Mućke

Datum: 21.12.2014

Stranke za predsjednika RH


Ako se predsjednika bira na neposrednim izborima, a tako piše u Ustavu Republike Hrvatske, nije jasno što u izbornim kampanjama rade političke stranke, njihove vođe i podanici. Stranke imaju pravo predložiti svog kandidata, mogu mu pomoći i donacijom i to bi bilo otprilike sve. Dalje nastupa kandidat čiji je dosadašnji rad, djelovanje i ugled javnosti poznat. Kandidat ili kandidatkinja imaju dužnost prezentirati svoj program djelovanja kao predsjednik Republike i obavezu odazvati se na javne skupove, prezentacije i sučeljavanja u medijima.

Jednom izabran od većine građana,Predsjednik Republike Hrvatske najmoćnija je osoba s najvećim ovlastima u Republici Hrvatskoj.Ali pod uvjetom da osjeti koji su problemi u društvu i što građani žele, a onda znati naći načina, zajedno s građanima, na koji će probleme riješiti. Predsjednik nema direktnih ovlasti da nešto na brzinu riješi, to ne bi bilo dobro jer bi vodilo u diktaturu, ali iza sebe ima građane čije probleme rješava i uz pomoć kojih će prisiliti nadležne na potrebno djelovanje. Na primjer, podržati će referendume, obezpravljene, nezaposlene, oštećene, siromašne, bolesne. Podržati će i poticati na organiziranje novih udruga, stranki i pokreta u segmentima društva gdje su uočeni problemi. Kada je to od interesa građana podržati će, inicirati pa i sudjelovati u prosvjedima, štrajkovima i sličnim akcijama. Osuditi će kriminal svih vrsta i podržati i inicirati akcije i načine rješavanja istih. Neće odlikovati državne odvjetnike zato što nisu "kukurikali" i završili u loncu. Utjecati će da rade svoj posao.

Takvog predsjednika, koji živi i radi za građane, građani će prepoznati i podržati. On ne će biti fikus, biti će, ono što funkcija predsjednika Republike treba biti, najmoćnija osoba u državi.

Za razliku od građana koji žele moćnog predsjednika, političke stranke takvog predsjednika ne žele. Oni žele, predlažu i podržavaju fikuse i lignje. Za izbore stranke podmetnu više fikusa pa uz pomoć; tajnih službi, skupih stručnjaka, izbornih inženjeringa i kontroliranih medija stvore sliku demokratskih izbora na kojima su građani birali. Da birali su kandidate koji su već bili izabrani od stranaka ili onih koji strankama vladaju.

Predsjednička kampanja koja je u tijeku,upravo je onakva kakva ne bi smjela biti. Imamo kandidata i kandidatkiju koji nisu osobe, koji su stranke. Njih podržavaju, financiraju i kontroliraju stranke. Kandidati se kao ljubimci vode po selima i gradovima u kojima ih čekaju stranački aktivisti. Maše se zastavicama, pričaju se gluposti troši se novac. Tu su šareni autobusi u kojima kandidati od slame izvršavaju naredbe plaćenika koji ih savjetuju što misliti i reći, kako se ponašati s kim se družiti. Što će nam slamnati predsjednik koji misli kao Milanović ili Karamarko? Pa njihove misli i djela dovele su nas na dno europe.

Stranačke vođe, vidoviti i sposobni, daju novac na bijelo i crno. Hvale, izmišljaju podržavaju, potkopavaju. Vesele se, ljute. Nervozni su. Zašto, pa to su izbori za Predsjednika Republike Hrvatske kojeg će izravno birati građani i koji će biti predsjednik svih građana bez obzira na vjeru, boju, stranku, seksualnu opredijeljenost, visinu i širinu. Smeta li stranačke vođe da predsjednik bude moćan, da radi za interese građana? Pa i stranke bi trebale raditi u interesu građana.

Predsjednički kandidat Josipović ne bi trebao kampanju, on ju je imao 5 godina. U pet godina toliko je malo napravio da mu sada treba puno, puno novaca i savjeta da bi dobio još pet godina. Bio je lignja i kampanjom želi dokazati da je fikus, da će šutjeti, neće korisno raditi i tako SDP-u pomiči.

Predsjednička kandidatkinja Grabar-Kitarović u nešto boljoj je situaciji, karijeru je odradila kao fikus stranke koja je zbog dokazanog kriminala trebala biti ukinuta, a sada u kampanji samo želi potvrditi da će tim putem, putem slijepe stranačke poslušnosti i lojalnosti, nastaviti.

U svakom slučaju treba skinuti kapu "stručnjacima" koji su deformirali i ukinuli demokraciju u Hrvatskoj. To je izvedeno maestralno, na način da većina građana vjeruje da žive u demokratskom društvu i da na slobodnim izborima biraju svoje predstavnike. Nažalost, to nije točno. Kvalitetan, neovisan kandidat ne može doći do izbora. Partije, ili s obzirom na stanje u hrvatskoj, kriminalne organizacije, su te koje određuju, odaberu kandidate, omotaju to celofanom i onda nam podmetnu na liste i mi biramo. Biramo kandidate partije, osobe koje su njima podobne. Tako je na svim izborima, parlamentarnim i predsjedničkim. Na ovim izborima možda je važno Milanoviću i Karamarku da pobjedi njihov kandidat, mafiji je svejedno, oba su za njih podobna. Niti jedan kandidat neće ih ometati.
Dokaz, da biramo već odabrane je sabor, vlada, predsjednik. Izabrani predstavnici ne zastupaju interese građana. Građana koji su ga birali. Uvijek se brane interesi i slijepo sluša onog ili one koji su ga na listu stavili.


E mail

Komentiraj

Ispis
  • Kandidati kada im je prihvaćena kandidatura trebali bi imati isti tretman u medijima. nekako mi je veći problem novac. kandidat s puno novaca može si kupiti dodatni prostor za promiđbu, reklamne panoe, tv i radio reklame i sl.

    Ivan, 22.01.2015 14:54:19
  • Na koji način da se predstavi kandidat za predsjenika ako nije ni u jadnoj stranci.TV.urednici očito imaju drugačije direktive.Pravim programom trebalo bi omogučiti predstavljanje poštenih,ekonomskih i političko sposobnih ljudi koji bi se svojim programom nametnuli narodu.Vjerujem da takovih ljudi imamo.

    pobro, 22.01.2015 10:38:20
  • Komentara(2)