju poslovanja, kvalitetnim planiranjem, vlastitim sredstvima i kreditima zračna luka bi se modernizirala na daleko bolji i jeftiniji način od koncesije.

Vlada je opravdavala koncesiju tvrdeći da, Republika Hrvatska želi povećati kapacitet i razinu usluge za putnike u Zračnoj luci Zagreb koristeći se pri tom privatnim financiranjem te u tom smislu ući u javno privatno partnerstvo u obliku ugovora o koncesiji s privatnim partnerom, strana 1. koncesijskog ugovora,

U ovom obrazloženju jedna je velika laž, navodi se da Republika Hrvatska želi koncesiju. To nije točno, da bi RH, nešto željela onda bi to morali građani odlućiti na referendumu. Oni to nisu odlućili.

Druga laž je "koristeći se pri tom privatnim financiranjem", naime, vladin koncesijski izabranik nije mogao zadovoljiti uvjete financiranja jer je ZAIC - A Limited, 1 Park Row, Leeds LS1 5AB, Engleska, offshore tvrtka javnosti nepoznatog vlasnika, u to vrijeme,  bez zaposlenih, bez poslovnog prosora, bez referenci i bez novaca, bez kreditog rejtinga. Kasnije je vlada morala dati jamstvo za kredit svom "privatnom partneru" koji je trebao financirati projekte.

Zanimljivo je činjenica da je anonimni ZAIC - A Limited, u posljednjem krugu natječaja za koncesiju pobjedio zajedničke ponuditelje: Flughafen Zurich AG, PO Box, CH-8058 Zurich Airport, Švicarska (vodeći partner u zajednici ponuditelja i operator zračne luke) i STRABAG AG, Ortenburgerstrasse 27, A-9800 Spittal/Drau, Austrija. Na natječaj se javilo deset ponuditelja.

Kada smo već kod natječaja, dobro se prisjetiti da je na natječaju sudjelovao i turski TAV. Turci nisu ušli u drugi krug jer njihova tvrtka kći nije poslovala pozitivno.

Na natječaju su sudjelovali i Aeroporto de Paris i Bouygues - francuska tvrtka koja upravlja pariškim aerodromima. Ispali su prije završnog nadmetanja.Izvor.

I sada šlag na kraju, Turski Tav i francuski Aeroporto de Paris i Bouygues danas upravljaju zračnom lukom iako su izbačeni iz natječaja za koncesiju jer nisu zadovolili uvjete. Njihovi ljudi sada "drmaju" zračnom lukom, vidjeti pod mzlz u  sudskom registru Ministarstva pravosuđa.

Koliko je država loš vlasnik, odnosno koliko su političari bahati i pokvareni vidi se kada se pogleda u Koncesijski ugovor. Dakle, koncesijom se želi modernizirati zračna luka. Izgraditi terminal. Za očekivati bi bilo da je vlada kod raspisivanja natječaja imala idejni projekt tog objekta. Pa, proveden je i javni natječaj za izradu novog putničkog terminala zračne luke Zagreb. Poznat je i pobjednik natječaja i javnost je upoznata s njegovim radom. Bilo je za očekivati da na natječaju za koncesiju bude upravo taj pobjednički projekt. Ali ne, koncesijskim ugovorom je utvrđeno da koncesionar sam izradi idejni projekt kao i sve ostale projekte. Davatelj koncesije može te planove pogledati.

Ako tvrdimo da je terminal manji, da nema podruma, da je lošije kvalitete, u krivom smo. Terminal je točno onakav kako je ugovorom predviđeno. Ugovorom je predviđeno da koncesionar sam definira, što će graditi, kada će graditi, u kojem vremenu i koje kvalitete.

To je što se tiče gradnje. A da bi gradio, koncesionar treba novac. Tu isto tako nema problema, dižu se cijene usluga i izmišljaju novi nameti. Ima i genijalnih obrzaloženja za podizanje cijena, još su niže nego u Beču. Bravo ljudi, svaka vam čast. Možda bi trebalo dodati da su cijene veće kako bi mladi ljudi teže odlaziti trbuhom za kruhom. Ali i zašto da odlaze iz hrvatske, vlada se pobrinula da im stranci budu poslodavci i doma. Zašto ići u tursku kada možeš raditi kod turaka tu  u Velikoj Gorici.
Mladi ne odlazite iz svoje domovine, organizirajte se i okupite ispred vlade. Tražite svoja prava. Pravo na rad, jednakost i život dostojan čovjeka. To je demokracija. Ovo što nam političari serviraju je diktatura tajkuna.

Francuski turci i njihov anonimni hrvatski partner, koji im je omogućio koncesiju za koju su ispali iz natječaja, budu i zapošljavali, samo prije toga treba rastjerati zaposlene, a putem raznih agencija zaposliti nove radnike po ponižavajućim uvjetima.
Sva opisana događanja oko koncesije ne mogu se nazvati drugačije nego kriminal. Sve je poznato javnosti, državnom odvjetništvu, policiji, pravosuđu, saboru i vladi. Svi o tome šute. Uz nekoliko klikova na internetsku tražilicu može se skupiti dovoljno dokaza da se sudionici ove prevare optuže za izdaju nacionalnih interesa.
Neće se dogoditi klikanje i skupljanje dokaza, kazniti će se oni koji na nepravilnosti ukazuju.
To je demokracija i upravljanje državnom imovinom na hrvatski način.
Može li se niže?


E mail

Komentiraj

Ispis
Komentara(0)