Home

Datum: 27.10.2009

ISO norme u službi kriminala, mita i korupcije


Jedna od zagonetki koja me proganja već duže vrijeme je uvođenje ISO (International Organization for Standardization ) normi u državna poduzeća i ustanove. U hrvatskim firmama najčešće se uvode sustavi upravljanje kvalitetom ISO 9000 i upravljanje okolišem ISO 14000. Hrvatski zavod za norme ili skraćeno HZN član je ISO-a.

U pravilu, nakon implementacije sustava kvalitete firme priređuju svečanosti kod dodjele certifikata i s ponosom objavljuju tu novost u poslovanju. Tako su napravile i Hrvatske autoceste, HEP, HŽ, Podravka ali i mnoge druge državne i privatne firme, ministarstva i ustanove. Produkt sustava kvalitete trebla bi biti racionalna proizvodnja uz kvalitetniji i jeftiniji proizvod ili usluga. Korisnici tih proizvoda i usluga trebali bi to prepoznati.

Bit zagonetke koja me mući je u negativnim rezultatima koje certificirane državne firme postižu nakon primjene sustava kvalitete. Ne mogu vjerovati da je moguće uz ispravno primijenjen sustav kvalitete odabrati nepovoljnijeg izvoditelja, dva puta platiti iste radove, fiktivno zapošljavati radnike, novcem tvrtke kupovati dionice za rukovoditelje, ili, kod sustava upravljanja okolišem upotrijebiti sredstvo protiv korova kojem je nus pojava, željeznička tragedije.


S obzirom na "rezultate" u isoiziranim firmama, korupciju, kriminal i nepotizam, koji u pravilu ne otkrivaju interne kontrola i kontroling već novinari i radnici (zviždač), nameće se pitanje što ne valja. Da li su loše norme? Loša implementacija normi? Loša primjena normi?

Da su loše norme, teško je povjerovati.

Norma prema HZN je dokument donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, koje za opću i višekratnu uporabu daje pravila, upute ili značajke za djelatnost ili njihove rezultate s ciljem postizanja najboljeg stupnja uređenosti u danome kontekstu. Norme bi se trebale temeljiti na provjerenim znanstvenim rezultatima, i biti usmjerene promicanju najboljih prednosti za društvo.


Suport kod uvođenja normi kvalitete su konzultanti, odnosno savjetnici koji za veliki novac prodaju savjete kako u praksi primijeniti norme. Obično su stručnjaci opće prakse i ne poznaju područje rada klijenta kojeg savjetuje. Po uvođenju sustava izdaju se certifikati. Certifikati nisu trajni već se vrši kontrola primjene i produženje certifikata. U praksi to znači samo parada koja se izvodi u određenim vremenskim periodima i skupo plaća.


Na kraju lanca nalazi se firma koja je uvela sustav kvalitete i za to dobila certifikat. U tim firmama stručnjaci, koji poznaju tehnologiju rada, trebali su uvesti dijelove sustava kvalitete koji bi njihovom proizvodu dao kvalitetu a proizvodnji rentabilnost.

Umjesto dobrog proizvoda i dobrih poslovnih rezultata, sustav kvalitete, HR verzija, zamračio je: javne nabave, zapošljavanje, organizaciju poduzeća, sistemizaciju radnih mjesta. Omogućio je ne transparentna poslovanja, sumnjiva plaćanja, neviđene privilegije i druge nedopustive radnje. Nakon sustava kvalitete proizvodi i usluge su skuplji i ne kvalitetniji a radnici siromašni i nezadovoljni.

Hrvatska poduzeća izlaskom iz komunizma imala su organizacije koje su se temeljile na tehnologijama i iskustvima. Sustavom kvalitete trebala se organizacija samo modernizirati, primijeniti nova saznanja a ne do temelja izmijeniti i kriminalizirati.

U uvođenju sustava kvalitete, prema moji saznanjima, sudjelovali su za upravu prijateljski konzultanti, koji su bili preplaćeni i nedovoljno stručni. Certifikati su se kupovali a ne izdavali temeljem ispravne implementacije. Isto tako su se certifikati produžavali. Voditelji procesa u firmama bili su nestručni poslušnici koji su uz pomoć konzultanta osigurali nesmetano provođenje kriminalnih radnji. Sustav kvalitete uveden u hrvatska poduzeća poznata po aferama, skupo je plaćena prijevara. S ISO normama to nema nikakve veze.

Jedna od mjera potrebnih za izlazak iz krize, odnosno za kvalitetno poslovanje treba biti i revizija svih tih silnih sustava. Ti sustavi s jedne strane omogućili su kriminalne radnje a s druge strane učinili su proizvod ili uslugu ne kvalitetnijim.

Potrebno je utvrditi što je sustav kvalitete a što sustav prijevare. Također je potrebno utvrditi odgovornosti svih koji su omogućili taj sustav prijevara. Odgovornost prvenstveno treba tražiti od uprave tvrtki koje su to uvele, pa konzultantskih tvrtki koje su to omogućile.

Zanimljivo, uz sve kriminalne radnje u certificiranim tvrtkama nema otkazivanja ili oduzimanja certifikata kvalitete ili zaštite okoliša.

Osobno sam protiv konzultantskog načina uvođenja sustava. Sustav trebaju uvoditi stručnjaci koji poznaju proizvodni proces. Lakše je stručnjake iz proizvodnje naučiti normama, nego stručnjake za norme naučiti proizvodne procese. Osim toga, dužnost je svakog stručnjaka iz proizvodnoga procesa da prati i primjenjuje pripadajuće norme. Proces se treba obavljati postupno i uz veliku senzibilnost. Certifikat bi trebali izdati i produžiti zadovoljni kupci, korisnici usluga.


E mail

Komentiraj

Ispis
  • Kvaliteta uspostavljena ISO standardima u Podravci stvarno je "vrhunska", napunila zatvor i smjenila ministra Pol anceca

    Mucke, 08.11.2009 10:37:17
  • Komentara(1)