U Hrvatskoj sve više radnika u proizvodnim i uslužnim djelatnostima ostaju bez posla ili im se smanjuju plače. Nakon godina lažnog blagostanja, u kojima je država kreditima pokrivala promašaje, radnici su se također zadužili kako bi riješili osnovna životna pitanja. Kupovali su automobile, kuće, stanovi...
Globalna kriza i katastrofalno vođenje gospodarske politike uzrokuju probleme gospodarstvenicima koji ne mogu prodati i naplatiti svoje proizvode i usluge. Zbog tih problema prisiljeni su smanjiti ili ugasiti djelatnost koju obavljaju. Radnici ostaju bez dijela ili cjelokupnog prihoda ili bez zaposlenja.
Bez prihoda, zaduženi radnici, mogu ostati i bez stanova, kuća, automobila, za koje ne mogu plaćati kredite.
Banka nema obzira prema krizi i svojim dužnicima. Nju savjest ne peče zato što su u bescjenje prodali nečiju imovinu da bi naplatili svoja potraživanja.
Izlaz iz takve situacije neki jesu a neki će potražiti u pružanju seksualnih usluga.
Pružanje seksualnih usluga jedna je od najstarijih radnji u povijesti čovječanstva. Dogovorom dviju strana obavi se radnja. Za obavljenu radnju isplati se dogovorena naknada. Koliko je do sada poznato seksualni odnos nije štetan, veće naprotiv koristan i poželjan. U nekim slučajevima preporuča se i kao terapija.
Dakle, kad se dvije strane dogovore i obave seksualni odnos, nema oštećenih. Zadovoljni su i davatelj/davateljica usluge kao i primatelj/primateljica usluge. Što su željeli, to su dobili.
E, Kazneni zakon ne misle tako. On brani takve odnose a organizatore dogovorenoga seksualnog odnosa tretira kao kriminalce.
Tako u članku 195. Kaznenog zakona piše:
Tko radi zarade organizira ili omogući drugoj osobi pružanje seksualnih usluga,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.
Mišljenja sam da je navedena odredba Kaznenog zakona u suprotnosti s odredbom Ustava Republike Hrvatske koji u svom 54. članku navodi:
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako
radno mjesto i dužnost.
Osim što je sankcioniranje dobrovoljnog pružanja seksualnih usluga u suprotnosti s Ustavom, u suprotnosti je i s:
Temelj i ograničenje kaznenopravne prisile
Članak 1.
(1) Kaznena djela i kaznenopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju osobne slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne prisile.
Iz svega navedenoga proizlazi da je sankcioniranje dobrovoljnog seksualnog odnosa uz nagradu ugrožavanje slobode i prava čovjeka.
U stvarno demokratskim zemljama, poštuje se pravo na seksualni odnos za nagradu uz uvjet da je dobrovoljan.
U mnogim evropskim državama postoje klubovi koji pružaju usluge: druženja, plesanja, masaže ali i seksualnog odnosa. Seksualne usluge stvar su dobre volje, dogovora izravnih sudionika.
Drugim riječima, u tim zemljama nije legalizirano ono što se zove prostitucija, već se poštuje pravo čovjeka na izbor.
Međutim postoje zemlje gdje je legaliziran naj stariji zanat na svijetu. Legalizacijom država je preuzela kontrolu nad tim poslovima, ubire porez, brine o zdravlju korisnika a zaposlenici imaju prava kao i svi ostali zaposleni.
Na Balkanu situacija je slična Hrvatskoj.
Mišljenja sam da se ljudska prava i slobode, koje jamči Hrvatski ustav moraju poštivati. Da se besmislene kaznene odredbe, poput članka 195. Kaznenog zakona moraju brisati.
Kada bi politika istinski brinula o čovjeku i njegovom pravu, pružanje seksualnih usluga priznali bi kao djelatnost a za obavljanje djelatnosti utvrdili pravila. Prava zaposlenih u toj djelatnosti bi izjednačili s pravima ostalih zaposlenika.
Na taj način bi se u cijelosti poštivao Ustav i temeljno načelo iz članka 1. Kaznenog zakona.
Ova tema posebno je važna sada kada nas je zahvatila kriza i kada smo u situaciji opisanoj u uvodu.
Ne smijemo dozvoliti da ljudi koji su žrtve krize, a pokušavaju preživjeti pružajući seksualne usluge, budu žrtve i neustavnom i neljudskom zakonu. Ne dozvolimo da se te osobe progone kao kriminalci, da im se otvaraju dosjei.
Vjerujte mi, to su ljudi poput nas. To smo mi, naši susjedi, prijatelji, poznanici... I oni žele novac da bi se školovali, imali stan, obitelji pružali sigurnost.
Istovremeno država bi trebala, utvrđivanjem pravila, naplatiti porez. Taj porez bio bi ustavniji i moralniji od harača.
Možemo li vjerovati da će madamna, ali i sve demokratske političke stranke, imati obzira prema povrjeđenim ljudskim pravima i predložiti promjene?
Na kraju, prigodno uz temu, ne mogu a ne spomenuti staru izreku: "politika je kurva", a kod spomena nekih političara prisjetiti se Azrine pjesme "Kurvini sinovi".
