| |
|
Datum: 07.03.2010 Korupcija i koalicija seljačinaNaša "draga" premijerka priča ono što joj najbolje ide. Priče za malu djecu. Pričica Crven-ka-pica kako ju priča sijeda glavica natjerala mi suze na oči. Kada sam čuo nisam mogao vjerovati. Što to ona hoće reći? Borba protiv korupcije u kojoj nema nedodirljivih? Za koga ona smatra ovaj uglavnom jadan i gladan narod? Narod koji ostaje bez posla, bez plaća... Smatra ga vukom kojega će njezin lovac, ne Luka nego Karamarko, ušutkati i upucati? Karamarko se ponovo dokazao u Zagrebu zatvarajući prosvjednike koji su uredno prijavili prosvjed. Da njegova policija nije bila u pravu utvrdio je prekršajni sud. Draga naša premjerko, posao koji obavljate je za ozbiljne ljude. Stoga, priče ostavite za unuke. Korupcija, koju priznajete da razara državu, državu koju vodite Vi i Vaša stranka, prisutna je svuda oko nas. Najviše u društvima i institucijama koje su pod direktnom upravom Vlade. U ta društva i institucije Vi naredbom postavljate: skupštine, nadzorne odbore i uprave. Oni izvršavaju vaše naredbe, uživaju vaše privilegije i zaštitu od kaznenog i inog progona. Poštovana, da mislite ozbiljno, djelovali bi učinkovito.
Na primjer, poznato je da u cestogradnji smrad korupcije dopire do Crne Gore, pa i do Bugarske. Kada nešto smrdi, treba utvrditi što je uzrok smradu, izolirati izvor, provjetriti prostor i onemogućiti da ponovo dođe to tog smrada. Stolicu, meku i tvrdu, isprati i spremiti u izolaciju, odnosno kanalizaciju. Dakle, u cestogradnji, i svugdje gdje je ima, mora se javno reći, bilo je nepravilnosti, bilo je korupcije. Dijagnoza pa terapija. Evidentno je da su višestruko povećane cijene izgradnje i održavanja autocesta u posljednjih desetak godina. Postoji struka i pravila tih struka po kojima se može s velikom točnošću utvrditi koliko neki posao vrijedi. Dakle usporedbom planskih i naplaćenih troškova utvrđuju se nepravilnosti i krivci za te nepravilnosti. Krivci bi trebali biti barem onemogućeni da upravljaju državnom imovinom. Dakle, stolica, izolacija, kanalizacija. Umjesto navedenoga načina rješavanja problema u cestogradnji, draga naša vlada, nagrađuje krivce otpremninama, te želi dio poslova iz Hrvatskih autocesta izuzeti u neku novu tvorevinu. Iz tih postupaka jasno proizlazi da se želi reorganizacijom onemogućiti pristup informacijama o kapitalnim krađama. Nova tvorevina okupit će "povjerljive" kadrove koji će onemogućiti pristup javnosti informacijama. Na našu veliku žalost, kriza, nezaposlenost i veliki nameti države smanjili su i svakim danom sve više smanjuju promet na hrvatskim cestama. Zbog toga potrebno je odgoditi investicije u cestogradnji te usmjeriti sredstva u trenutno profitabilna ulaganja. Smanjenje prometa na cestama ne idu na ruku poljoprivrednicima. Njihove blokade prometnica imaju manji efekt. Zanimljivo je ponašanje Vlade u sporu s poljoprivrednicima. Ona obećava a obečanja ne izvršava. Nije u u potpunosti isplatila poticaje za 2008., za 2009. godinu, a ne želi isplatila niti za ovu. Normalno, seljaci se s takvim ponašanjem ne slažu. U pravu su. E, sada dolazimo do pravog bisera. Vlada u pregovorima nudi isplatu dijelom u novcu i djelom u repromaterijalu. Kažu, u proračunu nema dovoljno novca a da svako povećanje proračuna vodi u bankrot. Uredu, ali što je za vladu repromaterijal? Nešto samoniklo? Nešto što ne košta ništa? Pokupi se i preda seljacima? Tek preuzimanjem od strane seljaka repromaterijal dobije vrijednost? Mislim da ovo nije točno. Repromaterijal ima vrijednost. U repromaterijal ugrađena je sirovina, energija, rad, prijevoz. Sve to ima svoju cijenu. Vlada želi jedan problem riješiti stvaranjem više novih problema. Želi da poljoprivrednike na cesti zamjene radnici kojima će vlada oduzeti proizvode. Zar vladi nije dosta velik unutarnji dug? Neplaćanja koja generiraju državne firme. Ta neplaćanja uzrokovala su bezbroj neisplaćenih plača, stečaja, otkaza i zatvaranja poduzeća. Baš to nas je dovelo tu gdje jesmo. Uprave koje troše više nego što imaju su nesposobne i treba ih zamjeniti. Kod rješavanja problema sa poljoprivrednicima zanimljivo je ponašanje vodstva Hrvatske seljačke stranke. Oni su aktivno sudjelovali u kreiranju politike prema selu. Sada kada nisu ispunjene obveze vlade, kada su poljoprivrednici prevareni, Friščićevci šute, podržavaju vladu. Ne seljaka. HSS stranka slavne povijesti, duge tradicije više ne živi. Ovo što je ostalo je Hrvatska stranka seljačina, koja se bazira na Radićevim principima. Mislim Jure Radića, potkupi, ukradi nosi vozi, bog ti pomozi. Rješenje nije pretakanje iz šupljeg u prazno. Rješenje je krpanje šupljeg, a šuplje su državne firme i institucije. Šuplje su glave uprava, nadzornika i inspektora. Potrebna je reorganizacija svega državnog. Potreban je reizbor. Podobne trebaju zamjeniti sposobni. Privilegije treba ukinuti a s njima i bonuse, neopravdane nagrade, kartice, avione i rakete. Cijena proizvoda ne može podnijeti sve što su nesposobni i nemoralni u tu cijenu ugradili. Potrebno je uvesti tržišne principe. Sve ovo bio bi normalni demokratski proces. Problemi, nesposobna vlada, ostavka, novi izbori, nova vlada i idemo dalje. Hrvatska nažalost ne može normalno riješiti problem. Nema nikoga tko bi bio spreman preuzeti odgovornost upravljanja vladom. Nema, oporbe. Nema sposobnog lidera. SDP i njihov lider, nisu spremni za preuzimanje vlasti. Oni o glavnim problemima šute, ne nude rješenja. Zoki Milanović, hrabar kakav je, iz mišje rupe promatra što se događa. Boji se čovjek jer je premjerka naredila "špijunčini" Karamarku procesuiranje SDP-ovih grijehova. A slijedi i osveta Bajića, državnog odvjetnika. SDP se s razlogom protivio njegovom ponovnom imenovanju. Bajić to ne može zaboraviti. I da, od kad je Bajiću produžen mandat nema više spektakularnih istraga DORH-a, nema progona Sanadera, Polančeca, HAC-ovca, Podravkaša... U interesu vladajućih je da se to zaboravi. Očito je obećanje zataškavanja tih afera Bajiću omogućilo reizbor. |
|
|
|
