Datum: 15.07.2010

Odnos hrvatskih političara prema narodu najbolje mi oslikava narodna izreka "sit gladnom ne vjeruje". Siti političari ne vjeruju da je strašna kriza zavladala jadnom našom. Masni političari ne žele priznati da su za tu krizu oni odgovorni. Oni su je stvorili. Svojom sebičnošću, lakomošću i kvarnošću uništili su i uništavaju sve dobro što je država imala.

Ne prezaju, debele guzice, surađivati s podzemljem. Normalno im je utjecanje na pravosuđe. Zapošljavanje podobnih i nesposobnih, za njih je pravilo. Zakoni, demokracija i ljudska prava, u državi sitih političara rijetka je iznimka. Udio laži u hrvatskoj politici, od Hebrangovih deset posto, uz Sanadera i Kosoricu popeo se i preko devedeset posto.

Hrvatska država je laž. Hrvatska nije demokratska, nije pravna država. Hrvatska je država u kojoj se kriminal razvija zadnjih dvadeset godina. Kriminalaci, mafijaši, lobiji, ma kako god da ih zvali, u potpunosti su preuzeli sve bitne funkcije u državi i podredili ih osobnim interesima. Mitom i korupcijom kupljeni su političari. Oni su na isti način organizirali sve što je državno. Nepotizmom, ucjenom, prisilom, zastrašivanjem vlada se Hrvatskom. Rezultat te diktature kriminala je gubljenje radnih mjesta, radnih pogona, pad standarda građana, gubitak temeljnih ljudskih prava.

Policija radi za Horvatinčića, Bajić radi za mafiju. Kosor i njena, pospana svita, nadziru to bezakonje te pljačkom građana i zaduživanjem osiguravaju da kriminal cvijeta, da debeli budu deblji...

Pod kriminalom ne mislim na džepare, i sitne lopuže. Mislim na kriminal s kravatom. Na takozvane lobije: trgovačke, građevinske, prometne...

Nažalost, hrvatska politika, osim kao pojam, ne poznaje oporbu. Mafija je uspjela, specijalnim metodama počistiti časne političare a ono što je ostalo, korumpirati. Dio građana, mafija je učinila ovisnim o sitnim privilegjama, radnim mjestima, mirovinama.

Pravosuđe, u stvari to što imamo nema veze s pravosuđem, osigurava funkcioniranje takve, kvazi države. Pravosudna "elita" izvrsno se snalazi u zaobilaženju zakona. Hrvatski zakoni prepisani su i donešeni za EU. Pa neka si ga oni i primjenjuju, misle vladajući. Kod nas vlada zakon jačega ili zakon bogatijeg. Novcem i batinom stvaraju se carstva.

Građani, radnici, birači, što je to u Hrvatskoj? Jednokratna maramica ili, još bolji primjer, toaletni papir. Samo za jednokratnu upotrebu. Glasaj kenjac, puštam vodu.

Jasni primjeri, stanja u državi upravo su u tijeku. U Zagrebu je policija nasrnula na građane. Karamarko tuče po Zagrebu.

U politici je HSLS izašao iz vladajuće koalicije. HDZ je kupio njihove zastupnike. DORH i USKOK to će blagosloviti.

Šuker zadužio državu da bi vlada mogla nastaviti s diktaturom. Platiti, policiju, vojsku, poslušnike i njihove privilegije. Da bi Todorić mogao trgovati. Jura Radić graditi, nevidljive mostove i loše ali preskupe ceste. Da bi željeznice mogle ubijati. Auto ceste izmišljati radove, HEP kupovati skupo, pa mafiji prodati jeftino...
Smradovi.

Ova tri slučaja u smislu demokracije, ljudskih prava i pravne države, ukazuju na mrak u mračnoj državi. Nema te Elektre koja bi nas mogla u skoroj budućnosti osvijetliti. Naša demokracija i ljudska prava u kamenom su dobu. Tek izlaze iz pećine. Svjetla u pećini još nema. Tek smo našli dva kamena kojima pokušavamo napraviti iskru.

Dug i bolan će biti put do ostvarenja sna, Hrvatska država. U ostvarenje smo krenuli prije dvadeset godina, sada smo dalje nego što smo bili kada smo krenuli.

Ne zaboravimo, mafija je dvadeset godina plela ovu mrežu. Koliko nam treba da se izvućemo?