Mućke

Datum: 12.10.2016

DORH mora istražiti koncesiju Zračne luke Zagreb


Posljednjih dvadesetak godina naučili smo da pretvorbe, prijevare i pljačke provode domaći "stručnjaci". S vremenom javnost se senzibilizirala i provjerava svaku akciju domaćih mutnih poduzetnika. Za razliku od domaćih mutnih poduzetnika, strane poduzetnike i investitore smatralo se dobrodošlim spasiteljima. Nažalost, ponekad i to nije točno. Da je to tako, pogledajmo INA-u. U njenom slučaju jasno se vidi model poslovanja, puno novca, puno moći, puno kupljenih političara, funkcionera i stručnjaka. Sve to dovelo je do gubitka kontrole države nad tvrtkom, unatoč većinskom paketu
Da bi izbjegli sumnje javnosti ali i porijeklo prvih milijuna, domaći mutni poduzetnici otvaraju offshore tvrtke, preko kojih kao strani investitori pljačkaju državu.

Upravo po opisanom modelu Republika Hrvatska dala je zračnu luku u koncesiju offshore tvrtki ZAIC A-limited.

Offshore tvrtka je poduzeće osnovano u inozemstvu koje pruža poslovne i ekonomske prednosti u odnosu na lokalno poduzeće. Offshore tvrtka je za nekoga u Hrvatskoj jedno posebno poduzeće osnovano u, recimo, Panami, Belize ili čak i Velikoj Britaniji koje ne plaća poreze na dobit izvan svoje matične države.

Offshore tvrtke imaju karakteristike da, ovisno o zakonu, ne moraju plaćati poreze na ostvarenu dobit, niti ne moraju predavati financijska izvješća. Ujedno se vlasnicima i direktorima takvih tvrtki nudi maksimalna privatnost jer njihova imena ne moraju biti javno upisana u sudski registar.

Offshore tvrtka se naziva i offshore kompanija. Svatko može registrirati offshore tvrtku. Za održavanje offshore tvrtke obično nije potrebno voditi knjigovodstvo, zapošljavati osobe ili predavati porezna izvješća jer su offshore tvrtke obično izuzete od poreza na dobit u njihovoj matičnoj državi.

Izvor: Wikipedia

Primijenimo li definiciju na tvrtku Zaic a-limited, ispada da je vlada dala najveću i najvredniju hrvatsku zračnu luku na bezuvjetno korištenje u vremenu od 30. godina tvrtki nepoznatog vlasnikam koji može biti kriminalac, koji će, tu istu vladu varati na porezima i prati svoj prljavi novac.
U Velikoj Britaniji ne plača se porez na dobit ostvarenu izvan Britanije, pa je za prevru na porezima dovoljno ispostavljati fiktivne račune samom sebi. Po potrebi se otvore offshore tvrtke kćeri pa se preko njih zamagle fiktivni računi a novac od dobiti bez poreza sjeda na offshore račune. Poslije država oprosti eventualne dugove.
Teško je i zamisliti koliko bude Hrvatska oštećena u 30. godina koncesije, a vlasnici koncesije koji mogu biti narko mavija, ili nogometna mafija, ili građevinska mavija, ili gradonačelnička mafija, ili ovršna mafija, oprati će svoje milijune i još debelo zaraditi. Koncesija za zračnu luku je zločin i nacionalna izdaja i treba sankcionirati izvršitelje.

Dakle, prva zadaća DORHA je utvrđivanje stvarnih vlasnika Koncesionara.
Druga zadaća DORHA je procesuiranje svih vladinih stručnjaka koji su odlučivali i dodijelili koncesiju tvrtki kojoj ne znaju vlasnika. Kao takva tvrtka nije mogla sudjelovati na natječaju jer ne ispunjava osnovne uvjete, recimo upravljanje nekom zračnom lukom.

Biti će tu još posla za DORH. Najveće opravdanje za davanje koncesije bila je izgradnja putničkog terminala. Godinama su njegovu izgradnju kočile razne interesne skupine koje su se ukopčale na zračnu luku i crpile njen novac. Vjerojatno, te iste interesne skupine, ili dio njih sada su prikriveni vlasnici koncesije. A da je tako, jasno je bilo kod donošenja odluke za davanje koncesije. Niti jedna interesna skupina nije bila protiv.

Pogledajmo mutne igre oko putničkog terminala Franjo Tuđman, ili s obzirom na izgrađeno terminal k plehnatom Franceku

Igre su počele 2008. godine kada održan međunarodni javni natječaj za projekt putničkog terminala. Pobjednik natječaja bio je rad autora: Branka Kincl, Velimira Neidhardt i Jure Radića. Njihova vizija terminala prikazana je na ilustracijama ispod.





Ovako je trebao izgledati terminal Franjo Tuđman
Ilustracije: Društvo arhitekata Zagreb


Nakon dodjele koncesije, projekt je ,očito, bitno izmijenjen te sada putnički terminal izgleda ovako:




Ovako izgleda terminal k plehnatom Franceku
Fotografije: Jutarnji list

Kada usporedimo ove ilustracije i fotografije teško možemo pomisliti da je to jedan te isti terminal. Terminal kakav je zamišljen i terminal kakav je izgrađen. Prvo što pada u oči je materijal krova i fasada. Troslojno, izo, termo staklo zamjenjeno je limenim pločama. Čelični noseći profili zamjenjeni su cijevima za pridržavanje obloga kod betoniranja u tunelima.
U unutrašnjosti terminala osjeća se strah i nelagodan jer cijevi na plafonu podsjećaju na skelu, a na skeli su radnici i opasno je dolje prolaziti.
Pored viđenoga došlo je i do promena koje se ne vide na slikama. Jedna od velikih i bitnih promjena je odustajanje od podzemne sortirnice. Ta promjena stvarati će velike tehnološke probleme, a sve da bi koncesionar profitirao.
Da stvar bude zanimljivija, vlada je dala jamstvo koncesionaru za kredit od nekih 170 milijuna eura. Zašto? I kome? Koncesija je bila zamišljena kao privlačenje investitora. Sada investitora financira vlada.
Daleko bolje bi bilo da je vlada dala aerodrom Todoriću. Znali bi tko je vlasnik a i ne bi mu trebalo jamstvo države.
Evidentno je došlo do promjena koje su išle na štetu kvalitete i vizualnoga izgleda. Tko je to odobrio?
Koliko je poznato, pobjednički projekt putničkog terminala bio je sastavni dio natječajne dokumentacije za dobivanje koncesije. Međutim, koncesionaru i njegovom izvođaču Vijaduktu to nije uspjelo izvesti.
Eto posla za DORH. A što kada se utvrde kaznena dijela? Podići će se kaznena prijava protiv nepoznatog vlasnika offshore tvrtke u Velikoj Britaniji.

Krunoslav Šams bio je zadužen za koncesije u ministarstvu, nagrađen je radnim mjestom u ZLZ
Foto; Večernji list

S navedenim nepravilnostima, ili pravilnije, s kriminalom na zračnoj luci upoznat je nadležni ministar te je zamoljen da temeljem svojih ovlasti i dužnosti zatraži istragu kod nadležnih institucija. A prvenstveno da očisti svoje dvorište od uhljeba koji su na velikoj državnoj plaći, uživaju ne pripadajuće privilegije, rade protiv interesa države u korist mafije. Primjer koncesije, svi uključeni u njeno ostvarenje morali bi, za početak, biti suspendirani i uklonjeni iz bilo čega državnoga

Zahtjev za istragu


E mail

Komentiraj

Ispis
Komentara(0)